Draga braćo i sestre u uskrslom Kristu,
„Mi smo svjedoci … Bog (Isusa) uskrisi treći dan i dade mu da se očituje … svjedocima od Boga predodređenima … On nam naloži propovijedati narodu i svjedočiti: ovo je Onaj koga Bog postavi za suca živih i mrtvih!“ (Dj 10, 40-42)
Ove riječi iz novozavjetne knjige Djela apostolska čitaju se i slušaju na bogoslužju najveće kršćanske svetkovine – svetkovine Uskrsnuća Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda. Navode se kao dio uvodnog govora, propovijedi apostola Petra mnoštvu okupljenog naroda u Jeruzalemu. Bilo je to na dan silaska Duha Svetoga, pedeseti dan nakon Kristova uskrsnuća.
Pitamo se: kakvo značenje i kakvu poruku imaju za nas ove važne riječi Prvaka apostolskog zbora?
One nas najprije, podsjećaju na nepobitne povijesne činjenice. Mučeni i ubijeni Mesija, od Boga obećani i poslani Spasitelj svijeta, Isus Krist – snagom Božjom izišao je iz groba živ. Ne samo da nikada više neće umrijeti, nego je od Boga postavljen za Suca svih živih i svih mrtvih.
Kristovo uskrsnuće je jasna potvrda i najvažniji dokaz njegova božanstva; potvrda da njegovo poslanje na Zemlji nije bilo ni promašeno ni uzalud i da njegov nauk nije bio prazna demagogija, nego Božja neupitna istina o Bogu i o čovjeku.
Kristovo uskrsnuće temelj je propovijedanja i djelovanja njegovih apostola i cijele njegove Crkve.
Kristovo uskrsnuće je neuništiva podloga posljednje i najveće nade svih obespravljenih ljudi, svih vrsta patnika, svih progonjenih i porobljenih, svih umirućih.
Nadalje, citirane svetopisamske riječi nam pojašnjavaju da se uskrsli Isus – kao živa ljudska osoba očituje „svjedocima od Boga predodređenim“ (r. 41).
Druga evanđeoska izvješća nam među tim svjedocima navode konkretno Mariju Magdalenu, apostole Petra i Ivana, dvojicu razočaranih učenika na njihovu putovanju iz Jeruzalema u Emaus, te okupljene, ustrašene apostole – prvi put bez apostola Tome, a drugi put s Tomom.
Svi su oni postali odlučni, neustrašivi svjedoci i promicatelji istine o Kristovu životu i djelovanju, o njegovoj smrti i uskrsnuću. Apostol Petar će javno, pred tadašnjim vlastima izjaviti: „Sudite, je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi, doista, ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo! (Dj 4, 19b-20).
Na jedinstvenoj, usrećujućoj činjenici Kristova uskrsnuća i u susretu Isusovih učenika s uskrslim Spasiteljem svijeta temelji se i spasenjsko poslanje Kristove Crkve. Vjera tih prvih Isusovih učenika i prve Crkve potiče i na konkretnu akciju. Apostol Petar naglašava u svome govoru: „On (tj. Uskrsli Krist) nam naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj koga Bog postavi za suca živih i mrtvih!“ (r. 42)
Upadljivo je naglašavanje sv. Petra apostola, kako je nova i jedinstvena uloga uskrslog Krista – da je on od Boga postavljen za Suca svih ljudi – i živih i mrtvih. Ta je istina o Isusu Kristu ušla i u službeni obrazac ispovijesti vjere svih kršćana. To nije nikakva prijetnja ljudskom rodu, nego je radosna poruka spasenja ljudi. Uskrsli Krist je ujedno i božanski Sudac i Spasitelj. Prije nego što donosi svoju presudu o onome tko ga je vjerom prihvatio za svoga Spasitelja i o onome tko nije, On najprije obavlja svoju spasiteljsku ulogu namijenjenu svakom čovjeku.
Mi, kršćani, članovi Crkve tvrdimo za sebe da vjerujemo u Isusa Krista, ubijenog i uskrslog, radi nas ljudi i radi našega spasenja (Vjerovanje). Mi trebamo uvijek biti svjesni da uskrsne radosti ne može biti bez žalosti Velikog Petka; da se s uskrslim Kristom ne može suuskrsnuti na vječni život bez da se nema najprije udjela u njegovom trpljenju i u nošenju svoga svakodnevnog križa, hodeći za Isusom (usp. Lk 9,23).
Zato se – kao vjerodostojni kršćani – zalažemo i moramo se zalagati za očuvanje i unapređivanje ljudskog života u njegovoj cjelovitosti – i u tjelesnoj i duhovnoj njegovoj stvarnosti. Na to nas potiču uvijek iznova i smjerodavne riječi naših crkvenih, duhovnih učitelja – naši papȃ i naših biskupa.
Podsjetit ću ovaj put na neke važne riječi sadašnjeg pape Franje.
U svojoj Apostolskoj pobudnici svim članovima Katoličke crkve „o naviještanju Evanđelja u današnjem svijetu“ iz 2013. godine, papa Franjo piše između ostalog:
„Pozivam sve vjernike, u kojem god da se mjestu ili situaciji nalazili, da već danas obnove svoj osobni susret s Isusom Kristom ili, bar, da donesu odluku da će se otvoriti i dopustiti mu da se susretne s njima, da će ga tražiti svakog dana bez prestanka“ (br. 3). „Usprkos čitavoj sekularističkoj struji koja preplavljuje društva, u mnogim se zemljama – i tamo gdje su kršćani manjina – Katoličku crkvu u javnosti drži vjerodostojnom institucijom i ona uživa povjerenje na polju solidarnosti i brige za one koji grcaju u najvećoj neimaštini. U mnogim prigodama ona je služila kao posrednica koja je potpomogla traženje rješenja za probleme vezane uz mir, slogu, okoliš, obranu života, ljudska i građanska prava i tako redom. A kako je samo velik doprinos koji daju katoličke škole i sveučilišta u čitavom svijetu! I to je vrlo pozitivno. No, kada pokrećemo druga pitanja koja su manje prihvaćena u javnom mnijenju, teško nam je ljudima pokazati da to činimo iz vjernosti istim uvjerenjima o dostojanstvu ljudske osobe i općeg dobra“ (br. 65).
Tako tvrdi apostol Petar naših dana tj. papa Franjo. Slično tvrde i mnogi naši biskupi, kako vam je zacijelo dobro poznato.
Uskrsli i živi Bogočovjek Isus Krist nam jasno pokazuje da je Božja radost živi čovjek. Zato i mi kršćani, kad s razlogom radosno slavimo Kristovo slavno uskrsnuće, ujedno svjedočimo – bilo nam to zgodno ili nezgodno – da smo odlučni prijatelji života, i to svrhovitog, osmišljenog života, a ne tek pustog postojanja; i onog života koji je više od ovoga ovdje i sada jer je to vječni život, kojega daje Krist, Dobri Pastir (usp. Iv 10, 28); da smo također spremni svim snagama svoga uma, osjećaja i djelovanja zalagati se za obranu i afirmaciju čovjekove bogolikosti. Tako ujedno potvrđujemo da smo prijatelji Isusovi jer činimo ono što nam On zapovijeda (usp. Iv 15, 14). A to znači kako se utemeljeno nadamo da ćemo biti spašenici za vječni sretni život u zajedništvu Presvetog Trojstva.
Vama, draga braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice i svima Vama Kristovim vjernicima u laičkom staležu, bilo da ste u svom rodnom kraju ili još uvijek u tuđini, u izbjeglištvu, kao žrtve zlobe, nepravde i neprihvaćanja Božje istine o vašem dostojanstvu, od srca zahvaljujem za vaše dosadašnje svjedočenje svojim vlastitim životom za Krista, umrlog i uskrslog, te za Vaše napore oko izgradnje njegova kraljevstva istine, pravde, milosrđa, ljubavi i mira u vašem životnom okruženju.
Svima vam od srca želim obilje blagoslova, mira i utjehe od uskrslog Spasitelja našega Isusa Krista.
Sretan i blagoslovljen vam Uskrs! Aleluja!
Vaš brat u uskrslom Kristu
Franjo Komarica,
banjolučki biskup
