Razmišljajući nad današnjim čitanjima, vjerujem da će svatko od nas prepoznati i usredotočiti se na ono na što nas Isus želi upozoriti, a to je problem zajedništva. Problem koji obuhvaća cijeli ljudski rod. Bacimo li pogled unatrag, vidjet ćemo da za taj univerzalni problem čovjek do danas nije našao rješenje. Uvijek se postavljalo pitanje kako ostvariti zajedništvo među ljudima, gdje bi ljudi jedni druge prihvaćali, poštujući međusobne razlike svjesni da nam je korijen isti.
Kroz povijest, pa i danas, svjedoci smo isključivosti tog univerzalnog zajedništva. Pod krinkom zajedništva uvijek neka skupina ljudi ili naroda želi nametati drugome svoje stavove kako bi oni bili pravila po kojima se mora živjeti. Ti posesivni porivi u čovjeku su uvijek remetili ljudsko zajedništvo. Najbolji primjer su nam ideologije, kojih je nebrojeno bilo kroz cijelu povijest čovječanstva, kojima je cilj bio da okupe narod, gaje zajedništvo, bratstvo i jedinstvo a koje su mahom sve isključive. Apsurd. Ako nisi takav, obojen, ne možeš participirati toj zajednici. I to je najveći problem zajedništva, pokušat ga svesti samo na ljudsku razinu, ne dajući mu Božansku kategoriju. Zato danas Isus upotrebljava sliku gozbe (Mt 22,1-14). Bog poziva sve. Njegov je poziv univerzalan. Bog nikoga ne isključuje. Teološki gledano to je poziv na životnu gozbu na koju se trebamo odazvati. Nije to vlastiti poziv, gozba priređena samome sebi, nego je to gozba zajedništva na koju Bog poziva sve ljude koje je stvorio. Tu je odgovor na našu dilemu: živjeti sebi ili drugima. Ispravnim shvaćanjem poziva na gozbu ne bi glavne karakteristike današnjeg društva bile individualizam, subjektivizam i sekularizam. Umjesto gozbe života gajimo gozbu smrti. Zato će Bog na koncu života svakog pozvati na odgovornost, jer smo svi mi pozvani na gozbu. U različitim službama i na različite načine svima su vrata dvorane u kojoj se slavila gozba bila otvorena.
Zato draga braćo i sestre, uistinu moramo graditi zajedništvo. Dok promatraš onoga do sebe, podsvjesti si kako Bog unatoč svim tvojim slabostima i grijesima računa i želi da očituje svoju ljubav i zajedništvo baš preko tebe. Tebe, koji si nesavršen, ali tebe koji ako se prepustiš Njegovu vodstvu Bog može učiniti graditeljem civilizacije ljubavi. Bogu prepustimo sud nad ljudima. Važno je prepoznati ponudu koju nam Gospodar života nudi. Zar nam nije dosta civilizacije ratova i istrebljivanja, poslušajmo danas Njegov glas koji kaže: Dođi na svadbu moga Sina! To je poziv na izgradnju ovozemaljskog zajedništva koje će biti predokus onoga budućeg. Stoga, koliko danas ulažeš u zajedništvo toliko ćeš kasnije od toga zajedništva živjeti.
