vlč. mr. Zlatko Matić
tajnik biskupa
Evanđelje: Mk 5, 21-43
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Analizirajmo Isusa u današnjem Evanđeoskom izvještaju apostola Marka!
Isus uslišava usrdnu molitvu nadstojnika Jaira, izlazi mu ususret, ne odugovlači, nego istog trenutka bez suvišne rasprave i propitkivanja ide s njim.
Nakon žalosne vijesti o smrti koja je trebala deprimirati, rastužiti, možda i rasrditi te ugasiti svaku zemaljsku nadu nadstojniku Jairu da njegova kći živi, Isus ga potiče riječima: „Ne boj se! Samo vjeruj“.
Unatoč sumnjičavoj i izrugivački nastrojenoj masi, vođen Jairovom vjerom, Isus čini čudo te vraća u život nadstojnikovu kćer.
Zavirimo malo u osobnosti današnjih „likova“ ovog Evanđeoskog „prizora“.
Nadstojnik Jair je osoba koja u svojoj bezizlaznoj, očajnoj situaciji stavlja svoje povjerenje u Isusa, na njega se oslanja, moli ga, ma preklinje za pomoć uvjeren da će biti uslišan.
Isus, potaknut vjerom i upornošću nadstojnika Jaira, pun samilosti, suosjećanja, razumijevanja, ali iznad svega ljubavi prema svom bližnjem, proslavlja svoga i našeg nebeskog Oca po još jednom milosrdnom djelu.
Moglo bi se reći da je uloga mase poput mlakog nogometnog navijača, koji pri nepovoljnom rezultatu svoga tima sumnja u trijumf, srdi se, pa čak i cinički dobacuje da ne zaslužuju pobjedu te izbezumljen i u očaju ne želi gledati završetak nego odustaje, odlazi, predaje se bez borbe te ni najmanje ne vjeruje u preokret.
U „krupnom planu“ današnjeg Evanđelja jest pitanje upućeno i tebi i meni: kako se postaviti prema činjeničnom i neizbježnom stanju koje je fixno i čeka svako živo biće na zemlji tj. smrću?! Jedini zadovoljavajući odgovor daruje nam vjera u Isusa, kao što je to danas potvrdio Jair. Zapamtimo i mi iz ove današnje „zgode“ da uistinu Isus i njegovo Evanđelje nemaju alternativu!
Kada razum postane beskoristan, nemoćan, neučinkovit, bez efekta, što onda? Što će razum reći pred pitanjem smrti? Može li me razum spasiti? Mogu li mi tehnička ili medicinska dostignuća osigurati vječnost? Mogu li mi moć i utjecaj donijeti vječnu sreću? Mogu li novcem kupiti kartu za Nebo? Bojim li se smrti?
„Zadovoljstvo i spoznaja da se posljedice naših postupaka nalaze u Božjim rukama dovode nas do elementa vjere. I baš zato, mi nismo pozvani biti uspješni, nego smo pozvani biti vjerni“ (Sveta Majka Terezije).
