Novorođeno Božićno dijete izvor radosti
Opet nam dođe Božić, izvor radosti vjere. Spremali smo svoja srca i svoje duše da ta radost Božića istinski zahvati naše biće. Zato si pružamo ruke čestitajući jedni drugima, želeći podijeliti radost vjere, jer nam se Bog rodio kao malo dijete i postao jedan od nas. Svojim rođenjem očitovao nam je tu Božansku ljubav koju ima prema čovjeku, kako zapisa sv. Pavao: „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu“ (Tit 2,11-12).
Otvoriti se Milosrđu
Čovjeku današnjice potrebna je ta poruka radosti i nade, koja kaže da nam se Bog daruje svojim milosrđem i praštanjem, da nas grli svojom ljubavlju. Zato je anđeo i poručio pastirima: „Ne bojte se! Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!“ (Lk 2,10).
Papa Franjo nas poziva da se otvorimo tom Božjem milosrđu, posebno u ovoj Godini Božanskog milosrđa, kako bismo iskusili tu Božju blizinu te sebi i svojoj društvenoj sredini ponovo vratili povjerenje u život.
U tome iščitavamo istinu da čovjek nije sam na životnom putu, iako se izgubi Bog ga traži. Bog dolazi u susret da nas nađe. „Bog je uvijek predstavljen u evanđelju kao pun radosti, napose kada oprašta. U njemu nalazimo srž evanđelja i naše vjere, jer se milosrđe predstavlja kao snaga koja sve pobjeđuje, ispunjajući srce ljubavlju i donoseći utjehu opraštanjem“ (Lice Milosrđa, br. 9).
Nema radosti gdje je mržnja
Doživjeti radost Božića znači skrušenošću otvoriti svoje srce i zadobiti Božje praštanje. Zato se mi kroz vrijeme došašća u jutarnjim satima okupljamo na zornicama, da se što bolje raspoložimo pokorom i postanemo dionici Božjeg milosrđa kroz iskrenu i temeljitu ispovijed. Svjesni smo da nas Isus u molitviOčenaša odgaja kako dionikom Božjeg oproštenja može biti samo onaj koji i sam prašta. Posebno iznoseći prispodobu o dužnicima (usp. Mt 18,23-35) dodaje: „Tako će i Otac nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu“. Božićna radost ne može zaživjeti tamo gdje je mržnja. Zato je Božić divan događaj pomirenja čovjeka s Bogom i ljudi međusobno. Mržnja i ljubav Božja ne mogu biti pod istim „krovom ljudskog srca“. Zato papa Franjo poručuje: „Isus kaže da milosrđe nije samo djelo Oca, već postaje kriterijem za utvrđivanjem tko su njegova prava djeca“ (LM, br. 9).
Božanska Obitelj okuplja našu zemaljsku obitelj
Prilazeći Božićnim jaslicama uz Isusa vidimo Mariju i Josipa, zapravo Svetu Obitelj. Oni su došli u Betlehem jer je to Davidov grad. Došli su na svoje obiteljsko korijenje. Zato je divni doživljaj kada slavlje Božića okupi brojne obitelji na starim ognjištima, na njihovim korijenjima. Izraz je to (o)čuvanja pamćenja: gdje su rođeni i gdje su svjetlo vjere primili, ali i poruka da budućim pokoljenjima treba ljubav prema rodnome kraju predaka prenijeti i u srce usaditi.
Ujedno je to divno očitovanje da Božanska Obitelj okuplja našu zemaljsku obitelj. I Bog je htio doći čovjeku kroz obitelj. Na sličan način čovjek, rađajući se u obitelji, doživljava svoju prvu školu vjere u kojem ga njišu njegovi roditelji primjerom i djelom.
Život kao hodočašće
U središtu slavlja Božića je Isus kao malo dijete. Pred nama je velika potreba mijenjanja mentaliteta i vraćanja vrijednosti života kao takvoga među prioritete društvenih ljestvica vrijednosti. Prihvatiti život i voljeti ga te odgajati buduća pokoljenja na način da ih se izvede „na pravi put“ jest zapravo hod vjere. Božićno slavlje treba unijeti novu radost života u kojoj bi se svaki čovjek znao i mogao radovati svakom djetetu kao daru Božjemu. Svaki život jest jedno hodočašće. Na tom hodočašću otkrivamo svjetlo i smisao života u Isusu Kristu. On se izjednačio s djecom govoreći: „I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima“ (Mt 18,5). Tu Božićnu radost priopćili su anđeli pastirima poručujući: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2,11-12).
Sve obnoviti u Kristu
Slaviti Božić znači otkriti čovjeka u njegovu dostojanstvu, kojega je Bog obnovio svojim utjelovljenjem i rođenjem, kako veli zborna molitva na Božić: „Bože, ti si čovjeka čudesno sazdao, a još čudesnije obnovio“.
Uzeli smo kao program priprave i održavanja naše Nadbiskupijske sinode riječi koje je sveti papa Pio X. (1903. – 1914.) upotrijebio prilikom posvete čitavog svijeta Presvetom Srcu Isusovu: „Instaurare omnia in Christo“ – „Sve obnoviti u Kristu“. Slavlje Božića treba nam obnoviti srce da se prepoznamo kao djeca Božja; treba obnoviti obitelji u kojima će Božja ljubav biti mjerilo u odnosima među oca, majke i djece; treba obnoviti župske zajednice da predvođeni svojim svećenicima budu hrabri i vjerni svjedoci te očitovane i darovane Božje ljubavi u Božićnom djetetu; treba nas učiniti graditeljima mira kojega nam Bog daje, kako je papa Franjo poručio prigodom pohoda u Sarajevu 6. lipnja 2015.
Svima nama neka otajstvo Rođenja Isusa Krista umnoži radosnu vjeru i živu nadu u našoj svagdašnjici.
U tom duhu želim Vam čestit Božić. Neka donese utjehu vjere svima koji trpe, koji su izgubili nadu, koji su obespravljeni, koji žive na rubu društva i siromaštva. Posebno neka donese radosti maloj djeci kojoj otimaju dječji osmjeh. Neka zavlada pravedni mir u našoj zemlji i u cijelom svijetu. Ta Božićna radost i mir neka Vam donese obilje Božjeg blagoslova u novom 2016. ljetu.
Uz čestitku srdačno Vas pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova!
Vinko kardinal Puljić,
nadbiskup metropolit vrhbosanski
