Banja Luka, 16. 2. 2016.
„Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu … Ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim!“ (1 Iv 1, 5b.7a)
Draga braćo svećenici,
U ovom, osobito milosnom vremenu, koje proživljavamo zajedno sa svim članovima Kristove Crkve, kao Vaš brat po krsnoj milosti, ali i sakramentu sv. Reda – želim s Vama zajedno podijeliti dio bremena i radosti, koje sa sobom nosi naš poziv Kristova ministerijalnog svećeništva, življena u ovim našim specifičnim okolnostima. Na to me potiču ne samo uvijek aktualne svetopisamske riječi, koje nam liturgija Crkve stavlja kao hranu našoj duši u ovom korizmenom vremenu, nego i poticajne, smjerodavne riječi Svetog Oca, koje on neumorno upućuje svim članovima Crkve (pa i mnogima izvan nje), a u nekim – ne tako rijetkim – prigodama i nama – zaređenim svećenicima i duhovnim pastirima naše braće – Kristovih vjernika laika.
1. Na samom početku Korizme i sami smo čuli, a onda i drugima ponavljali svetopisamske riječi: „Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1, 15). U časoslovu smo se susreli s poticajnim riječima apostola Pavla: „Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje. Uistinu veli: Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja. Pazite sad je pravo vrijeme, sad je dan spasa“ (2 Kor 6, 1-2).
Evanđelje, Radosna Vijest jest Krist, Spasitelj. On je najveći i nama najpotrebniji Božji dar. Božji dar nažalost, može ostati kod mene besplodan! Ozbiljno apostolovo upozorenje tiče se i svakog od nas i potiče nas na iskren i dubok ispit savjesti: koliko je moje svećeništvo kao Božji dar u meni doista plodno?
Ako bi netko od nas morao za sebe reći da je taj Božji dar ostao bez očekivanog ploda, onda treba Radosnu vijest nanovo proučiti i cjelovito, a ne tek parcijalno prihvatiti. Za taj prevažan pothvat je ovo vrijeme veoma prikladno – tvrdi Apostol – a s njime i Crkva na čelu s papom Franjom.
2. Osim brojnih drugih papinih upozorenja i poticaja, njegovo apostolsko pismo „Misericordiae vultus“ – u kojem je najavio, sada već trajuću, Svetu Godinu Božjeg Milosrđa – doista je snažan poziv i poticaj svim članovima Crkve – na čelu s nama, njenim duhovnim pastirima – na temeljit ispit savjesti i uočavanje potrebe osobne metanoje.
Papa nedvosmisleno upozorava: „Moramo mijenjati mentalitet! … Postoji i danas mentalitet pomalo zatvorene Crkve, koja ide naprijed samo svojim putovima i koja se ne brine o onome što bi drugi mogli prigovoriti ili sumnjati“.
3. Papa podsjeća kako se često govori o „nezadovoljnim svećenicima“, smatrajući tu činjenicu samom „srži problema“. Papa tumači kako su „mnogi svećenici tužni svećenici i neka vrsta skupljača starina ili novotarija, a ne pastiri, koji mirišu na ovce“. Spominje, također, kako „danas ima svećenika, koji malo izlaze iz sebe … koji nisu kadri ući u najdublju nutrinu svoga svećeničkog srca i namjesto da budu posrednici, malo po malo postaju menađžeri i upravitelji. Menadžeri i upravitelji primaju plaću, a budući da ne riskiraju vlastitu kožu ni vlastito srce, njima se ne zahvaljuje od srca.“
4. Poznati francuski katolički mislilac Francois Mauriac je napisao da je svećenik „svjedok nadnaravnoga“. A jedan naš domaći, već preminuli subrat je u svojim „uspomenama“ napisao ovako: „Svećeničko zvanje je milost. Ta me je providencijalna svemoć očuvala u mnogim opasnostima života, pa i onda kada mi je prijetila životna opasnost … Često puta me obuzimalo sivilo života, ali uza sve to nije dolazilo do vidnih lomova, jer sam imao pred očima lozinku da je život vrijedan življenja i da se hrabro treba oduprijeti životnim kušnjama pod okriljem istine i poštenja. Vjerski i narodni ideali nisu u meni nikada umrli.“
5. I papa Franjo nas podsjeća da Crkva nosi Gospodinovu ljubav i srdačnost, koje pomažu shvatiti i ljubiti dužnost i onda kada je teško, tako da svatko na kraju može reći: „To je ono što nas Isus uči i to činim, to je moja dužnost, koja mi dolazi iz srca, i to volim činiti!“
Zato i potiče: „Pođite po svemu svijetu, naviještajte Radosnu vijest svim narodima … Potrebno je izaći iz vlastitih okvira i poći prema svima, osobito prema periferijama – ne samo prema materijalnima. Postoje i ’duhovne periferije’ mnogih osoba koje su dolazile i više ne dolaze ili koje nisu nikad dolazile u naše crkve. Njima se treba približiti.“
6. U duhu ovih Papinih riječi i mi biskupi smo u svojoj „poslanici“ u povodu Godine Božjeg milosrđa pozvali sve da „otvorite svoja srca životnim periferijama, donoseći utjehu i solidarnosti onima, koji u današnjem svijetu doživljavaju nesigurnost i patnju, mnogobrojnoj braći i sestrama lišenima ljudskog dostojanstva. Na taj se način može ukloniti smetnja ravnodušnosti, koja često vlada i iza koje se krije licemjerje i egoizam“.
7. I ja vas, ovom prigodom, kao vaš otac, brat i prijatelj potičem najprije riječima pape Franje: „Povijest naše Crkve je slavna upravo zato jer je satkana od žrtava, nade, svakodnevne borbe, života utrošenog u služenje, postojanosti u napornom radu, jer je sve napravljeno ’u znoju našeg lica’ … Sačuvao nas Bog svjetovne Crkve površnoga duhovnog ili pastoralnog sjaja! Zagušljiva svjetovnost može se jedino liječiti udisanjem čistoga zraka Duha Svetoga, koji nas oslobađa usredotočenosti na same sebe pod plaštem izvanjske pobožnosti lišene Boga. Ne dopustimo da nam se ukrade Evanđelje … Ne dopustimo da nam se ukrade ideal bratske ljubavi … Ne gubimo radost, odvažnost i predanost ispunjenu nadom! Ne dopustimo da nam se ukrade misionarska snaga!“
Papa također primjećuje i potiče: „Pokatkad se čini da se neki ljudski odnosi ravnaju prema dvjema modernim „dogmama“, a to su djelotvornost i pragmatizam … Hrabro idite protiv struje te kulture … Solidarnost i bratstvo, to su elementi koji našu kulturu čine uistinu čovječnom. Budimo služitelji zajedništva i kulture susreta! Morali bismo biti gotovo opsesivni u tome smislu!“
Osim ovim citiranim Papinim riječima također vas sve potičem:
- da, zrelošću djece Božje, predate svoje sposobnosti u službu Bogu i Crkvi;
- da ostanete vjerni svome svećeničkom pozivu;
- da budete požrtvovni i velikodušni u svome dušobrižničkom poslanju;
- da budete dosljedni i vjerodostojni;
- da savjesno njegujete svoj duhovni život;
- da se otvarate poticajima Božjeg duha u zauzetom rješavanju brojnih i raznovrsnih problema i izazova;
- da ne izbjegavate svoje permanentno teološko i pastoralno obrazovanje, te
- da prakticirate međusobnu solidarnost i otvorenost jedni prema drugima!
Klonite se mentaliteta apsolutiziranja „vječnih principa“, koji mogu ugroziti duh Evanđelja, koje je namijenjeno svakom vremenu, podneblju i svakom čovjeku! Radimo kao svećenici, ne samo jedan za drugoga, nego i jedan s drugim!
8. Podudarno s Godinom Milosrđa, koja je u tijeku, odlukom Sabora naše BK od 3. studenog 2015., trebate objaviti u svim župama na misama 2. korizmene nedjelje (21. veljače) da će i na području naše biskupije (i cijele naše metropolije) 3. korizmena nedjelja biti obilježena kao Nedjelja međusobne solidarnosti među pripadnicima naše biskupije odnosno metropolije.
Zato molim sve vas, župnike, upravitelje župa (i župne vikare) da na prikladan način animirate članove svojih župnih zajednica da sva milostinja na svim misama te 3. korizmene nedjelje bude namijenjena Fondu Nedjelje solidarnosti. Pokupljene kolekte neka budu dostavljene u naš Ordinarijat najkasnije do 12. ožujka (subota) o. g. Prikupljeni iznos iz svih naših (nad)biskupija biti će prezentiran na redovitom zasjedanju naše BK u Mostaru 17. i 18. ožujka o. g. On će biti – uvažavajući prethodno sačinjen prijedlog Vijeća za kler pri BK BiH – raspoređen vjernicima i braći svećenicima na najsiromašnijim župama naše metropolije – svršetkom travnja, kada je predviđen Treći međudekanatski susret cijele metropolije u Travniku.
Draga braćo svećenici,
Bog nam je po svojoj Izabranici, Bezgrješnoj Djevici Mariji i zahvaljujući njezinom velikodušnom, spremnom odazivu „Evo me“, poklonio vječno spasenje. Želimo li da to spasenje za nas bude plodonosno, moramo i mi pokazati sličnu spremnost kao i Marija. Preporučujem Vas sve majčinskom zagovoru i pomoći Marije, Majke milosrđa i naše pouzdane Odvjetnice pred prijestoljem njezina Sina Isusa Krista!
Bratski Vas pozdravljam u Kristu, Velikom Svećeniku i Dobrom Pastiru – Vaš brat,
Franjo
