vlč. Boris Jorgić
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Mk 3, 20-35
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Današnje evanđelje bi mogli podijeliti na slijedeći način: optužba koju iznosi Isusova obitelj (3, 20-21), optužbe koje iznose pismoznanci (3, 22), Isusova obrana (3, 23-27), Isusov sud o pismoznancima (3, 28-30) i Isusov sud o rođacima (3, 31-35).
Optužba koju iznosi Isusova obitelj
Isus je došao u kuću, za koju grčki izraz eis oikon ukazuje da se odnosi na Nazaret gdje su još živjeli Isusovi rođaci. Izraz „njegovi“ (grč. hoi par’ autou) očito je upotrjebljen za opis Isusovih rođaka, koji su htjeli obuzdati Isusa da ne „sramoti“ rodbinu. Stručnjaci za ovaj dio pišu, da je nekoliko rukopisa promijenilo izraz u varijantu „pismoznanci i drugi“ – kako bi se ublažio šokantni izgled događaja u kojem se Isusu suprotstavljaju njegovi rođaci, uključivši i njegovu majku (3, 31). Grčki izraz elegon bi se doslovno mogao prevesti „govorahu“, tj. rođaci su prihvatili glasine i govorahu : »Izvan sebe je!«.
Optužbe koje iznose pismoznanci
Pismoznanci, što siđoše iz Jeruzalema, su grupa protivnika koja podiže nove optužbe. Prva je da je Isus opsjednut od jednog konkretnog demona Beelzebul. U starijim prijevodima nije sigurno što ovo ime znači, ali moglo bi se prevesti kao „gospodar stočnog gnojiva“ ili „gospodar uzvisine“, no kontekst je jasan: predstavlja određenog demona. Druga optužba jest da su se izgoni đavla dogodili posredstvom sotone. Optužbe su jasne: opsjednutost i savezništvo sa sotonom.
Isusova obrana
Isus iznosi svoju obranu u prispodobama. Optužbe ukazuju da je Isusova moć tako velika, da se ne može tumačiti prirodnim putem. Isus ukazuje da je Sotona gospodar zlih sila. Isusovi porazi Sotone su osvjetljeni na tri načina, ali im je ista temeljna struktura: ako je neko kraljevstvo ili kućanstvo u sebi razdijeljeno, ne može opstati. Kad bi Sotona bio nadležan za Isusovo djelovanje, jednoga od svojih podložnika postavljao bi protiv svojih drugih podložnika, uništavajući tako sebe i svoje kraljevstvo. Isus ulazi u kuću „jakoga“, svezao ga je i plijeni mu kuću, tj. Isus je došao na svijet i spašava.
Isusov sud o pismoznancima
Isus tvrdi da se svi grijesi mogu opraštati: sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. Prema Markovu kontekstu, jedan je neoprostivi grijeh, a to je da djelovanje Duha Svetoga pripisuju sotoni. Isus pismoznancima ukazuje da je njegovo djelovanje po Duhu Svetom, čime odgovara na prvu optužbu, koju evanđelist još jednom ponavlja riječima: govorahu: »Duha nečistoga ima.«.
Isusov sud o rođacima
I dođu majka njegova i braća njegova. Ova grupa je djelomično ista kao već gore spomenuta grupa pod „njegovi“. Mnoštvo, koje ne pokazuje izraz neprijateljstva prema Isusu, prenosi vijest o njegovima vani. Osim izraza „braće tvoje“, neki rukopisi sadrže izraz „i sestara tvojih“. Ovi izrazi ukazuju na Isusove rođake. Hebrejski jezik, nije imao zasebnih riječi za sve stupnjeve srodstva. Tako ni grčki tekstovi. Kako bi nam bilo jasnije: oni koji žive ili su živjeli na području Bosne i Hercegovine, od svojih su komšija pravoslavaca upoznali izraz „brat od strica“. Kod pravoslavnih su dvije vrste braće i sestara moguće: rođena i nerođena. „Rođena“ predstavlja stvarnu braću i sestre, dok „nerođena“ predstavljaju rodbinu. Isus ukazuje kako su njegova braća i sestre njegovi sljedbenici, što kršćanima daje kriterij i izraz duhovne obitelji.
Isusovu su rodbinu, kao i majku, zbunile zle priče o Isusu. Koliko ih tek danas ima od strane Sotone. Pod krinkom različitih „tolerancija“, oduzima se moć koju Isus ima i pripisuje se upravo zloj strani, a njegovu kršćansku obitelj to zbunjuje. Danas, jedna od borbi između dobra i zla, Isusa i Sotone, jest borba obitelji i braka. Dopustiti da Isus boravi u našem domu i obitelji, znači Sotoni poraz. Kako dopustiti? Odgovor je: Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.
