11. NEDJELJA KROZ GODINU
„Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.“
vlč. dr. Ante Vidović
doktor kanonskog prava
Evanđelje – Mk 4, 26-34
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.
Isus, pripovjedač prispodoba, uvijek odabire prispodobe iz običnog života, iz vrta, iz jezera, s ulice: koristi svakodnevne riječi, izravne i neposredne, svjetovne. Govoreći o životu, priče pretvara u priče o Bogu, i tako dopire do svakoga i dovodi sve u školu o biljkama, o travi, o gorušičinu zrnu, jer se zakoni duha i duboki zakoni prirode podudaraju; zakoni koji vrijede u Kraljevstvu Božjem i oni koji njeguju živote svih živih bića su isti.
Ono što se događa u životu svakog živog bića događa se i u Kraljevstvu Božjem. Postoji jedna nepoznata i božanska moć koja djeluje, koja je nepokolebljiva, koja ne ovisi o nama, koja ne podnosi prisilu nego strpljivo čekanje u povjerenju. Isus ima predivnu viziju svijeta, zemlje, čovjeka: sve je u hodu kao rijeka života koja teče. Cijeli svijet je u pokretu, sa svojim tajanstvenim ritmom upućen prema cvjetanju i donošenju plodova. Upravo nada u puninu nosi našu vjeru: sigurna i obilna berba, radost žetve, naši snovi o kruhu i miru. Sve je ispunjeno pozitivnošću.
Zemlja proizvodi samo od sebi, vlastitom snagom i uvijek skladno. Priroda daruje. Upravo to je i u prirodi Boga, a također i čovjeka. Bog djeluje na pozitivan, siguran, skladan način; ne oduzimanjem, nego uvijek davanjem, dodavanjem, povećanjem života.
Sjeme se ne trudi. Ono jednostavno daje, jer je davanje u njegovoj prirodi. To je zakon života. I čovjek, ako želi biti sretan, imati ispunjen život, također mora dati. Kad je plod zreo, daje se, isporučuje se, predaje se. Kao što se i Isus cijeli predao za nas. I čovjek je zreo kada, kao rezultat skladnog života, je spreman dati sebe, predati se, postati komad kruha koji će nahraniti onoga koji je gladan.
Danas u Evanđelju imamo dvije prispodobe o rastu: o sjemenu koje čovjek zasije i onda s nadom strpljivo čeka svjestan da rast sjemena ne ovisi o njemu, te o gorušičnom zrnu, malom sjemenu iz kojeg se razvije velika biljka. Obje prispodobe žele ohrabriti nas kršćane, možda obeshrabrene situacijom u svijetu i sporim rastom kraljevstva Božjeg, da sijemo riječ Božju, da imamo povjerenje u Boga koji, i onda kada mi to ne vidimo i ne znamo kako, svoju stvar vodi prema slavnom završetku, te da se ugledamo u Isusov životni optimizam koji je tako potreban i današnjem svijetu.
