Zaštita života i pravo na život od samog začeća
Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Naši biskupi pozivaju na odgajanje savjesti i svijesti i o ljubavi, prihvaćanju i poštivanju istinskog života od samoga začeća. Stoga je predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 5. veljače 2017., pod naslovom „Zaštita života i pravo na život od samog začeća“.
Poznati njemački astrofizičar Harald Lesch i istaknuti povjesničar i znanstveni žurnalist Harald Zaun u svojoj zajedničkoj knjizi pod naslovom Najkraća povijest svega života, s podnaslovom Reportaža o 13,7 milijardi godina nastajanja i nestajanja[1] uvjerljivo i zorno izlažu kako je nastao kozmos prije 13,7 milijardi godina, i to pra-praskom, kako su nastali prostor, vrijeme i materija, kako je nastalo svjetlo, kako su nastale milijarde galaksija, a u svakoj od njih milijarde zvijezda, kako se sve u svemiru kreće brzinom svjetlosti i kako se ta brzina mjeri svjetlosnim godinama, kako je nastao naš planet Zemlja prije 4,5 milijardi godina, život prije 3,5 milijarde godina, a čovjek se kao homo sapiens pojavio prije dvjesto tisuća godina. Toliko sve savršeno u svemiru funkcionira da se čovjek može samo diviti. Poznato je da su se stari Grci divili kozmosu i da je iz toga divljenja izviralo njihovo mišljenje. Nakon najnovijih prirodoznanstvenih spoznaja mi se još više možemo diviti kozmosu. Nisu samo pjesnici čuđenje u svijetu, kako je pjevao veliki pjesnik Antun Branko Šimić, nego je sav kozmos i sav život vrijedan čuđenja i divljenja.
Prirodoznanstvenici – i oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju u Boga – tvrde da je ovaj svijet primjereno mjesto za čovjekov život, a suvremeni psiholozi tvrde da ljudski život može uspjeti samo u povjerenju. Imati povjerenje u život, radovati se životu, tražiti smisao i temelj života te se diviti onoj moći koja rađa život, vodi čovjeka i čovječanstvo u uspjeli i puni život. Ako promotrimo cijelu povijest čovječanstva, onda uviđamo da se mi ljudi, općenito gledano, i cijelo čovječanstvo borimo protiv života: protiv života u prirodi, u vodi, u zraku, u šumi i u ljudima. To je ta zla sklonost u čovjeku, koja želi život umanjiti i razoriti.
Bog je stvoritelj života. On je iz slobode i iz ljubavi stvorio život. Ona moć koja život stvara jedina je istinska moć, a sve moći koje život umanjuju i razaraju nisu nikakve moći u pravom smislu, nego su nasilje nad životom. Život je čudesan i on je pravo Božje čudo. Ljepota života obvezuje ljude i cijelo čovječanstvo na djelovanje koja život umnaža i usavršava.
Razmišljajući o Danu života, razmišljamo o obitelji u kojoj se rađa život, o dostojanstvu obitelji, o dostojanstvu roditelja i djece. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, i to je izvor čovjekova dostojanstva: „Snagom takva identiteta svako je ljudsko biće – bez obzira na dob, spol, društveni položaj, ideološko mišljenje – nositelj unutarnjih i nepovrjedivih vrijednosti te subjekt neotuđivih prava. Čovjek je odsjaj dobrote i moći trojedinoga Boga, ali ujedno razumsko i voljno biće, sposobno djelovati u ljubavi, prihvaćati drugoga i živjeti u zajedništvu s drukčijim od sebe; obdaren je sposobnošću da shvaća, preobražava, uljepšava svijet u kojemu se nalazi, kako bi se ostvarili uvjeti života koji će sve više odgovarati njegovoj posebnosti i veličini“.[2]
Bez djece nema budućnosti. Majke koje rađaju djecu šire i promiču vrijednosti koje Europa proglašava, ali ih često ne uvažava. Ne zaboravimo da je Europa srce humanizma, jer su u njoj proglašeni ljudske slobode i prava, odnosno Deklaracija o ljudskim pravima. Bez života nema ni prava. Prava postoje da bi štitila ljudski život i da bi služila njegovu razvoju. To je danas, kao i ubuduće, potrebno i Europi, i našoj zemlji Bosni i Hercegovini.
Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin nego život novoga ljudskog bića koje se razvija po svojoj vlastitoj dinamici. Suvremena genetika je utvrdila da je od prvog časa utvrđen program onoga što će začeto biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svog postojanja ljudsko biće u svojoj cjelokupnosti zahtijeva bezuvjetno poštovanje koje dugujemo svakom čovjeku. Stoga je život svet i nepovrediv od prvoga časa začeća. Iz toga proizlazi moralni imperativ: ljudsku osobu treba bezuvjetno poštovati i ljubiti, bez obzira na njezino fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njezine osobine. Stoga zapamtimo da je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i trajno vrijedan. To nije zahtjev samo vjere, nego i ljudskoga uma. Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po vrijednosti važniji od drugoga. Vjerodostojnost se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po poštovanju čovjeka i po ljubavi prema njemu, jer je život uvijek svet i nepovrediv od nastanaka do prirodne smrti.
Obitelj kao relaciju između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja miješati s drugim oblicima zajedničkoga života, koji pak nastaju po drugoj logici, koji primjerice počivaju na nekom dogovoru ili interesu, i kao takvi mogu biti i nesigurni, kraćega ili dužega trajanja. Bog je ljude stvorio slobodne i oni iz te slobode stupaju u zajednicu ljubavi koja se zove brak i iz koje se razvija obitelj. Obiteljska ljubav oslobađa djecu od egoizma, pa tako oslobođena djeca mogu istinski slobodno djelovati. Vrhunac toga istinskog djelovanja jest ljubav. U obitelji se poštuje razlika među osobama i njihovo jedinstvo, pa se može reći da je obitelj prva slika Trojstva.
Moramo se suočiti s činjenicom opadanja nataliteta, što je velika opasnost za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost europskih naroda. Ovdje posebno ističem Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod u njoj. Obitelj se ne može dokidati, njome se ne smije manipulirati. Stoga je neprimjereno brkati obitelj s drugim oblicima zajedničkoga života.
Ovom prigodom u ime svih katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem vapaj za obnovu obitelji – rađanje djece, obnovu Crkve, naroda, Domovine, ali i iskrenu zahvalnost svima Vama, svećenicima, redovnicima i drugima, koji se na razne načine trudite oko izgradnje kulture i civilizacije života, a suzbijate kulturu smrti.
Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj Domovini koji s velikom odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.
Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja potiče naše hrabre bračne drugove da budu spremni imati više djece.
Zahvaljujem i karitativnim i molitvenim skupinama koje se veoma trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.
Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.
Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog Životvorac! Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!
Banja Luka, Prvomučenici Franjevačkog reda, 16. 1. 2017.
Dr. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH
———-
[1] Harald LESCH, Harald ZAUN, Die kürzeste Geschichte allen Lebens. Eine Reportage über 13,7 Milliarden Jahre Werden und Vergehen, Piper, München-Zürich 2010.
[2] G. M. SALVATI, „Dostojanstvo čovjeka“, u: Enciklopedijski teološki rječnik, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009, 209.
