20. NEDJELJA KROZ GODINU
„Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.“
vlč. Boris LJEVAK
Povjerenik za mlade, upravitelj župe Šimići, te kateheta na području Banjolučkog dekanata
Evanđelje: Iv 6, 51-58
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
Dragi vjernici, ovaj evanđeoski ulomak koji nam donosi evanđelista Ivan možemo uzeti kao poticaj da razmišljamo o euharistiji. Euharistija je centar kršćanskoga života. Ona je izvor duhovne snage i milosti. U njoj nam se daruje Bog koji je živi kruh, kako Isus reče sam za sebe. Isus kada govori o sebi govori simbolično i mistično. „Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko“! Oni koji su ga slušali bili su iznenađeni takvim govorom. „Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?“
Upravo, blagovanjem toga tijela i krvi Kristove ugrađujemo se u Krista i bivamo pričesnici u onome što On donosi od Oca. Postajemo dionici božanskoga života, što je dakle poziv da i mi moramo postati kruh živi. I doista, život je tek tada istinit život djece Božje kad je međusobno darivanje, kad su ljudske osobe međusobno povezane u ljubavi kao tri božanske osobe. Euharistija nas potiče da izgrađujemo i u svom svakodnevnom načinu života sebedarje kao iskaz našeg identiteta, da budemo dar jedni drugima i kao takvi prepoznatljiva Kristova braća i sestre. Tek ako postanemo sposobni dati se u nesebičnosti, onda ćemo najviše od Gospodina i primiti. Samo onaj koji ne živi samomu sebi nego kao i Krist za druge, taj živi u Kristu i neće umrijeti zauvijek. Taj će baštiniti život vječni!
Draga braćo i sestre, tko se ovdje na zemlji nadahnjuje na njegovim riječima i hrani njegovim tijelom i krvlju, prima Duga Svetoga i oko sebe širi ljubav za svakog čovjeka, širi oko sebe onu istu nebesku stvarnost koju nam je Krist donio od Oca. A On nam je donio život. To je, zapravo poruka koju nam Isus priža u svakoj svetoj misi. Primimo taj kruh i podijelimo ga braći ljudima. Osjetimo se pozvanima i svojim sebedarjem činimo zajednicu ljubavi kao što nas je i Krist svojom žrtvom privukao sebi.
