vlč. Boris LJEVAK
Ravnatelj Katoličkog Školskog Centra u Bihaću
Evanđelje: Mk 12, 38-44
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Riječ Gospodnja.
Dragi vjernici,
Isus u Hramu promatra ljude. To mnoštvo koje dolazi sa sobom donosi darove koje ubacuju u hramsku riznicu. Bogati redovito hoće pokazati svoju darežljivost pred hramskim ljudima pa to čine vidljivom gestom, a jedna sirota udovica tiho daje jedan novčić – jer je to jedino imala.
U tom kontekstu je i primjer udovice iz Sarefte iz života proroka Ilije, koja je unatoč tjeskobi i strahu za život svoga sina i svoj vlastiti, podijelila s prorokom „pregršt brašna i malo ulja“.
Što nam govori primjer ovih dviju udovica? Put ostvarenja čovjeka je biti dar. Pitamo se s razlogom, je li moguće život pretvoriti u dar? Je li moguće iskorijeniti sebičnost iz svog svakodnevnog života? U čemu je radost našega života?
Analizirajući kroz ova pitanja i sebe i oko sebe, primjećujemo da najveći dio svojega života čovjek utroši u skupljanju, bilo materijalnih stvari, bilo znanja i moći čime bi učvrstio svoju sigurnost, svoj položaj među drugim ljudima. Tijek povijesti nam upravo to pokazuje. No, je li to pravi smisao ljudskog života?
Sigurno je da prava vrijednost ljudskog života nije u sebičnosti. Zato je važno shvatiti kolika je sebedarnost u našem svakodnevnom razmišljanju i djelovanju i koliko je naš sadašnji život okrenut na dobro drugih.
Pogledajmo još jednom ove dvije udovice. Ljudi, vole racionalizirati, kažu resursi su ograničeni, ljudi će biti previše, i to im je alibi kako bi osigurali sebe i svoju moć. Međutim, zaboravljaju da je Bog u dobru neiscrpan. Bog će stati na našu stranu ukoliko budemo slijedili njihov primjer. Isus svraća pogled na udovicu koja stavlja svoj skroman novčić. Dekoracije, titule, prva mjesta, sve ono oko čega se ljudi natječu je nažalost često na štetu slabih i siromašnih. Stoga Isus opominje i nas danas, kako je vrijednost udovičina novčića veća od njihovog razmetljivog i koristoljubivog dobrotvorstva. Učimo se dakle živjeti nesebično i sebedarno u ovom svijetu. To su pravila koja načelno uvijek ističemo ali koja u praksi uvijek šepaju. Ta načela moraju postati način našega života, moraju ući u naše svakodnevno razmišljanje. Upotrijebimo dakle sve svoje znanje, svu znanstvenu i tehničku moć, sve što imamo na zajedničko dobro. Ne zaboravimo kako Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor 9, 7).
