22. NEDJELJA KROZ GODINU
„Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“
vlč. Boris Jorgić
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Mk 7, 1-8.14-15.21-23
U ono vrijeme:
Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Današnje Evanđelje govori o autentičnosti našeg vjerskog života: naši izvanjski čini, molitve, obredi, sakramenti moraju biti samo izraz naših unutarnjih raspoloženja, naših najdubljih osjećaja. Bez toga oni bi bili samo pretvaranje, laž i licemjerje.
Farizeji i pismoznanci predstavljaju Judejsku elitu i oni slijede doslovno predaju starih, skup nenapisanih zakona, koji su smatrani jednako obvezujućim kao i Mojsijev zakon. Isusovi učenici su jeli kruh nečistih, tj. neopranih ruku, te pismoznanci i farizeji upućuju kritiku Isusu, kako nije dobro poučio svoje učenike. Kritika nije higijenske naravi, nego zbog ne slijeđenja ritualne prakse čišćenja, koja se u početku primjenjivala samo na svećenike.
Iskoristivši beznačajni povod neopranih ruku, Isus poučava da Bog neće podnositi samo vanjski vjerski kult koji ne bi izražavao iskreni unutrašnji stav koji se sastoji iz klanjanja Bogu i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Isus osuđuje licemjerje dvostruke igre neslaganja između vanjskog i unutarnjeg: kad izmoljene molitve i geste ruku, stavovi tijela nisu izričaj dubokih osjećaja srca. Starogrčka riječ „licemjerje“ označava „glumca“, nekoga tko igra ulogu. Za Isusa, detaljno ritualno pranje je pretvaranje. Isus kritizira kako se velika važnost daje ljudskom mišljenju i ljudskim predajama zanemarujući volju Božju, koja je ipak iznad svega. Nečistoća dolazi iz nečistoga srca, ne zbog jedenja ove ili one hrane ili pranja i ne pranja. Isus traži unutarnju slobodu čovjeka od svakog vanjskog propisa, a ne zamjenu uskog propisa, s drugim opširnijim.
Primjena Isusovih riječi na naš osobni i svakodnevni život mogla bi započeti usklađivanjem naših misli i djela. Ukoliko tvrdimo da smo kršćani, tj. da smo Kristovi, potrebno je da su naše riječi i djela sukladne Njegovim. Svijet često puta zahtijeva od kršćana da čine nešto što nije u skladu s kršćanskim naukom i vjerom. U takvim trenutcima ove Isusove riječi i kritike, imaju veliki značaj na našu osobnu odluku o tome kako postupiti.
