TREĆA VAZMENA NEDJELJA
„Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.“
vlč. Boris Jorgić
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Lk 24,35-48
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Današnji odlomak Evanđelja isprepliće više tema: mir (r. 36), zajedništvo kod stola (r. 41-43), ispunjenje Božjih obećanja Isusu (r. 44-47), oproštenje grijeha (r. 47), Jeruzalem (r. 47) i svjedočenje (r. 48).
Isusovi učenici razgovaraju među sobom o događajima. Uskrsli Isus ih pozdravlja s „Mir vama“. On daje učenicima blagoslov cjelovitosti i punine života kako je obećano: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2, 14). Učenici su uplašeni. Sumnjaju. Međutim, Isus im pokazuje svoje tijelo. Iako su radosni, on pred njima, tj. kod njihova stola jede. Svrha ovoga nije dokazivanje da je Isusovo tijelo stvarno, nego Isusova pobjeda nad smrću simbolski izražava obnovu njegova zajedništva kod stola s učenicima. U Isusu je ispunjeno sve što se sastoji od Zakona, Proroka i Spisa. A to učenici počinju shvaćati. Isus govori učenicima što će im biti zadaća, a to je u njegovo ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha. Isusova poruka dopire do kraja zemlje. A učenici su tome svjedoci, i ne samo oni. Ova poruka je upućena svima nama.
Ako bismo razmišljali i meditirali o Isusovoj poruci današnjem vremenu, mogli bismo, mi, kršćani shvatiti tri poruke: ne sumnjati u njega, rasti u vjeri i biti mu svjedoci. Koliko li puta sumnjamo, kad nam je teško naročito, kako Isusa nema, kako ne djeluje u nama. Baš poput učenika, zbunjeni smo i prestrašeni pred bolju, patnjom, ratovima, nedaćama. Gledamo njegove ruke i noge na križevima u svojim kućama, a plašimo se vidjeti Ga kao stvarnoga. Pokazuje nam se u Euharistiji svaki put na misi. Obraća nam se kroz čitanja i Evanđelje, a ne razumijemo Ga. Iako je tako, On ne odustaje od nas. Otvara nam oči srca i pameti. Ako prihvatimo biti Njegovi, postajemo svjedocima. Preuzimamo na sebe odgovornost živjeti i svjedočiti Ga svim narodima. Mi smo mu svjedoci.
Biti svjedok, znači ujedno nositi nadu. Nositi je i kad sumnjamo, i kad u nam uši zatvorene za Njegovu riječ i Njegove potrebe, jer smatramo da samo On nama sve mora ispunjavati, baš onako kako smo mi to zacrtali, i onda nositi nadu. A zauzvrat vam On nudi mir.
