vlč. mr. Ante Vidović
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Iv 15, 26-27; 16, 12-15
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božja, a osobito u današnjim čitanjima, govori nam da Duh djeluje u ljudima i zajednicama koje ispunja: uvodi u svu istinu, obnavlja zemlju i donosi plod. Ali je vrlo važno otvoriti se Duhu koji «donosi plod», a to se može samo ako čovjek napusti partikularizam i sebičnost, koji blokiraju djelovanje Božje milosti, i dopusti djelovanje Duha i njegovih darova. Onih darova koje sv. Pavao naziva «plodovima Duha»: «ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost». Duh Sveti je veliki protagonist stvorenog svijeta. Nema ništa na svijetu bez Duha Svetoga. Psalam kaže: «Ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje».
Ako se prisjetimo, prvi redci Biblije nam govori o stvaranju: «Duh Božji lebdio je nad vodama», i odmah nakon toga Bog započinje sa stvaranjem. Štoviše, kad Bog stvara čovjeka, «u nosnice mu udahnjuje dah života». To nije samo pitanje života tijela, nego cjelovitog života čovjeka. Bog udiše čovjeku svoj život, svoj božanski život. Ovo uvjerenje je vodilo sv. Pavla kad je rekao da Duh Božji prebiva u nama, i da smo mi hram Duha Svetoga.
Biblija je puna povjetaraca i vjetrova, raznih cesta i putova. Isto tako i izvještaj o Duhovima, koji ispunja Jeruzalemske ulice vjetrom, blagim kao dah i snažnim poput uragana. Vjetar koji trese kuće, ispunja ih i nadilazi. Ispunio je kuću u kojoj su bili učenici. Duh se ne da izolirati na nekim određenim mjestima, koje onda nazivamo svetim mjestima. Nakon Duhova i kuće postaju svete. Moja, tvoja, i sve kuće su sada svete jer su ispunjene Duhom Svetim. Došao je iznenada, i učenici su bili iznenađeni, nisu bili spremni, nisu to očekivali. Duh ne tolerira sheme, to je vjetar slobode, izvor slobodnog života. Na učenicima su se pojavili ognjeni jezici. Na svima, nitko nije bio isključen, nema razlike među njima. Duh dodiruje svaki život.
Isus je rekao da nam ima još mnogo toga kazati i da će nas Duh Istine upućivat u svu istinu. Upravo je to djelo Duha: da nas uvede u istinu. Isus nema namjeru reći sve, kako to prečesto mi imamo. On u svojoj poniznosti može ustvrditi da je istina ispred nas, da je to put koji trebamo prijeći. To je radost koju su osjetili učenici i koju i mi danas osjećamo, a to je da pripadamo jednom otvorenom projektu, a ne nekom zatvorenom sustavu, gdje je sve već unaprijed određeno i definirano. Ako se odvažimo na plovidbu i ako uplovimo u Boga, on nam otkriva neka nova mora. Bitno se upustiti u plovidbu, razviti jedra, a vjetra nam nikada neće manjkati, Bog nikada neće napustiti našu jedrilicu, gurajući ju naprijed svojim blagim povjetarcem.
