vlč. Boris LJEVAK
Ravnatelj Katoličkog Školskog Centra u Bihaću
Evanđelje: Lk 3, 1-6
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
»Glas viče u pustinji:
’Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«
Riječ Gospodnja.
Vrijeme pred Božić za vjernike je mistični susret s Isusom Kristom. To znači da se kršćanin duhovno usredotočuje na Krista i njegovo spasiteljsko djelo. Ono što je bilo i što se ima dogoditi proživljavamo u sadašnjem trenutku. Vjerom u duhu dolazimo pred njega, da mu iskažemo svoje brige, nadanje i nevolje. A On nam govori kao jedan od nas,koji je jedanput u povijesti već od Boga došao k nama, da se ne bojimo i da u svakoj nevolji, sadašnjoj nesigurnosti, trebamo biti radosni jer Bog je s nama. Jednom se za nas rodio.
Trebamo prepoznati svakodnevna djela što nam ih čini, nama, svakom pojedinom i oko nas, za sve nas. Unatoč grijehu, nepravdi, nemiru , sukobu, Bog nam nudi svoj mir. A to znači da tu ljubav koju iskazujemo Bogu i onomu što on čini ujedinimo s ljubavlju prema svakom čovjeku. Jedino ljubav daje potpuni mir. Ljubiti Boga i svoga bližnjega. Tim načelom trebamo ulaziti u svako svoje djelo. Ta uzvišena, savršena ljubav treba biti uvijek prvi i glavni motiv svega našeg života i djelovanja. Važno je aktivirati u sebi sve pozitivne snage, misliti pozitivno i djelovati pozitivno na dobro svakog čovjeka i na opće dobro. Planirati nesebično i tražiti način kako da se uistinu dogodi mir. Objediniti dakle, sve pozitivne snage u sebi i u narodu. Po tome je čovjek u ovom svijetu upravo najvažniji čimbenik. Njemu je Bog iskazao povjerenje. Na taj način čovjek može u sebi pobijediti one razorne energije koje ga vuku u nepravde, da prelazi granice poštenja, da se služi lažima, da podliježe različitim zabludama i da stvara sukobe, ratove i sve ono strašno čega je ova naša grješna povijest prepuna. Moramo se dići na viši stupanj kako bi bili sličniji Sinu Božjemu koji je zato uzeo našu ljudsku narav da nam postane model savršenoga čovjeka.
Gospodin dolazi. Dužni smo zato učiniti svoj dio kako bi se približili onom radosnom Danu kad će doista svako tijelo klicati od radosti jer je došlo spasenje Božje.
