vlč. dr. Ante Vidović
doktor kanonskog prava
Evanđelje – Mk 10, 2-16
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Riječ Gospodnja.
Neki farizeji se približe Isusu da ga iskušaju: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« Naravno, odgovor je vrlo jednostavan, ne samo vjerska tradicija, već je i sama Božja riječ to odobrava. Ali Isus se distancira od biblijskog zakona, odgovora im da je zbog okorjelosti srca njihova Mojsije napisao tu zapovijed. Isus potvrđuje jednu važnu činjenicu: nema cijeli zakon, koji mi smatramo da dolazi od Boga, božansko porijeklo, nego je ponekad odraz tvrdoće srca. Nešto vrijedi više od zapisanog slova na papiru. Netko je tako blistavo rekao kako je stavljanje zakona ispred osobe, suština bogohuljenja.
Isus ne namjerava napisati neka druga pravila. Ne želi bolje regulirati život, već ga želi potaknuti, želi ga osvijetliti i obnoviti. Bog ne želi donositi zakone, On stvara: «Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.» Bog želi da nitko nije sam, da nitko nije bez sigurnosti. Isus nas vodi da udišemo zrak koji je bio na početku: čovjek neka ne rastavlja ono što Bog združi. Bog želi stvoriti zajedništvo.
Isusov odgovor izaziva reakciju ne kod farizeja, već kod učenika koji njegov odgovor nisu razumjeli i ponovno ga pitaju o tome. »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.» Isus im odgovara distancirajući se još jedanput od zakona: «I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.« U zakonu nije bilo jednakih prava za muža i ženu; ženama, kao slabijima, nije bila priznata mogućnost razvoda od muža, to je bilo priznato samo mužu. I Isus, kao i obično, nalazi se na strani slabijih i podiže ženu na jednako dostojanstvo s mužem. Isus želi istaknuti da preljub dolazi iz srca, a srce je isto za svakoga, i za muža i za ženu. Želi istaknuti pravi grijeh, nije tek puko kršenje nekog pravila, nego je puno više od toga, pravi grijeh dolazi iz ljudskog srca.
