vlč. Boris LJEVAK
Ravnatelj Katoličkog Školskog Centra u Bihaću
Evanđelje: Mk 10, 17-30
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Zvuči veoma banalno pitanje, ali tko je uistinu dobar čovjek? Siguran sam dragi vjernici da među nama, ali i u svijetu, ne postoji čovjek koji ne bi želio biti dobar. Komu god da kažete da je zao sigurno je da ćete ga uvrijediti. Čak i oni koji čine zlo, u dubini svoje duše žele biti dobri. Koliko putu ste osjetili neku snagu, emociju, kad vam je netko rekao da ste dobar čovjek.
U današnjem svijetu, čovjek je u traženju smisla koji bi mu omogućio orijentaciju kada je sve oko njega ubrzano i buja. Svatko želi biti uspješan, ali u čemu se odlikuje taj životni uspjeh? Ako bi danas ušao u škole i na fakultete i pitao mlade što znači biti uspješan, siguran sam da bi odgovor bio slava, kuće, automobili, karijera… malo tko u vrtlogu suvremenih izazova naglasio važnost nutarnjeg mira. Sve je u nekom bezobzirnom nadmetanju. I kako onda biti dobar? Kako biti uspješan a biti i dobar? To je ono što muči svaku ljudsku generaciju.
U današnjem Evanđelju, čuli smo kako pred Isusa dolazi mladić, pada na koljena i pita:“Učitelju dobri, što mi je činiti da život vječni baštinim“? U Isusu je vidio dobra čovjeka, čiji je primjer želio slijediti. To je duboka čežnja svakog srca, ali nijedan čovjek nije toliko dobar da bi mogao biti mjerilo savršenstva za kojim čovjek u dubini svoga bića teži. Čovjek je pozvan da se vine k Bogu. To onda znači, da postoje pravila po kojima čovjek treba živjeti a koje Bog daje. Na to i Isus upozorava ovoga mladića. Kaže mu: živi po Božjim zapovijedima. Svaki čovjek je slobodan, ali ta sloboda ima svoja pravila i granice. To je etički minimum čovjekova ponašanja. Ne ubij, ne laži, ne zloupotrijebi seksualnost, ne kradi, poštuj oca i majku – bez čega čovjek ne može sačuvati svoje moralno dostojanstvo. Bez toga nije moralan. Iz nepoštivanja tih pravila nastaje nemir u srcu koji se dalje prelijeva u zajednicu i stvara se zlo koje opterećuje ljudsko društvo i ljudsku povijest. Mladić kaže Isusu: To sve vršim od svoje mladosti. Isus ga zatim pogleda i zavolje. Prepoznao je u njemu da je stvoren za više, pa mu reče: „Jedno ti nedostaje, idi, što imaš prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i slijedi me“! Budi nesebičan i podijeli svoje bogatstvo s drugima. Nije tvoja vrijednost u tvojemu bogatstvu. Ostavi zemaljsko i kreni prema nebeskom. To nebesko blago je ljubav. I tu nastaje prijelom za ovoga mladića, koji nije bio spreman za vrhunac, za put savršenstva. Nasljedovati Isusa znači ne biti navezan ni na kakvo zemaljsko blago. To ne znači sve jednostavno dijeliti, nego se služiti zemaljskim dobrima da ona koriste i drugima. Biti dobar znači biti otvorenog srca za drugoga, da po meni i po tebi drugi osjeti Božju dobrotu. Prema tome, čovjek se ostvaruje u potpunosti kao dobar čovjek vjerom,istinom, pravednošću, sebedarnošću, ljubavlju. Stoga, dragi kršćanine, živeći takvim životom, ostvarit ćeš se u ljepšoj i univerzalnoj ljudskoj zajednici bez sebičnog prisvajanja, a na kraju i život vječni.
