DRUGA USKRSNA, BIJELA NEDJELJA
Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«
vlč. mr. Zlatko Matić
tajnik biskupa
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
U središtu današnjeg Isusovog govora, kojega nam donosi apostol i evanđelist Ivan, jest pitanje vjere! Da bi vjera bila autentična mora biti potkrijepljena mirom kako nam to sam Isus svjedoči u susretu s apostolima.
Isus u svojim susretima donosi mir u svako srce i dušu te potiče ne samo svoje učenike nego i sve svoje slušatelje i pratitelje da budu promotori i promicatelji tog istog mira kojega Krist bezrezervno i bezuvjetno, uvijek iznova daruje. Međutim Njegov mir obvezuje! Njegova ponuda traži svakodnevno i cjelokupno sebedarje! Ne polovično i mlako nego hrabro i trajno zauzimanje za mir u svome srcu, svojoj duši, svome duhu, svome životnom ambijentu u zgodno, ali i nezgodno vrijeme.
Isus ne treba kukavica nego hrabrih nasljedovatelja Evanđelja!
Svjedoci smo da i u našem svakodnevnom okruženju, u redovitim temama koje okupiraju naše misli i kojima nas redovito „bombardiraju“ lokalni i svjetski mediji se nalaze riječi o sukobima, svađama, razdorima, različitim negativnim utjecajima i aktivnostima, zločinima i nelegalnim radnjama i mnoštvom druge „crne kronike“. Kao Kristovi učenici i učenice smo dužni pronositi Isusovu Radosnu vijest tj. njegovu „bijelu kroniku“ koja je prepoznatljiva upravo po znakovima vjere, nade, ljubavi, mira, pravednosti, istine, suosjećanja, zahvalnosti, strpljivosti, poniznosti, tolerancije, opraštanja i cijelog niza vrlina i vrijednosti koje proizlaze od glavnog i odgovornog urednika tj. Krista.
Stoga, hrabri budimo te po recepturi svete Majke Terezije koji je ona svakodnevno koristila za svoj život i tako postala miljenica Božja, i mi učvrstimo svoj putokaz za vjeru na sljedeći način: „Plod tišine je molitva. Plod molitve je vjera. Plod vjere je ljubav. Plod ljubavi je služenje, a plod služenja je mir“. Amen.
Za razmišljanje!
Sljedeća pitanja nam mogu pomoći da otkrijemo dijagnozu svoje duše i svoga srca te se preispitamo koliko i kako nasljedujemo Krista, Sina Milosrđa:
Jesam li i ja svojim životom bliži odgovoru apostola Tome koji kaže „dok ne vidim, ne vjerujem“ ili sam na relaciji Kristovih riječi „blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“?
Trudim li se uistinu biti mirotvorac, a ne rušitelj mira i nositelj nemira?
Kako vršim svoje poslanje kršćanina, koje mi je Krist povjerio?
Je li Krist zadovoljan sa mnom?
Što piše na mojoj kršćanskoj „vizit karti“?
Jesam li u svojoj službi kršćanina zaista pozitivan primjer drugima, po kojem će i oni moći radosna srca zavoljeti Krista i njegovu Zaručnicu, Crkvu?
