33. NEDJELJA KROZ GODINU
„U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!“
Evanđelje: Mt 25, 14-30
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Kraćom analizom teksta današnjeg Evanđelja primjećujemo kako Gospodar tj. Upravitelj dobara ostavlja sav svoj posjed, imanje, svojim radnicima tj. slugama, koje zadužuje za posao upravo po njihovim sposobnostima, a koje su Gospodaru savršeno dobro poznate, te od njih očekuje savjesno i odgovorno upravljanje. Dvojica sluga opravdavaju Gospodarevo povjerenje svojom vlastitom angažiranošću za „Šefov posjed“ dok treći sluga, „iz straha“ (usp. Mt 25,25) se nije usudio niti razmišljati, a pogotovo ne nešto konkretno učiniti s povjerenim kapitalom! Rezultat je prikazan u obliku nagrade radnicima, a kazne neradnicima tj. beskorisnima.
Isus koristi našu materijalnu tj. propadljivu stvarnost da bi nam usmjerio pogled prema vječnom i nepropadljivom.
Mi smo današnji Kristovi učenici i učenice, te čitamo isti odlomak iz Evanđelja, kojega je Isus uputio svojim prvim učenicima. Isus i nama daje ponudu koju ne možemo, niti bismo smjeli odbiti, osim ako mislimo poput „zlog i lijenog sluge“ (Mt 25,26) koji je ostao inertan, ravnodušan, ali ne bez posljedica za takav svoj čin.
Isus nas ne straši ovom prispodobom nego nam želi „otvoriti oči i pročistiti pogled“ kako bismo prepoznali da smo Njegova ljubljena stvorenja, koja On savršeno jasno poznaje i bezuvjetno voli. Ali od kojih također i očekuje svakodnevnu otvorenost prema mogućnostima i izazovima preko kojih trebamo upoznavati i umnožavati Božje darove u nama i u našim bližnjima.
Ne rijetko nam se događa da zbog uvjerenja (negativne, pesimistične) okoline i okruženja u kojem se nalazimo, ne uspijevamo „umnožiti talente“ koje nam je Gospodar tj. Isus darovao. Strah nas je učiniti iskorak u nepoznato, na „neispitan i nesiguran teren“, izraziti svoje mišljenje samo zato što se ne slaže s mišljenjem mase ili većine.
Upravo zato se nikada ne bi smjeli svrstati u grupu osoba za koje se kaže da: „imaju široke putove, ali uže vidike; troše više, a imaju manje; žure, a ne čekaju; imaju veće kuće, a manje obitelji; više udobnosti, a manje vremena; više diploma, a manje razuma; šire posjede, a umanjuju vlastitu vrijednost; mrze, a premalo vole; gospodare vanjskim prostorom, ali ne i unutarnjim; prave velike, ali ne i bolje stvari“ (George Carlin).
Nego budimo oni koji će „provoditi vrijeme sa svojim voljenima, jer oni neće biti trajno pored nas; reći ljubaznu riječ i dati topao zagrljaj osobi pored sebe, jer to je jedino blago koje darujemo svojim srcem, a ne košta nas ništa; voljeti, razgovarati i dijeliti vlastite dragocjene misli s drugima; smijati se često, dugo i iskreno sve dok ne izgubimo dah“ (George Carlin).
Ne dozvolimo da se i na nas odnose ove riječi: „Užasna stvar je moći vidjeti, a nemati viziju!“ (Helen Keller).
Stoga, dragi Čitatelju, neka naša vizija bude Krist, jer samo oslonjenošću na Krista i mi ćemo zasigurno, u vremenu „isplate“ čuti riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25,21) Amen!
