3. NEDJELJA KROZ GODINU
„Približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju.“

U današnjem Evanđelju imamo opisane dvije različite scene, ali opet vrlo jasne kao jedna cjelina.

Prva scena opisuje da Ivan bijaše predan, te Isus odlazi u Galileju. U Markovim spominjanjima Isusove muke i smrti, biti predan je posebno naglašeno. Navođenje ovih riječi ukazuje da ono što će se dogoditi Ivanu Krstitelju, čeka i Isusa. Isus se nalazio s Ivanom na Jordanu i u Judejskoj pustinji. Sada se vraća u Galileju, koja će biti područje njegova djelovanja i propovijedao je evanđelje Božje. Dobra vijest došla je od Boga: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! Ovaj sažetak propovijedanja je okvir za sve što Isus čini i govori u ostalim dijelovima ovog evanđelja. Židovi Isusovog vremena su očekivali ispunjenje vremena, tj. iščekivanje Mesije koji će obnoviti Davidovo kraljevstvo i osloboditi ih od strane i poganske vlasti. Očekivali su da vremenski slijed dođe do cilja te se pojavi Božje Kraljevstvo. Isusova poruka bila je: sad se događa taj čas – obratite se i vjerujte evanđelju. Kraljevstvo Božje, koje Isus propovijeda, traži preusmjeravanje života, traži neprestano obraćenje.

Upravo jedno takvo preusmjeravanje života opisuje druga scena, odnosno izvještaj o pozivu prve četvorice učenika. Izvještaj predstavlja uzornu sliku onih koji prihvaćaju Isusov poziv. Učenici nisu bili pripravljeni niti spremni na poziv, ali je Isus svojim pozivom bio tako prodoran da nije bila potrebna priprava niti privikavanje na novu mogućnost, te bez puno razmišljanja prihvaćaju Isusov poziv i odmah počinju slijediti ga. Kod Židova toga vremena bila je posebnost da učenik pristupa učitelju te mu se pridružuje (usp. Iv 1, 35-42), dok se u ovoj sceni opisuje kako Isus odabire učenike. Isus prolazeći uz Galilejsko more susreće svoje prve učenike Šimuna i Andriju, brata Šimunova, na njihovu radnom mjestu. Prvi učenici bijahu ribari, što je u to vrijeme bila glavna djelatnost u Galileji. Iz teksta doznajemo da su posjedovali mreže (1,16) i imali nadničare (1,20), što ukazuje da su imali siguran i dobro napredujući posao. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Isus ih poziva da ga sijede, a tekst evanđelja metaforički nam objašnjava na podlozi njihova zanimanja što će im biti buduće zvanje – ribari ljudi. Bez puno primisli ostaviše mreže i pođoše za njim. Na kraju ove scene, pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana te odmah pozva i njih, a oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. Zajedno s Petrom Zebedejevi sinovi čine izvjesni unutarnji krug među Dvanaestoricom. Jakov i Ivan su napustili svoga oca i ostavili ga s nadničarima. Zgoda prikazuje cijenu učeništva koje zahtijeva da pozvani ostave obitelj i financijsku sigurnost radi Isusa.

Iako je, kroz sliku Ivana Krstitelja, jasna cijena navješćivanja dobre vijesti, Isus je prihvaća i počinje s djelovanjem. Svaki poziv ima početak, a u pozivu učenika na početku stoje Božje riječi, koje ih pozivaju i stavljaju u hod. Upravo ove riječi su i više nego aktualne u našim današnjim sredinama. Isusove riječi nisu dobrodošle, a cijena koju nosi naviještanje je velika. Kršćani su više nego ikada progonjeni radi nje. Budimo svjesni da nije naša riječ koja uvjerava ljude, nije naš život koji privlači osobe, nego život Isusa Krista i riječ Isusa Krista kroz nas ako se do kraja predamo njegovom pozivu.

Isus nas poziva i sada, cijenu poznajemo, jesmo li spremni ostaviti sve i slijediti ga tamo gdje nas zove?!