Draga braćo i sestre u Isusu Kristu,
„Radujte se kršćani, u Isusu sabrani,
Isus raspet, pokopan, smrt nadvlada ovaj dan – Aleluja!“
Ova radosna uskrsna pjesma poznata je preko 200 godina – i to ne samo na našem jeziku nego i na jezicima brojnih europskih naroda. Oslanja se na jednu daleko stariju uskrsnu pjesmu – još iz 11. stoljeća!
Pjevale su je, dakle, brojne generacije, a pjevat će ju, sigurno, i buduće generacije katolika.
- Imamo doista, i mi mnogo razloga da se istinski radujemo!
- Ne samo zbog činjenice što je Krist pobijedio svoje neprijatelje, koji su ga – kako znamo – ni kriva ni dužna na najgrozniji način mučili i ubili!
- Ne samo što je istina o milosrdnom Bogu i čovjeku kao Božjem miljeniku, koju je Krist naviještao ljudskom rodu bila zgažena i satrvena – ponovno slavno došla na vidjelo, da nikada više ne bude gurnuta potpuno u tamu i uništena!
- Ne samo što je Isus svojim uskrsnućem učinio svoje najveće čudo i objavio svoju božansku svemoć!
Naravno, sve su to opravdani razlozi našeg izuzetnog radovanja, kad danas zajedno slavimo najveću svetkovinu naše vjere – svetkovinu nad svetkovinama – Uskrs!
Ali, mi u sebi osjećamo još jednu neopisivu radost, koja svoje izvorište i svoju snagu ima u Isusovom praznom grobu, u koji je on bio pokopan na onaj, za cijeli ljudski rod, sudbonosni Veliki Petak.
Kristovo uskrsnuće od mrtvih pruža nam jedno veličanstveno jamstvo, koje apostol Pavao izriče ovim riječima: „Kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim 6,4).
U tim apostolovim riječima nalazimo uzvišenu tvrdnju, koja izbija iz praznog – ali ispunjena svjetlošću – Isusova groba! Ako je Isus uskrsnuo, onda ćemo i mi, koji u Njega vjerujemo, također uskrsnuti!
Zar to nije silno utješna poruka naše kršćanske vjere?
- Što nama nudi naša vjera u uskrsnuće Kristovo i u naše uskrsnuće?
Kristovo uskrsnuće jamči nam da nije uzaludna, prazna naša vjera, niti naše propovijedanje o Božjem milosrđu i ljubavi prema nama kao niti o vječnom životu s Bogom.
Jamči nam – kako to tvrdi apostol Pavao – da je uskrsli Krist definitivni pobjednik nad svim Božjim i ljudskim neprijateljima, uključujući i vječnu smrt (usp. 1 Kor 15,25-26).
Jamči nam da ćemo i mi, koji u Njega vjerujemo, postati dionicima onoga života, o kojem Isus govori, a prenosi u svome Evanđelju njegov apostol Ivan: „Zaista, zaista kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje Onome koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život“ (Iv 5,24). Tada se događa ono što isti apostol Ivan tvrdi u svojoj knjizi Otkrivenje: „I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jaku, ni boli“ (Otk 21,4).
Ako dakle, mi i srcem i pameću prihvaćamo tu Božju jamčevinu, garanciju, onda to nužno uključuje – ne samo našu vjeru u uskrsnuće Kristovo i naše osobno – nego i naše primjereno ponašanje u svakodnevnom životu. Naša vjere u uskrsnuće treba biti za nas – i trajna opomena u životu, i snaga u iskušenjima života i utjeha u času naše smrti.
Trajna opomena – da se svakodnevno trebamo pripremati za najsudbonosniji događaj – ne samo za nas osobno, nego za cijeli ljudski rod – to jest za uskrsnuće svih mrtvih!
Vječni život ne može procvjetati iz jednog praznog, besplodnog zemaljskog, vremenitog života, kao što ni iz praznog žira ne može izrasti hrast! Vjera u uskrsnuće nas opominje i potiče da se na vrijeme trudimo kako u svoj vlastiti grob ne bismo položili besplodnu, praznu ljusku svog života, nego život častan, pošten i plodan djelima ljubavi, milosrđa i dobrote.
Naša vjera u uskrsnuće daje nam snagu u iskušenjima svakodnevnog života, koliko god ih bilo i kako god dugo ona trajala. Kako god trenutci nevolja, jada, bolesti i iskušenja bili tamni, naša vjera u uskrsnuće nam omogućuje da mi naziremo sigurno a ne varavo svjetlo na našem životnom putovanju. Mi shvaćamo i prihvaćamo da svaka naša patnja, podnošena zajedno s Kristom Patnikom, postaje dragocjeni, sjajni dijamant za našu vječnost, slično kao što su i na uskrslom Isusu odsijevale rane na Njegovim probodenim rukama, nogama i Njegovom boku!
Iz praznog groba uskrslog Krista do nas dopire blagi miomiris besmrtnosti, koji nas snaži u svim našim zemaljskim tjeskobama i borbama!
I konačno, naša vjera u uskrsnuće nam daje veliku utjehu u času naše smrti. Nakon Kristova uskrsnuća svi mi, koji vjerujemo u Njega – umrloga i uskrsloga, znademo da poniranje našeg zemaljskog života u smrt traje samo kratko. Da, iako i mi plačemo na sprovodu naših dragih pokojnika, mi nismo kao oni, „koji nemaju nade“ – kako nas podsjeća apostol Pavao (usp. 1 Sol 4,13). Mi s utjehom gledamo u oči našoj zemaljskoj smrti, jer se oslanjamo na sigurnu tvrdnju apostola Pavla iz njegove Druge poslanice Korinćanima (4,14): „Onaj, koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti!“
Što se više na našem zemaljskom putovanju naš horizont smračuje, to više ćemo se držati sigurnog orijentira – obećanja uskrslog Krista, da je On za sve ljude, svih naroda i vremena – Uskrsnuće i Život i to Vječni Život i da će svaki, koji u njega vjeruje, ako i umre živjeti i neće umrijeti nikada (usp. Iv 11,25).
Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji na zemlji je živio i umro zbog ispunjenja Očeve volje i svoje spasiteljske zadaće. Jer je umro za svoje uvjerenje, ostao je uvjerljiv sve do današnjeg vremena i ostat će takav do konca svijeta i vijeka!
Tko vjeruje u uskrslog Krista, tko se povjerava Njemu i njegovom vodstvu, taj se ne treba bojati pred nikim i ničim! On će uvijek iznova iskusiti da posljednja riječ u povijesti ne glasi: nepravda, podmuklost, očaj ni smrt! – nego – upravo zahvaljujući Kristovu uskrsnuću glasi: istina, bratstvo, nada i vječni život u izmirenosti i miru s Bogom Stvoriteljem i svim otkupljenim stvorenjima.
S pravom se očekuje da takvu vjeru i da takvo povjerenje ima svaki svjesni član Kristove Crkve. Jer, Crkva stoji pred Bogom Stvoriteljem i Spasiteljem kao zastupnica cijelog ljudskog roda, zapravo svega stvorenoga – i to služeći, trpeći, čineći pokoru i zadovoljštinu, pomažući i suosjećajući sa svim zemaljskim stvorenjima i događanjima. I svaki pojedini član Crkve, koji je dionik cijele Crkve, a time i blagoslovljen, nosi suodgovornost za sve druge – kakvi god oni bili. On se treba stalno truditi da bude vjerodostojan, pozitivan, dobar, konstruktivan, kako bi učinkovito povećavao i pomagao snage dobra, ljubavi, empatije i mirotvorstva, prvenstveno u svome životnom okruženju.
Draga braćo i sestre u istom Isusu Kristu, dragi prijatelji,
potrudimo se i mi – tijekom našeg zemaljskog života – i svojim osobnim doprinosom – izgrađivati jedan svijet oko nas s više uskrsne radosti, s više pravde, milosrđa, ljubavi i istinskog mira među našim suvremenicima koje je Bog iz ljubavi stvorio, a Sin Božji, Isus Krist spasio od vječne smrti i za vječni život! Udružimo i mi svoje radosno klicanje s mnoštvom vjerujuće braće i sestara u pjevanju drevne uskrsne pjesme: „Pobjedniče, slava Ti, Spasitelju, hvala Ti, Slava Ocu, slava Sinu, slava Trojstvu na nebu.“
Blagoslovljena Vam i sretna svetkovina Kristova uskrsnuća – gdje god da se nalazite, jer Uskrsli Krist, živi Bog i Spasitelj svijeta je posvuda!
Vama, kršćanskoj braći i sestrama, koji ovu najveću i najradosniju svetkovinu kršćanstva slavite nešto kasnije – po starom julijanskom kalendaru – također želim sretan i blagoslovljen Uskrs i iskreno i radosno kličem: Hristos vaskrse – Vaistinu Vaskrse!
Vaš brat u vjeri u uskrslog Krista
Franjo Komarica
biskup banjolučki
