Draga braćo svećenici i redovnici,
drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici!
SLAVA BOGU – MIR LJUDIMA!
„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, u ove dane progovori nam u Sinu“ (Hebr 1,1).
To su riječi s početka poslanice Hebrejima. Njih slušamo, odn. čitamo u liturgiji božićne Danje mise.
Više od trideset puta, godinu za godinom, u prigodama slavljenja najradosnije kršćanske svetkovine – Božića, i ja sam se, kao vaš biskup, vama i brojnim tisućama drugih članova naše biskupijske zajednice, koji u međuvremenu – zbog svoga prelaska u vječnost ili uslijed ratnog vihora nisu više među nama – obraćao radosnom i utješnom porukom, sadržanoj u jednoj od brojnih omiljenih božićnih pjesama:
„Veselje ti navješćujem, puče kršćanski,
jerbo se Kralj u Betlemu rodi nebeski“! (Veselje ti navješćujem)
Činim to i u prigodi ovogodišnjeg Božića, kojega zajedno sa stotinama milijuna kršćanskog puka diljem zemaljske kugle, slavimo – kao ni jednog ranijeg – u neuobičajenim i nenaviklim životnim okolnostima, prouzročenim aktualnom pandemijom – korona virusa. Ona nam je nametnula brojna fizička ograničenja, prouzročila ne male duševne tjeskobe i nemire i time ozbiljno ugrozila psihičko zdravlje mnogih i unijela u mnoge od nas svakodnevnu bojazan od teških oblika bolesti pa i od same smrti.
Radosna poruka Neba stanovnicima Zemlje
Pa ipak, i ovoga Božića, odzvanjat će u liturgiji Mise Polnoćke, na kojoj će jedni od vas biti nazočni, a drugi ju pratiti u svojim domovima putem medijskih pomagala, utješne, smirujuće riječi velikog starozavjetnog proroka Izaije:
„Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku“! (Iz 9,1)
I ovog Božića dolazim – još jednom i ja k vama, – mnogima od vas – također na „virtualan način“ – da vas podsjetim na bitni sadržaj božićne svetkovine. Želim to učiniti, osim s pomoću svetopisamskih riječi iz božićnih misâ, također i pomoću nekih od znakovitih riječi iz poznatih i dragih nam božićnih pjesama, koje izriču vjeru i duhovnu jakost i pravilnu životnu usmjerenost brojnih generacija naših predaka, koje su ih rado i radosno pjevale.
Evo nekih od tih i takvih riječi:
„Čestit svijetu danak svemu
jer ogranu Sunce njemu.
Tužni mrak je prošao,
Sunce Isus došao“. (Čestit svijetu)
„Danas se čuje događaj novi…
Jedno nebesko Djetešce
u krilu Majke Djevice“. (Danas se čuje)
I ovoga nam Božića „nebo navješćuje i glas s neba potvrđuje“. (Svim na zemlji)
Što to? Ono, što slušamo, odn. čitamo u odlomku Evanđelja sv. Luke, u Misi Polnoćki:
„Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se rodio Spasitelj svijeta, Krist Gospodin“. (Lk 2,11)
Koliko smo svjesni da smo spašeni?
Prije dvije tisuće godina, ušao je u – grijehom i posljedicama grijeha zaraženu – rijeku čovječanstva, od Boga obećani Spasitelj.
„Radi nas ljudi i radi našega spasenja, sišao je s nebesa“: (Vjerovanje)
Odnosno, kako to izriče božićna pjesma:
„Došao je uzdisani
i od Boga obećani
željni – sviju Spasitelj,
svijeta Razveselitelj“. (Čestit svijetu)
Među nama, na Zemlji, definitivno se „očitovala Ljubav Božja, Spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2,11) – kako slušamo odn. čitamo iz Pavlove poslanice njegovom učeniku Titu, na božićnim misama.
Ta „Ljubav Božja prevelika
primi pravu pūt čovjeka:
s Neba siđe dolje radi grešnika,
rodi se u štali radi čovjeka“. (Oj pastiri, čudo novo)
Ta – nama očitovana – kako tvrdi apostol Pavao „dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja, našega Boga“ (Tit 3,4) – jest: „Janje ono milo, koje je sav svijet izbavilo“; jest ono, koje „za nas trpi čim se rodi“ i koje „u jasle mora da se skriva“.
(Kyrie eleison)
Kako i zašto to i zašto tako?
Zato, jer ono, tj. Božje utjelovljeno ‘čovjekoljublje i dobrostivost’ – kao „Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet“ (Iv 1,9). Nažalost, „k svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše“. (Iv 1,11) – kako tvrdi apostol i evanđelist Ivan na početku svoga Evanđelja, a što slušamo na božićnoj Danjoj Misi.
Kako bijaše tada, slično se zbiva i danas! Mnogi ‘njegovi’, tj. mnogi članovi ljudskog roda, nisu tada bili, a nisu ni danas spremni odreći se bezbožnosti i svjetovnih požuda (usp. Tit 2,12), o čemu piše apostol Pavao u već spomenutoj poslanici. Sv. Pavao nam također, – na istom mjestu – dozivlje u pamet prevažnu istinu, kako Spasitelj Isus Krist sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, koji je revan u djelima ljubavi (usp. Tit 2,14).
Apostol Ivan, u već spomenutom odlomku svoga Evanđelja, sa sigurnošću nam donosi utješnu istinu da „Sin Boga Oca i Bog sam“ – koji „s Neba na zemlju siđe k nam“ (Dijetešce nam se rodilo) – svima „onima, koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božja“. (Iv 1,12).
Slavimo Božić opuštenije, mirnije, intenzivnije
Ovogodišnji Božić slavimo – prisilno – distanciranije nego što smo navikli slaviti, tj. – bez onog često površnog, neodgovornog, ispraznog – čisto vanjskog ugođaja i uživanja. Imamo sada pravu prigodu da – osobno i zajedno sa svojim ukućanima i drugim svojim bližnjima –razmislimo i prokomentiramo:
– kakvi smo mi prema sebi i jedni prema drugima, prema članovima naše župne zajednice, redovničke ili biskupijske;
– da razmislimo i o ovome, što nas je sve – i zašto – snašlo i kako ovu aktualnu krizu pandemije podnosimo;
– da se ispitamo: kakva nam je vjera u Boga, našega Stvoritelja i Spasitelja;
– naša vjera u utjelovljenog i u betlehemskoj štali rođenog Sina Božjega, Isusa Krista;
– naša vjera u njegovo obećanje da nam je u našem svakodnevnom životu – kao otkupljenicima – zagarantirana Božja pomoć i potpora, da bismo bili u stanju razumno, umjereno, pravedno i pobožno živjeti u sadašnjem svijetu (usp. 2,12), kako nas potiče i apostol Pavao, u svojoj već spomenutoj poslanici, koju slušamo, odn. čitamo u božićnoj liturgiji?!
To i tako se očekuje od nas, koji, kao kršćani, za sebe tvrdimo da smo svojom vjerom primili u svoj život „Svjetlo istinito“, koje je u božićnoj noći definitivno i neugasivo zasjalo nad ljudskim rodom i koje želi obasjavati svako ljudsko srce, svaki um, svaki život i životnu sredinu i životnu situaciju – pa tako i ovu našu sadašnju!
Božić u svakodnevlju – najsigurnija ‘vakcina’
Dolazak k nama utjelovljenog Boga – Božića, trebamo slaviti ne samo jedan dan u godini – na svetkovinu Božića, nego svaki dan! Jer, On se želi nastaniti, udomiti trajno u našem srcu, makar mu ono moglo ponuditi tek skromne, siromašne, ali ipak od grijeha očišćene jaslice! On iz tih jaslica našeg spremnog srca, želi upravljati i pomagati naše kršćansko, apostolsko, mirotvorno djelovanje u našem životnom okruženju, a koje je, kako znademo, često zaraženo nerazumnim, nepravednim, vlastohlepnim, sebičnim, neumjerenim, površnim i besplodnim stilom i načinom življenja.
A to je daleko opasnija i pogubnija – duhovna ‘pandemija’, koja smrtonosno hara već dugo vremena našom životnom sredinom. Ona čini naš zemaljski život rastrganim, nezadovoljnim pa i nesretnim; ali, ona ugrožava i naš vječni život!
Utjelovljena Božja vječna Ljubav, očitovana u nevinom božićnom Djetetu Isusu – najučinkovitija je i nama najpotrebnija ‘vakcina’ za naš – u Božjim očima, uspjeli život. Trebamo je svakako svi dobiti i posjedovati! Nju nam je osigurao i nudi – božanski Liječnik – za nas najpouzdaniji i najpotrebniji – da nas samim sobom prožme iznutra, da nam unese vrlo potreban duševni mir i učini nas istinskim mirotvorcima – ‘Milosrdnim Samaritancima’ u našoj životnoj sredini!
S Božjim ‘cjepivom’ u novu Godinu
Draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju,
potičem vas sve, da u duhovnoj povezanosti s brojnom drugom kršćanskom braćom i sestrama, i sami se istinski potrudimo da se Božje „istinito Svjetlo“, „koje po vjeri sja u našem duhu, odrazi i u našem životu i radu“ (Zborna Zornice) također i tijekom svih dana i nove Godine spasenja 2021. – kako bi nam ona bila doista blagoslovljena i za našu vječnost plodonosna!
Zahvaljujem vam svima za vašu postojanost u vjeri Kristove Crkve, koja je bila vjera i vaših predaka, i u svome poslanju u vašem životnom okruženju tijekom svih dosadašnjih 35 zajednički proživljenih godina. Zahvaljujem vama i svim drugim našim dobročiniteljima i za svu vašu dosadašnju suradnju u našim zajedničkim naporima oko proslavljanja Božjeg Imena, oko širenja Kristova Kraljevstva i oko rada na spasenju besmrtnih duša naših suvremenika na području naše biskupije kao i izvan nje!
Ovogodišnju božićnu poruku, koju vam svima upućujem, završavam usrdnom molitvom Spasitelju našem i cijeloga svijeta:
Isuse Kriste, Sine vječnoga Oca,
rođen u betlehemskoj noći od Presvete i prečiste Djevice Marije,
naš brate i Spasitelju: ne prepusti nas prevlasti naše bespomoćnosti niti naše oholosti!
Ti, utjelovljena punino Života,
čijim je rođenjem u Betlehemu započelo otkupljenje svijeta,
budi trajno prisutan u životu nas, zemaljskih putnika!
Obuhvati svojim blagim i milosrdnim pogledom
sve aktualne tjeskobe, probleme i nemire, koji tište ljudski rod!
Svojim rođenjem među nama na Zemlji,
prihvati u svoju ljubav i milosrđe sve muškarce i žene kao svoju braću i sestre,
a u zajedništvo sa sobom sve narode i nacije na Zemlji!
Budi Ti naš Vođa, naša sigurnost i naš Mir
i tijekom nove Godine, nove, nepoznate etape našeg hodočašća
i novih izazova i borbi, koje su pred svakim od nas,
pred svakom obitelji, svakim narodom, pred Tvojom Crkvom i cijelim ljudskim rodom!
Jer, Tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove!
Čestit Božić, sveto Isusovo Porođenje, te duševnim mirom i Božjim blagoslovom i utjehom prožetu godinu 2021. – želim od srca svima vama! Zazivam i majčinsku pomoć i zaštitu Presvete Djevice i Bogorodice Marije, Majke Crkve i Majke svih naroda na sve vas, kao i na svu onu mnogobrojnu našu braću i sestre, koji, rastjerani po raznim stranama svijeta, još uvijek čeznu za dostojnim, održivim povratkom u svoje prisilno napuštene rodne župe, na svoju očevinu i djedovinu, u svoju ovdašnju biskupiju.
Banja Luka, o Božiću 2020.
Vaš brat
Franjo Komarica
biskup banjolučki
