AUDIO: PROPOVIJED BISKUPA KOMARICE TIJEKOM MISE NA PATRON CRKVE SV. VINKA U SARAJEVU

Svečano Euharistijsko slavlje na patron samostanske crkve Družbe sestara Milosrdnica posvećene njihovu utemeljitelju sv. Vinku Paulskom u središtu Sarajeva, u ponedjeljak, 27. rujna 2021. u večernjima predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uz koncelebraciju devetorice svećenika. Propovijed biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:

(Tob 12,6-13; Ps 103; 1Kor 1, 26-31; Lk 9, 57b-61)

Poštovana i draga s. Julijano, provincijalna poglavarice,

-drage članice Družbe sestara Milosrdnica,

-drage sestre drugih redovničkih zajednica,

-draga braćo svećenici i redovnici,

-dragi Kristovi vjernici laici, prijatelji Boga i prijatelji sestara Milosrdnica,

1. -U centralnom dijelu misnog slavlja na blagdane ili spomendane svetaca, mi, kao članovi Kristove crkve, okupljeni na slavlju ovog najsvetijeg čina, kojega smijemo obavljati, upućujemo Svemogućem Bogu, našem stvoritelju, svoju usrdnu molitvu – između ostalih – i ovim riječima: „Tebe slavi zbor svetih, a Ti, nagrađujući njihove zasluge, nagrađuješ darove svoje. Ti nam pružaš u njihovu životu primjer, u zajedništvu s njima drugovanje i pomoć u njihovu zagovoru.“

-U ovom našem današnjem dvostrukom slavlju – zahvalnom i prosidbenom – u povodu svetkovine svetog Vinka Paulskog, svećenika i suutemeljitelja Vaše, drage mi, i u Crkvi velezaslužne redovničke Družbe sestara Milosrdnica, te u povodu obilježavanja jubilarne 150 godine od dolaska i zatim izuzetno plodnog i dragocjenog djelovanja u našoj zemlji, dolikuje da sebi najprije posvijestimo nekoliko usrećujućih istina, dragocjenih za duhovni život i vas, članica Družbe i svih nas, ovdje nazočnih.

-Prva je istina – da smo mi, članovi putujuće Crkve na zemlji, tijesno – duhovnim vezom povezani s članovima proslavljene Kristove Crkve na Nebu, sa svecima!

-Druga istina je da sveci ne pjevaju sami sebi slavopojke, kao što to čine na zemlji oni ljudi koji su prožeti porokom taštine. Sveci su u svome zemaljskom životu iskusili da je svaki zemaljski uspjeh i uspješno ostvarenje Božja milost i Božji dar! Oni, odnosno njihova proslava na Nebu je hvalospjev u čast Presvetog Boga, koji je, kako Crkva s pravom kliče, „divan u svecima svojim“, i koji je – kao i u slučaju najdivnijeg ljudskog bića, presvete i bezgrešne Djevice Marije – i na njih, na svece, milosno pogledao i na njima i po njima učinio velika djela i u Crkvi i u ljudskom rodu.

-Treća istina, koju nam valja upamtiti jest – da je snaga djelovanja primjera svetaca od izuzetne važnosti za djelotvornost i plodnost članova Crkve kroz mnoge i kasnije generacije. Kršćanstvo naime, i raste i širi se – također – i uz pomoć svetaca, jer su oni zapravo, živo i djelotvorno ostvarivanje Kristove Radosne Vijesti. Sveci su nama – ujedno – jasan primjer ostvarenja onoga, što je Bog pripravio onima koji ga ljube (usp. 1Kor 2,9).

-Četvrta istina – je da su sveci potpuno obasjani Božjom krasotom i svjetlošću i ujedno tu krasotu i jasnoću propuštaju kroz svoj lik i svoj primjer života s Kristom i za Krista i prema nama koji ih promatramo , želimo nasljedovati i utječemo im se u njihov zagovor pred Gospodinom. Tako čineći i mi smo motivirani da sve svoje snage i uma i srca i mišića ulažemo i trošimo u proslavljanje Božjeg Imena, u vršenju Božje volje, u izgradnju Kristova kraljevstva na zemlji i za spasenje duša – svoje i drugih oko nas!

-Peta istina je da se iz života i primjera sv. Vinka Paulskog, slično kao i iz primjera brojnih drugih svetaca, jasno dade „iščitati“ puno toga, što vjerodostojno kršćanstvo i propovijeda i prakticira kao svoje vrijednosti dragocjene za cijeli ljudski rod: kao što su vjerske i moralne istine, socijalni nauk, obrana i promoviranje dostojanstva svakog čovjeka kao bogolikog stvorenja, pomoć pravnom uređenju društva i međuljudskih i međunarodnih odnosa. Sve to nisu tek neke teoretske postavke i lijepe želje. Sveti Vinko, kao i drugi sveci Crkve, živeći u svome konkretnom životnom okruženju i svakodnevnom zvanju, svjedoči i nama, da je takav način života ujedno izvor i njihove osobne sreće i istinske sreće za brojne njihove bližnje, kao i izvor blagoslova i mira za brojne pojedince i zajednice. Potječući, kako znademo, iz različitih naroda i društvenih slojeva i živeći u različitim vremenima i različitim životnim sredinama, okruženi različitim društvenim promjenama – unatoč nerijetko – brojnim i raznovrsnim problemima, siromaštvu, nerazumijevanju od strane njihove životne sredine pa i proganjanjem i ugrožavanjem njihova života, sveci su istinski sretni ljudi. A ujedno su i najveći dobročinitelji i usrećitelji ljudskog roda.

Potpuno je stoga, opravdano, da se – i u ovom našem vremenu i u ovoj našoj životnoj sredini, prožetom sve izraženijim egoizmom kod mnogih, duševnim nemirom, čestim beznađem uslijed omalovažavanja dostojanstva i osnovnih ljudskih prava mnogih – mi, kao Kristovi vjernici, želimo svjesno – i zajednički – ugledati upravo u ovakve uspjele i usrećujuće likove naše braće i sestra u istoj vjeri kao što su bili i sveti utemeljitelji vaše Družbe sv. Vinko Paulski i sveta Luisa de Marillac.

2. -Podsjetimo se sada – barem s najbitnijim podacima – najprije na vrijeme i okruženje u kojem je živio i djelovao sv. Vinko, a onda i na neke od – za nas najbitnije – karakteristika i plodova njegova svećeničkog i apostolskog djelovanja.

-Rođen je na jugu Francuske, kao seosko dijete, koncem 16. stoljeća. Većinu svoga života provodi u 17. stoljeću, koje se u Francuskoj označava kao „veliko stoljeće duša“. To je doba visoke kulture, u kojoj se oblikuju i sve najvažnije institucije ove – u Europi znamenite i utjecajne nacije. Ujedno je to vrijeme bespoštednih sukoba i velikog siromaštva brojnih stanovnika te zemlje.

-Kler i redovničke zajednice toga vremena su se u mnogim slučajevima nalazili u velikom vjerskom neznanju, nepoučenosti, uz pomanjkanje nužne duhovne stege i u propadanju. Zbog toga je i vjerujući narod ostajao bez poznavanja kršćanskih istina i bez prakticiranja kršćanske vjere, bez blagodati duhovnog života i bez istinskog, prijeko potrebnog crkvenog zajedništva.

-Slično – kao još neki drugi duhovni velikani tog vremena, poput sv. Franje Saleškog, Petra Bérulle-a, katoličkog mistika i utemeljitelja francuskih oratorijanaca, kasnije čuvenog kardinala, – i sveti je Vinko Paulski, koji je bio pod Bérulle-ovim utjecajem, snažno doprinio temeljitom odgoju klera i katoličkoj duhovnoj obnovi Francuske.

-Posebno se sv. Vinko ističe svojim karitativnim zauzimanjem za sirotinju – gradsku i seosku, te za zatvorenike. Za duhovnu obnovu osobito zapuštenog seoskog stanovništva, osnovao je posebnu zajednicu, sastavljenu od dijecezanskih svećenika, poznatu pod imenom „Lazaristi“.

Zajedno sa svetom Luisom de Marillac osnovao je redovničku zajednicu – Družbu sestara Milosrdnica. Bio je izuzetno obdaren smislom za praktično suočavanje sa izazovima i za uspješno rješavanje problema.

-Sv. Vinko je završio svoj život – koji je bio ispunjen brojnim djelima življenog Evanđelja – 1660 godine, u svojoj 79 godini. On niti je želio niti je mogao biti neki socijalni reformator tadašnjeg svoga životnog okoliša. Ali, on je prosvjetljen i jačan Duhom Svetim neumorno činio što je mogao i na način kako je najbolje znao – ono što mu je njegova životna situacija otkrivala kao volju Božju. On je bio, – da se tako izrazim – „obični“ svećenik. Zato je, uz sve divljenje i poštovanje, koje je doživljavao od strane mnogih tvz. jednostavnih, običnih ljudi, u isto vrijeme bio omalovažavan i ismijavan od strane određenih tvz. visokopozicioniranih osoba u Parizu. U njegovu primjeru dolazi doista do izražaja Božja istina, izražena u danas saslušanom odlomku 1.poslanice apostola Pavla Korinćanima, naime, da Bog – uvijek iznova – izabire slabe i neugledne da ostvari po njima velika i dragocjena djela u svijetu. (usp. 1Kor 1, 27-28).

-Sv. Vinko je – milošću Božjom – bio čovjek molitve i rada, dobre organizacije i domišljatosti, poniznosti i odlučnosti, čovjek i za tadašnje i za današnje vrijeme. Kao istinski genij milosrđa i ljubavi prema drugima, svojim zagovorom pred Gospodinom, koji ga je u Kristovoj Crkvi tako divno proslavio, može zacijelo i nama pomoći da ponovo – bez ustezanja – stavimo svoju ruku na plug u obrađivanju Božje njive koju nam je povjerila Božja Providnost i da na njoj duboko i savjesno oremo i sijemo sjeme Kristovog Evanđelja silno potrebno i siromasima i ovog našeg vremena– duhovnim i materijalnim. (usp. Lk 9, 61).

-Podsjećam Vas, – u ovom kontekstu – na važne riječi sv. Vinka: „Mi smo svećenici siromaha. Bog je nas za njih odabrao i odredio. To je naše bogatstvo, sve ostalo je sporedno. Moramo ići ka siromasima, kao što se ide prema požaru, kojega treba sprječavati, gasiti!“

-Tu i takvu duhovnost je sv. Vinko ostavio i generacijama iza sebe – kao baštinu! Ostavio ju je osobito svojim duhovnim sinovima i kćerima, svojim sljedbenicima i sljedbenicama: dakle obdržavanje i nasljedovanje Evanđelja utjelovljene Božje Riječi, koja je od nebeskog Oca poslani misionar siromasima cijelog svijeta i svih vremena!

-Oblici siromaštva su se od vremena djelovanja sv. Vinka u 17. stoljeću do danas u mnogočemu promijenili. Ali se ne može tvrditi da je siromaštvo danas nestalo, da ga nema u svijetu, niti u našim krajevima. Suvremenim razvojem prirodnih znanosti i njihovom primjenom u svijetu, kao i industrijskim i tehničkim razvojem sa svojim često nepovezanim rastom urbanog stanovništva, te osobito – ateizacijom – teoretskom i praktičnom u našoj sredini, došlo je do stvaranja novih oblika duhovnog i materijalnog siromaštva i novih siromaha, koji često više pate nego seosko pučanstvo i stanovništvo manjih gradića.

Ono, što je i danas osobito vrijedno za nasljedovanje kod „Gospodina Vinka“ – tako su oslovljavali sv. Vinka sv. Luisa de Marillac a i drugi njegovi suvremenici – jest njegovo osobno – u duhu Kristovom – zalaganje, njegovo nesebično, neumorno i nekomplicirano služenje, jest njegovo realno gledanje na konkretnu situaciju oko njega i njegova smjelost tražiti nove puteve i nove načine djelovanja u duhu Evanđelja, pa i uz rizik neslaganja s postojećim uhodanim mišljenjima i ustaljenim propisima i običajima pastorala.

Mislim da bi danas sv. Vinko, bez da monopolizira ljubav prema današnjoj sirotinji i brojnim obespravljenim našim sugrađanima, suvremenicima i s tim u vezi da monopolizira svoje socijalno i karitativno zalaganje, pokrenuo – kako se veli – i Nebo i zemlju da dođe što bliže do tih današnjih naših siromaha i da ih upozna s Kristovom Radosnom, oslobađajućom i usrećujućom Vijesti, sa življenim – u svakodnevnoj praksi – Kristovim Evanđeljem.

-Na nama, koji danas slavimo njegovu svetkovinu, obaveza je da se istinski potrudimo – više nego do sada! – proučiti uzroke današnje bijede i siromaštva oko nas i okuražiti se u traženju konkretnih, učinkovitih rješenja. Tako ćemo ujedno, u našem životnom okruženju, u našoj Domovini, najviše doprinijeti vjerodostojnosti i plodnosti Kristovog djela spasenja. Poput sv. Vinka i mi se trudimo da našeg bližnjega u potrebi gledamo uvijek kao cjelovitog čovjeka, tj. s tijelom i dušom, i da tako uočimo kako mnogi potrebiti oko nas ne trebaju od nas samo kruha i ruha, nego prvenstveno Božjeg Duha, tj. našu lijepu riječ, našu pažnju, strpljenje, našu spremnost da s njima suosjećamo, našu molitvu i duhovnu pomoć!

3. Drage sestre Milosrdnice sv. Vinka, odn. drage „Kćeri kršćanske ljubavi“, kako se na početku postojanja nazivala vaša Družba,

Vi, uz svečano slavlje današnje svetkovine, – te uz slavlje svetkovine svete suutemeljiteljice vaše Družbe (10.5.), cijelu ovu godinu obilježavate kao Jubilarnu godinu – 150-tu od dolaska prvih sestara u ovu, u to doba službeno zvanu misijsku zemlju.

Ove se godine, također, spominjete i 165-e obljetnice svoga osamostaljenja – kao Družbe u Crkvi u hrvatskom narodu. Vjerujem da ste već na samom početku obilježavanja ovih velikih obljetnica, a onda i kasnije bile potaknute na preispitivanje dosadašnjeg vašega osobnog životnog hoda, kao članice vaše Provincije i vaše Družbe, kao i barem nekoliko – povijesnih događaja u ovdašnjim vašim zajednicama. U Knjizi Života su zapisana sva događanja – i osobna i zajednička.

-To vaše osobno i zajedničko preispitivanje i spoznaje do kojih ste došle trebalo je vas motivirati da donesete neke konkretne odluke glede što sigurnijeg i uspješnijeg hodočašća vašeg ka vlastitoj sretnoj vječnosti i glede što plodnijeg sudjelovanja u poslanju ove Mjesne Crkve Vrhbosanske i naše krajevne Crkve u cijeloj našoj Metropoliji odn. zemlji.

Zacijelo ste se, tijekom proteklih tjedana i mjeseci ove Jubilarne godine podsjećali i na brojne zapisane riječi vaših svetih utemeljitelja i na njihovim se sadržajem nadahnjivale za vaše današnje svakodnevno poslanje – kako u ovom gradu tako i u drugim mjestima diljem naše Domovine, u kojima i sada – uz Božju pomoć i potpuno pouzdanje u Njegovu volju djelujete blagoslovljeno i milosrdno.

Trudite se u njegovanju svoga duhovnog, unutarnjeg života, u blagosti, u obazrivosti, u poniznosti i razboritosti, iskreno ljubeći Boga i siromahe svake vrste u svojoj sredini. Tako omogućujete svima koji s vama imaju bilo kakav kontakt, da oni na vama prepoznaju vjerodostojnost vašeg vjernog i ustrajnog hoda za Kristom i djelotvornog svjedočenja Njegove milosrdne ljubavi i u današnjem vremenu. Poticane riječima sv. Vinka kako vaša djela, kad ih činite u Kristu i s Kristom, koji je uzor za sav vaš život i djelovanje, postaju Božje djelo, – Vi se ujedno, učite životnoj mudrosti da svakodnevno slijedite Božju Providnost, postajući sve više svjesne, kako je i svaku od vas Bog izabrao kao oruđe svoje neizmjerne i očinske ljubavi, one koja se želi nastaniti i proširiti u dušama naših suvremenika!

-Nemojte se umoriti u svome podsjećanju na smjerodavne naputke svetih Utemeljitelja vaše Družbe – sv. Vinka Paulskog i sv. Luise! Razmišljajte i ubuduće o dragocjenim nadahnućima Duha Svetoga u njihovim riječima i naputcima – kako biste dobro razumjele tajnu uspješnog njihovog života u službi ljubavi i milosrđa! Budite i vi odvažne kao i oni u poslušnosti Crkvi i u pozornosti prema ljudima i njihovim potrebama i nevoljama, kako biste mogle odgovoriti na njihova potraživanja i vapaje sa svom raspoloživošću svoje volje i svoga srca, s radošću i sa spremnošću da ih prihvatite i s milosrđem. Tako ćete i ubuduće moći biti rječit i sjajan primjer „Evanđelja ljubavi i milosrđa“ što je prepoznatljiv znak i vaših svetih utemeljitelja i brojnih dosadašnjih članica vaše blagoslovljene Družbe. Tako ćete ujedno, posvjedočiti da je i vaša redovnička zajednica, – vaša Družba, – slično kao i druge Družbe i redovničke zajednice – Božje djelo, kojega – s obzirom na poslanje svakog člana Crkve, tj. Mističnog Kristovog Tijela – svaka i svatko mora braniti i podupirati.

4. Drage sestre Milosrdnice,

„Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.“

Ove riječi iz psalma 103, r. 2 neka bude svakodnevni zahvalni i hvalbeni usklik svake od vas i svih vas!

-Zajedno s brojnom drugom našom vjerujućom braćom i sestrama zahvaljujem i ja dobrom Bogu za svaku od vas kao i za sve drage susestre vaše koje su ugradile svoje živote u život i djelovanje Crkve u našim (nad)biskupijama u ovoj zemlji. Na sve vas i na sve članice vaše Provincije i Družbe, kao i na vaše prijatelje zazivam Božji blagoslov i molim zagovor Presvete Djevice Marije, Majke Divne i vaših svetih zaštitnika, kako biste i vi bile blagoslov za druge oko sebe!

Amen