Evanđelje: Iv 1, 6-8.19-28
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:
»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Rezimirajući današnji evanđeoski izvještaj, primjećujemo da je „u prvom planu“ riječ o svjedočenju. Iskaz istinskog svjedoka, sv. Ivana Krstitelja koji „pripravlja put Gospodinu“ (usp. Iv 1, 23).
Sv. Ivan Krstitelj svjedoči, cjelokupnim svojim životom, o Onome koji dolazi, Isusu Kristu, Spasitelju i Otkupitelju svih ljudi i naroda. Njegovo svjedočanstvo nije polovično i mlako nego cjelovito i autentično!
Ove riječi današnjeg Evanđelja se odnose i na nas kršćane, te nas uvijek iznova upozoravaju i potiču na vlastitu zadaću koju trebamo, kao vjernici, izvršiti!
Za što i za koga svjedočim? Kakvo je moje svakodnevno svjedočenje? Tko mi je ideal? Jesam li iskren, hrabar i postojan svjedok?
Odgovarajući na postavljena pitanja, vjerujem da ćemo dobiti bolji uvid u svoj kršćanski život te stvoriti jasniju sliku osobnog svjedočanstva.
Zasigurno nije lako, u današnjem vremenu indiferentizma, cinizma, arogancije i ignorancije biti i ostati dosljedan kršćanskim principima i uvjerenjima. Ali, upravo u izazovima vremena i naše kršćansko svjedočanstvo postaje izazovnije i autentičnije.
Za one koji nisu upoznali Isusa Krista, a čiji smo mi učenici i glasnogovornici, u životnom ambijentu u kojem se nalazimo, naše svjedočanstvo – Božje blizine – može biti, za njih i njihov život, presudno. Stoga se ne smijemo dati zavarati različitim egoističnim i destruktivnim ideologijama koje, „na prvu“, možda djeluju zamamno i privlačno, ali su u sebi uništavajuće i za tijelo i za besmrtnu dušu. Nego baš u takvim okolnostima i mi moramo opravdati ulogu vjerodostojnog kršćanina u svijetu te podizati svoj „glas koji viče“ (usp. Iv 1, 23) protiv nepravde i laži, protiv obmane i opstrukcije. Trebamo biti i ostati glasnogovornici mira i pravde te glasonoše radosne poruke, tj. poruke beskrajne i bezuvjetne ljubavi koja svoj temelj ima upravo u Kristu, izvoru nenadmašive ljubavi.
Budimo zdravo ponosni i Bogu zahvalni što smo kršćani i što je upravo nas, po sakramentu krštenja kojega smo primili i po kojem smo postali članovi Kristove izabrane zajednice, Bog izabrao za svjedoke svoje ljubavi prema svakoj osobi s kojom se susrećemo, bilo vjerniku ili nevjerniku, bogatom ili siromašnom, uglednom ili neuglednom.
Riječi svetog i dragog mi pape sv. Ivana Pavla II. neka i nama pomognu u svakodnevnom svjedočenju za Krista: „Ne mora nas Bog uvijek naći kao pobjednike, ali nas uvijek treba naći kao borce“. Amen.
