vlč. mr. Ante Vidović
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Mk 1, 21-28
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Riječ Gospodnja.
Oduševljenje, rijetka i sretna iskustva koja nas iznenade i nekako ometu naše svakodnevne sheme, koja se poput oštrice slobode umetnu u sve što nas zatvara i zarobljava, te čini da dišemo bolje jer ulazi novi zrak i proširujemo svoje vidike.
Trebali bismo barem sačuvati oduševljenje pred Evanđeljem. Što znači, gledati u Isusa i slušajti ga, ali s uhom iznenađenim i s okom oduševljenim. Gledajući kao što gledaju zaljubljeni i slušajući kao djeca, spremni na divljenje, jer čujemo riječi koje dodiruju središte života i oslobađaju ga.
Četiri ribara koja je Isus pozvao, ako se sjetimo Evanđelja iz prošle nedjelje, nisu bili spremni, nisu bili spremni za novost, kao što ni mi nismo. Ali, imali su jednu veliku prednost: bili su iznenađeni i oduševljeni s mladim učiteljem, bili su zaneseni za ono što dolazi.
Isus je poučavao kao onaj tko ima vlast. Vjerodostojne su samo riječi onoga tko je prijatelj života. Isus ima vlast jer nikada nije protiv čovjeka, nego uvijek u korist čovjeka. Pouzdane su samo riječi onoga tko je vjerodostojan, jer govori što je, i ono što je to i kaže, kada se glasnik i poruka poklapaju. Dakle, za nas, ako ne želimo biti «pismoznanci» koje nitko ne sluša, svjedoci koji ne uvjere nikoga, važno je govoriti o Evanđelju i nadasve živjeti Evanđelje u svojim životima. To je sjeme koje donosi plod, često ne znamo kako, ali uvijek iznova trebamo ustrajati, jer često, tihi svjedoci Evanđelja su najučinkovitiji i najvjerodostojniji.
U današnjem Evanđelju smo čitali da se u njihovoj sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom, zarobljenik nečeg što je jače od njega. Ovdje Isus intervenira: ne govori o oslobođenju, nego oslobađa; nije držao duge govore o Bogu ili objašnjavao o postojanju i djelovanju zla, nego ulazi u naše živote kao liječnik koji zacjeljuje rane i oslobađa. Time pokazuje da Evanđelje nije neki sustav pravila koja nas zatvaraju i zarobljavaju, nego upravo suprotno. Evanđelje oslobađa. Evanđelje donosi oslobođenje te u naš život ulazi svježi zrak koji čini da živimo «punim plućima».
Pokaži da je Bog osloboditelj, koji se bori protiv svega što zatvara čovjeka.
Zlodusi shvaćaju: «Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?» Da, Isus je došao uništiti sve što uništava čovjeka, došao je uništiti sve ono što nas čini robovima, donio je mač i vatru protiv svega što nije ljubav. Došao je uništiti vladavinu idola koji proždiru srce čovječje.
Papa Franjo u svom nagovoru tijekom molitve Anđeo Gospodnji na Trgu sv. Petra u Vatikanu, 1. veljače 2015., upravo tom je prigodom objavio da će posjetiti Bosni i Hercegovinu, između ostaloga je rekao:
«Evanđelje je riječ života: ne tlači ljude, naprotiv, oslobađa one koji su robovi tolikih zlih duhova ovog svijeta: duha taštine, sebičnosti, oholosti, putenosti… Evanđelje mijenja srce, mijenja život, pretvara zle sklonosti u dobre odluke. Evanđelje može mijenjati ljude! To je Radosna vijest, koja nas preobražava tek kad joj to dopustimo. Zato vas uvijek molim da budete u svakodnevnom doticaju s Evanđeljem, da ga čitate svaki dan, jedan odlomak, kratki tekst, da meditirate i da ga nosite svugdje sa sobom: u džepu, torbi… To je snaga koja nas mijenja, koja nas preobražava: mijenja život, mijenja srce.»
