Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koji su na svom zasjedanju u Mostaru u ožujku 2024. odlučili ubuduće objavljivati zajedničku poslanicu prigodom svetkovina Uskrsa i Božića, uputili su usuglašeni tekst uskrsne poruke sve trojice aktivnih biskupa BK BiH koji donosimo u cijelosti.
Uskrsna poruka biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
MIR VAMA
„Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!’“ (Iv 20,19).
Draga braćo i sestre!
Ovim nas riječima apostol Ljubavi sv. Ivan, evanđelist, izvješćuje što se dogodilo nakon kalvarijske drame, muke i smrti Isusa iz Nazareta, „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…“, kako su nas prije 1700 godina, nadahnuti Duhom Svetim, poučili saborski oci na prvom Ekumenskom koncilu u Niceji.
U strahu od Židova
Učenici su se pod dojmom Velikoga petka zatvorili u dvoranu Posljednje večere. Strah, razočaranost, osamljenost, izgubljenost, beznađe, tuga, žalost, ispunili su njihov um, srce, dušu. Čak ni vijest o praznom grobu i susretu s Uskrslim koju su im donijele Marija Magdalena i druge žene nije promijenila njihovo mučno stanje upravo kao i onoj dvojici na putu u Emaus: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ“ (Lk 24,21-23).
Dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama“
U takvo beznadno stanje dolazi sam Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vama! (Iv 20,19). Uskrsli im donosi svoj uskrsni dar; daruje im svoj mir. Nije to „Pax Romana“ održavan snagom sile i oružja. To je Pax Christi. To je onaj mir o kojemu im je govorio na Posljednjoj večeri i obećao da će im ga ostaviti: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27). To je mir koji nije podložan zakonima prostora i vremena kao što ni uskrsli Krist sam nije podložan fizičkim zakonima i zaprekama što pokazuje ulazeći u dvoranu kroz zatvorena vrata. To je mir utemeljen na istini i pravdi i stalno se učvršćuje snagom ljubavi koju je on na najuzvišeniji način potvrdio kalvarijskom Žrtvom. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ o miru naučava: „Mir nije puka odsutnost rata; on se ne svodi jedino na uspostavu ravnoteže protivničkih sila niti nastaje iz nasilničke vladavine, nego se s pravom i navlastito naziva ‘djelom pravednosti’ (Iz 32,7). On je plod onoga reda koji je u ljudsko društvo usadio njegov božanski Utemeljitelj i koji trebaju udjelotvoriti ljudi što žeđaju za sve savršenijom pravednošću. […] Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda“ (GS 78).
Samo je u Bogu mir
Dok smo i ove korizme u srcu proživljavali Isusovu spasiteljsku Žrtvu od izdaje preko nepravedna Litostrotosa, ozloglašavanja, tužakanja, lažna svjedočenja, bičevanja, trnovom krunom krunjenja, kalvarijskog hoda s teškim križem ljudskoga bezakonja do ubijanja Života koji dođe na svijet „da život imaju u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10), razumjeli smo, dragi vjernici, vaše strahove i nemalu uznemirenost srca. S obzirom na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kada „pax daytoniana“ pokazuje sve svoje slabosti, u poruci s 92. plenarnoga zasjedanja naše BK, izrazili smo nadu da će kroz iskren dijalog i uvažavanje prava svakoga naroda i svakoga pojedinaca biti prevladana sadašnja kriza i sačuvan mir koji nema moralno prihvatljivu alternativu te pozivali sve vjernike na molitvu, a odgovorne na dijalog koji će odlikovati razboritost, strpljenje i iskrenost te da različitosti budu prepoznate kao istinske vrijednosti ove zemlje, a ne zapreke u izgradnji pravednog i uređenog društva. Ta naša nada nije neki iracionalni optimizam, nego ima svoj snažan temelj u vjeri u Krista Uskrsloga – Krista, našu nadu (1 Tim 1,1), koja ne razočarava; Krista koji nas i ovoga Uskrsa, poput preplašenih apostola u dvorani Posljednje večere, raspirujući u nama žar vjere hrabri: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14,1).
Sv. Augustin svoje veliko djelo „Ispovijesti“, svojevrsnu duhovnu autobiografiju, započinje ovim riječima: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“
Sveti papa Ivan Pavao II., započinjući svoje blagoslovljeno služenje Crkvi u službi Kristova namjesnika i Petrova nasljednika, 22. listopada 1978. godine, pozvao je sve vjernike i sve ljude dobre volje da otvore širom vrata Kristu: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!”
Otvorimo se i mi, draga braćo i sestre, Kristu uskrslomu! Otvorimo vrata srca i doma kako bi nas svjetlo Uskrsloga obasjalo i ispunilo darom mira i ljubavi, zdravlja i radosti te kako bismo, obnovljeni snagom vjere u Uskrsloga, pobijedili sve strahove, razočaranja, tuge i žalosti. I neka vatru uskrsne vjere i nade u srcima našim raspiruje ljubav Kristova.
Svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim Kristovim vjernicima i ljudima dobre volje, sretna i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega!
Uoči Uskrsa, jubilarne 2025. godine
Mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup
i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
Mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup
i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj
Mons. Željko Majić, banjolučki biskup
