NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA
„Muka Gospodina našega Isusa Krista.“
vlč. mr. Ante Vidović
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom započinje Veliki tjedan, središte cijele liturgijske godine, u kojem pratimo Isusa u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.
Ali što Velik tjedan znači za mene? Što to znači slijediti Isusa? Isus je tijekom svoga života prolazio Svetom zemljom, pozvao je dvanaest ljudi da budu s njim, da budu dionici njegova puta te da nastave njegovo djelo. Govorio je svima, i velikima i malenima, onom mladom bogatašu ali i siromašnoj udovici. Svima je donosio Božje milosrđe i oproštenje: tješio, ozdravljao, pokazivao razumijevanje. Bog nije čekao na nas kako bi mi prvi došli k njemu, nego je on došao nama u susret. Bog uvijek čini prvi korak, on je takav, ide prema nama.
U Velikom tjednu ponovno doživljavamo vrhunac tog Božjeg hoda prema nama. Isus ulazi u Jeruzalem učiniti posljednje svoje djelo koje sažima čitav njegov život. Isus se potpuno predaje, ne zadržavajući ništa za sebe, čak ni svoj život.
Živjeti Veliki tjedan slijedeći Isusa znači ući u Božju logiku, a to je logika križa, koja, prije svega, nije logika patnje i smrti, nego logika ljubavi i sebe darivanja. To je logika Evanđelja. Slijediti Isusa, ostati s njim i nastaviti njegovo djelo, zahtjeva da izađemo iz nas samih, iz našeg dosadašnjeg načina življenja vjere koji ponekad umara te je samo plod navike, trebamo izaći i otvoriti se Božjem stvaralačkom djelu koje djeluje upravo u Velikom tjednu, kada nam se čini upravo suprotno. Kada gledajući Isusa pomislimo na Božje odsustvo i pasivnost. Ali je upravo suprotno, Bog je nazočan i djeluje.
Isus ulazi u Jeruzalem. Ne onako kako su ondašnji ljudi to očekivali, i kako i mi danas očekujemo. Dolazi kao kralj koji je u velikoj potrebi, tako siromašan da ne posjeduje niti onoga magarca na kojem jaše. Bog koji je tako ponizan, koji se ne nameće, koji ne tlači, ne ulijeva strah. I to je ono što nas najviše iznenađuje, jer se nikako ne možemo naviknuti na tako poniznog Boga.
Danas možemo reći: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Bog dolazi! Dolazi u ovu našu zemlju, u naš grad, naše selo, naše ulice. Dolazi u svaku našu kuću. Bog dolazi! Složite povorku s grančicama u ruci. Hosana u visinama!
