Svim kršćanima i
svim ljudima dobre volje
„Očitovala se Ljubav Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te živimo razumno, pravedno i pobožno u sadašnjem svijetu“ (Tit 2,11–12).
Ove svetopisamske riječi, uzete su iz poslanice apostola Pavla njegovom učeniku Titu, predstojniku, tj. biskupu Crkve na grčkom otoku Kreti čitaju su svakog Božića na misi polnoćki . To znači da su te riječi aktualne i danas, osobito za nas kršćane.
Evo zašto:
Na sveti i radosni blagdan Božić mi kršćani slavimo ulazak svemogućega i milosrdnoga Boga u našu ograničenu zemaljsku stvarnost, u povijesnu rijeku ljudskoga roda. Beskrajno spasonosno milosrđe i ljubav vječnoga Boga prema njegovom ljubljenom stvorenju – čovjeku nazočni su u nejakom novorođenom Djetetu, rođenom u siromašnoj betlehemskoj štalici. Oni su ponuđeni svakom čovjeku bez razlike – ali ne bezuvjetno. I ljubav i milosrđe Božje zadužuju svakog čovjeka da se opredijeli za njih, ali ostavlja i slobodu svakom čovjeku da odbije i Božju dobrotu i milosrđe, a time i zalog svoje vječne sreće, svoga spasenja.
Taj utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist, – kako nam tumači apostol Pavao – želi nas odgojiti, osposobiti da budemo u stanju primiti plodove njegova otkupiteljskog djela. Zato nas najprije zadužuje da radikalno raskinemo s načinom življenja koje ne priznaje Božju objavljenu istinu o Bogu i o čovjeku: o Bogu kao čovjekoljupcu i o čovjeku kao miljeniku Božjem. Bog se svojim utjelovljenjem u Isusu Kristu definitivno stavlja na stranu čovjeka. Tako nama daje jasan primjer da i mi moramo biti otvoreni prema drugome, tj. prema čovjeku. Isus Krist nas žrtvom svoga života od rođenja u jaslicama do smrti na križu, svojim naukom i djelima, želi osloboditi od našeg robovanja lažnim idolima i od zarobljenosti u smrtonosne mreže naše samodostatnosti. Želi nam omogućiti da imamo najprisnije zajedništvo s našim Stvoriteljem i Spasiteljem.
Dok slušate ovakvo tumačenje sadržaja najradosnijeg kršćanskog blagdana – Božića, ne rijetki od Vas, mojih suvremenika i sugrađana s pravom možete pitati: Je li se Isus uzalud rodio u betlehemskoj špilji, je li uzalud zapalio baklju Božje ljubavi, milosrđa i mira, kad oko nas ima toliko naših sugrađana i suvremenika kojima se na licu vidi beznađe i tuga – a iz srca im izviru riječi ispunjene zdvajanjem, nemirom, lažima, zlom pa i mržnjom?
Žalosna je nažalost činjenica da mnogi, koji su se rodili i odrasli u životnom ozračju u kojem se zna za božićni događaj od prije 2000 godina, ostaju ravnodušni prema presudnoj, silno usrećujućoj istini koju taj božićni događaj događaj sadrži i nudi.
Ne bez razloga sadašnji poglavar Katoličke Crkve papa Franjo upozorava na pogubnu opasnost po današnjeg čovjeka i čovječanstvo sve raširenije „globalizacije ravnodušnosti“ čime se odobravaju brojne nepravde i uzrokuju mnoge nevolje. U svojoj svečanoj poslanici proglašenja izvanrednog Jubileja milosrđa,(br. 20). Papa govori i o odnosu između pravde i milosrđa. Naglašava: „To nisu dvije suprotstavljene stvari, nego dvije dimenzije jedne te iste stvarnosti koja se postupno razvija sve dok se dosegne vrhunac u punini ljubavi. Pravda je temeljni koncept građanskog društva, u kojemu u normalnim okolnostima , postoji pravni sustav preko kojega se primjenjuju zakoni. Pravda znači i to da svakome treba dati ono što mu pripada.“
Sin Božji, Isus Krist došao je k nama ljudima, da nam donese uz Božje milosrđe i pravo i pravdu njegovu, da omogući svakom čovjeku uživati sva prava i dostojanstvo Božje djece. Krist je uvijek svjedok i branitelj prava čovjeka!
Ako to, kao kršćani, znademo, onda ne živimo dostojno svoga kršćanskog poziva, ne živimo pravedno, ako svojom ravnodušnošću, ili pak ropskom poslušnošću ovozemaljskim idolima i samozvanim gospodarima života ljudi i narodā odobravamo – i učvršćujemo u Nebo vapijuću nepravdu nad desetinama i stotinama tisuća naših sugrađana, kojima su već više od dva desetljeća bezočno oduzeta prava na njihov identitet, na njihovo rodno mjesto, na njihov rodni dom i imovinu na rad i zaradu, na život dostojan čovjeka! Imajući pred očima ogromne i dugotrajne nepravde , koje se čine brojnim ljudima, te brojne egzistencijalne probleme velikog broja naših i sugrađana, osobito mladih, nije dovoljno ostati na emocijama solidarnosti. Dužni smo razumno ali odlučno suzbijati i nepravdu i siromaštvo!
Ne može biti nigdje istinskog i pravednog mira bez povratka božanskom „Knezu mira“ Isusu Kristu, što nužno uključuje i odricanje od častohleplja, od žudnje za vlašću, te odlučno zalaganje za poštivanje dostojanstva i prava svake ljudske osobe i svakog naroda.
Svaki kršćanin, koji slavi Božić, i svaki pošten i čestit čovjek trudit će se pomagati bližnjem u nevolji ne samo od slučaja do slučaja nego će se truditi na sve načine da dođe do izmjena i promjena na bolje nepravednih socijalnih struktura u njegovoj konkretnoj životnoj sredini, u njegovoj općini, gradu, državi.
Kao Isusovi učenici i suradnici, mi smijemo a i moramo Isusovo spasiteljsko poslanje, koje je započelo u svetoj božićnoj noći njegovim rođenjem od Presvete Djevice Marije, nastavljati u svojem životnom okruženju, svojim djelima milosrđa, ljubavi i dobrote.
Trebamo se istinski truditi da svojim vjerodostojnim kršćanskim životom oduševimo za Boga-Čovjekoljupca što veći broj naših sugrađana i suvremenika.
Trebamo se truditi, zajedno s drugima, koji će se, potaknuti našim ispravnim primjerom življenja, također otvarati poticajima Duha Božjeg čovjekoljublja, raditi složno na izgradnji boljega svijeta, koji će isti utjelovljeni Sin Božji Isus Krist preobraziti kod svoga najavljenog slavnog ponovnog dolaska!
Naše zalaganje želi biti usmjereno promicanju kulture mira sa svakodnevnim konkretnim činima poštivanja prava drugih i sa strpljivim djelom pomirenja kroz konkretna djela milosrđa i ljubavi te nastojanje oko istinskog i trajnog mira osobito u ovom našem životnom životnom okruženju, u našoj zemlji. Molimo od Boga oproštenje za sve povrede istine i slobode za povredu mira kojega nam je Njegov utjelovljeni Sin donio, za toliki prijezir bratstva među ljudima, za zaustavljanje vala sebičnosti, mržnje i patnje koji se sve očitije šiti i našim europskim kontinentom!
Ako sve to imamo na umu, onda nećemo dopustiti da se naša sadašnja konkretna, možda i kruta životna stvarnost tek samo kroz nekoliko sati ili pak dana prekrije božićnim površnim kičem i uživanjem u trpezi bogatijoj nego inače; u blještavilu božićnih svjetiljki, a niti u inflaciji prigodničarskih riječi koje izgovaramo jedini drugima ili slušamo jedni od drugih.
Slaveći ovogodišnji Božić posvijestimo sebi postojanje Božje djelotvorne snage i utjehe u svakom danu našeg života! A ta nam Božja snaga i utjeha daje sposobnost da se oslobodimo od svoje grčevite sebičnosti, od svoje tjeskobne zabrinutosti isključivo za svoje malo „ja“ te se s većim predanjem otvorimo zrakama Božje ljubavi i milosrđa, koje će nas osposobiti da izgrađujemo pravedni i dugotrajni mir, među ljudima i narodima u našoj zemlji.
Draga braćo i sestre,
Ljubav nam se Božja doista očitovala u novorođenom Spasitelju svijeta Isusu Kristu. Radujmo se! Zahvaljujmo Bogu za tu njegovu ljubav! Obećajmo mu da ćemo i mi Njemu uzvratiti ljubav za ljubav – voleći Njega iznad svega, a radi Njega i jedni druge i sve ljude, osobito one u našoj životnoj sredini koji su obespravljeni, zanemareni, satrveni životnim jadima, bolesni u duši ili na tijelu.
Čestit Božić i sveto Porođenje Isusovo – želim od srca svoj braći i sestrama u vjeri koji slavite Božić po novom, gregorijanskom kalendaru.
Blagoslovljena Vam svima bila nova Godina spasenja i Božjeg milosrđa 2016!
Vama, kršćanskoj braći i sestrama koji Božić slavite po starom julijanskom kalendaru, također od srca čestitam Božić sa željom i molitvom: MIR BOŽJI HRISTOS SE RODI!
Božić 2015.
Franjo Komarica, biskup banjolučki