Evanđelje: Mt 25, 1-13
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Riječ Gospodnja.
BDIJTE!
Zanimljivo je primjetiti kako nas nedjelje koje prethode vremenu došašća potiču na ono što dolazi, govore o posljednjim stvarima, teološki rekli bi smo da nam se nameću eshatološke teme.
Tako i ove nedjelje čitamo kako Isus pripovjeda svojim učenicima prispodobu o deset djevica (Mt 25, 1-13).Pet ih je bilo mudrih , a pet ludih. Sigurno je da ova prispodoba provocira pitanje u svakome od nas: u koju kategoriju sami spadamo, mudri ili ludi?
Naime, duh vremena u kojemu živimo traži od svakoga od nas da što brže ostvari uspjeh u životu. Ti brzi uspjesi ocjenjuju se kao vrhunac mudrosti i inteligencije. Svi su zarobljeni s mišlju kako bez velikog odricanja i žrtve, i to što prije, postići zacrtani cilj. Takvo mišljenje zastupljeno je među svim generacijama.
Međutim, život pokazuju sasvim suprotno, surovu realnost koja nam govori kako je život tako kompleksan da se uvijek mora čekati. Neprestano očekivanje, neprestana neizvjesnost. Ne možemo kroz život mačem rješavati stvari, nego strpljenjem razrješivati sitne čvorove. Zato treba bdijeti. Živjeti mudro i odgovorno. A to znači u svakom trenutku podsvjestiti sebi što je to moj životni smisao. Bez očekivanja i životnog smisla nemoguć je ljudski život. Svjedoci smo tolikih depresija, očaja, koje dovode do onoga najtežeg, samoubojstva. A razlog je upravo u gubljenju nade i smisla, koji uvijek nadilaze čovjeka i ovozemaljsku materijalnu stvarnost. Upravo to znači dolijevati svjetiljci ulje. Upravo takva zapaljena svjetiljka treba dočekati susret sa svojim Zaručnikom. Zato mudrost podrazumjeva puni smisao svojega života. Ništa vrijedno u ljudskom životu nije ni brzo ni jeftino. Ljudski život je proces koji nas čisti, kristalizira i sprema za susret sa Zaručnikom. Zato na život trebamo gledati očima vjere, koja daje smisao i koja je najbolja svjetiljka na putu života. Ona će nam osigurati dovoljno zaliha za naše životno svjetlo. Treba stoga bdjeti pred Bogom i moliti svjetlo životne mudrosti. Zato smo i primili darove Duha Svetoga da se njima služimo i da nam rasvjetljuju um i srce te uzmognemo u pravi trenutak shvatiti kako u radosti izaći u susret Zaručniku. Ne zaboravimo da ne znamo ni dana ni časa kada će se pojaviti.
Nema raja na brzinu. Za mir, za dobro, se treba boriti. To je paradoks vjere. Nije dovoljno biti dobar, nego se treba boriti i truditi svim ljudskim znanjima da ta dobrota nadvlada zlo ovoga vremena.
Tako bi čovjek – vjernik trebao promišljati nad svojim ovozemaljskim životom. Potrebna nam je uvijek zapaljena svjetiljka vjere, nade i ljubavi.
Tražite neki cilj u svom životu?
U svijetu nedostaje tri milijuna liječnika: budite liječnici.
Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati: budite nastavnici.
Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno: nastojte da urodi budu takvi da mogu sve nasititi.
Vaša braća vas trebaju, nije važno na kojem području.
Budite netko tko će nešto učiniti.
(R. Follereau)
