PETA VAZMENA NEDJELJA
„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“
vlč. Boris LJEVAK
Povjerenik za mlade, upravitelj župe Šimići, te kateheta na području Banjolučkog dekanata
Evanđelje: Iv 15, 1-8
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Riječ Gospodnja.
Nedjelje poslije Uskrsa imaju zadaću da nam prodube osjećaj euharistije na koju se svake nedjelje okupljamo. Važno je u tomu najprije produbiti svoju vjeru. Priznanje da vjerujem u Isusa Krista treba se očitovati u mome praktičnom životu. Vjeru ne možemo svesti samo na neka sociološka i tradicionalna pitanja. Ona traži mističnu dimenziju. Vjeru trebamo shvatiti i živjeti kao odnos prema Bogu. Ona traži naše potpuno predanje. Predati Kristu sebe kako bi doživio iskustvo vjere.
Kad smo jednom Kristu pristupili i kad nas je On primio, ostajemo s njime otajstveno vezani, kao udovi tijela ili današnja prekrasna slika iz Evanđelja koja nam predstravlja povezanost trsa i loze. Radi se o jednom višem stupnju na koji je čovjek uzdignut. Ne zadržavamo se samo na onoj odjetnoj razini nego poniremo u jedan novi sviijet. Svijet, u kojem osjetimo Kristovu blizinu tj živimo zajedno s njime. Svakodnevni znak je euharistija. Ona je sveti sastanak Boga i čovjeka. I upravo po našem zajedničkom okupljanju i izvršavanju onoga što nam Isus govori u svijetu ćemo biti prepoznati kao kršćani, Kristovci.
Također, jednako neizostavno važno jest molitva. Potrebno je uistinu život staviti u živi odnos s Bogom. Što god radimo, doživljavamo, sve je molitva ako je uzdignemo k Bogu. Molitva se najljepše definira kao uzdignuće našeg srca k Bogu. Stoga, tako čineći, Bog će se u nama proslaviti, kao što se proslavio u Kristu, jer smo s Kristom jedno tijelo. S kristom smo kao loze na trsu.
