Nedjeljni komentar Evanđelja

PRVA KORIZMENA NEDJELJA
„Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.“

vlč. Boris Jorgić

student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu

EvanđeljeMk 1, 12-15

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Današnje Evanđelje završetak je Markovog opisa pripreme za Isusovo javno djelovanje, čiji dio smo mogli čuti prije nekoliko tjedana u pozivu prvih učenika. Za razliku od Mateja i Luke (Mt 4, 1-13; Lk 4, 1-11), u čijim izvještajima se opisuje rasprava na temelju Pisma između Isusa i đavla, Markovo izvještaj o Isusovoj kušnji je jednostavan i kratak.

Sin Božji nadvladava Sotoninu kušnju prije nego li je otpočeo ministerij. Duh naginje Isusa u pustinju, te iako se ne navode detalji, pod ovom pustinjom vjerojatno se misli Judejska pustinja u kojoj je djelovao Ivan Krstitelj (opis u Mk 1, 4). Za Marka je „pustinja“ mjesto dvojakog značenja. Pustinja je često i u ostalim knjigama Svetog pisma opisivana kao mjesto kušnje i pročišćenja, ali također i mjesto posebnog odnosa s Bogom gdje se čovjek s njim na poseban način zbližuje jer spoznaje svoju ovisnost o Njegovoj brizi, bez koje se osjeća ranjiv i nesiguran. Tako i Marko navodi pustinju kao mjesto u kojem Isusa ništa ne odvaja od Boga. Marko u izvještaju donosi kako je Isus proveo 40 dana u pustinji, što podsjeća na 40 dana kušnje koju su podnijeli Mojsije (Izl 34, 28) i Ilija (1 Kr 19, 8). Sotona je onaj koji ga iskušava. U židovskim apokaliptičnim (apokrifnim) spisima on je vođa onih koji se suprotstavljaju Božjem narodu, ali i krivac zla oko nas. U Judejskoj pustinji žive različite zvijeri, a Isus je zaštićen od njih te mu anđeli poslužuju, što aludira na intimnu povezanost s Ocem.

Nakon kušnje saznajemo da Ivan bijaše predan, te Isus odlazi u Galileju. U Markovim spominjanjima Isusove muke i smrti, biti predan je posebno naglašeno. Navođenje ovih riječi ukazuje da ono što će se dogoditi Ivanu Krstitelju, čeka i Isusa. Isus se nalazio s Ivanom na Jordanu i u Judejskoj pustinji. Sada se vraća u Galileju, koja će biti područje njegova djelovanja i propovijedao je evanđelje Božje. Radosna vijest došla je od Boga: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! Ovaj sažetak propovijedanja je okvir za sve što Isus čini i govori u ostalim dijelovima ovog evanđelja. Židovi Isusovog vremena su očekivali ispunjenje vremena, tj. iščekivanje Mesije koji će obnoviti Davidovo kraljevstvo i osloboditi ih od strane i poganske vlasti. Očekivali su da vremenski slijed dođe do cilja te se pojavi Božje Kraljevstvo. Isusova poruka bila je: sad se događa taj čas – obratite se i vjerujte evanđelju. Kraljevstvo Božje, koje Isus propovijeda, traži preusmjeravanje života, traži neprestano obraćenje. U grčkom originalu koristi se riječ metanoiete, što ne znači samo obratiti se već promijeniti pogled na svijet i stvarnost oko sebe. Nije bitno nešto ne činiti već shvatiti zašto to nije dobro i stvari idu same od sebe, jer normalan čovjek ne čini stvari koje smatra da nije dobro činiti. Ukoliko izbacujemo stvari iz svojega života ne shvaćajući zašto, nećemo dugo ustrajati. Promijeniti pogled na svijet sa sobom nosi i orijentaciju vlastitoga života.

Započelo je 40 dnevno putovanje „pustinjom“ Korizme. Mnogi se „odriču“ svakojakih užitaka i trude se udaljiti barem od nekih svakodnevnih poslastica i(li) sličnog. Trudimo se postiti i trapiti. „Čega da se odreknem ove godine? Da li da postim? Kako? Na koji način?“ – su možda samo od nekih pitanja koja si postavimo i koja nam prođu kroz glavu na početku svakog korizmenog hoda. A Gospodin nam preko proroka Izajije odgovara: „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!’“ (Usp. Iz 58, 6-11).

Povezani članci

Back to top button