Audio: Propovijed biskupa Majića na Svetoj misi biskupa Biskupske konferencije BiH u Bazilici Svete Marije Velike u okviru pohoda „ad limina“

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u okviru svoga službenog pohoda Svetom Ocu i tijelima Rimske kurije poznatom pod nazivom „ad limina Apostolorum“ (na apostolske pragove) u Rimu, u jutarnjim satima u utorak 7. svibnja slavili su Svetu misu u Bazilici Svete Marije Velike. Euharistijsko slavlje predvodio je biskup banjolučki mons. Željko Majić u zajedništvu predsjednikom BK BiH mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH, potpredsjednikom BK BiH mons. Petrom Palićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim, te pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom. Homiliju biskupa Majića pod naslovom „Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve“ prenosimo u cijelosti:

Braćo biskupi, svećenici, dragi vjernici!

Danas, peti dan našega službenoga pohoda pragovima apostola, u mjesecu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji, došli smo u ovaj Božji hram Bl. Dj. Mariji na nebo uznesenoj u kojem je svoju prvu sv. Misu slavio bl. Alojzije Stepinac i u kojoj se nalazi grob sv. Jeronima Dalmatinca, da se poput tolikih hodočasnika sinovskom ljubavlju i odanošću obratimo našoj nebeskoj Majci u milosti; da nam kod svoga Sina i našega Spasitelja isprosi potrebite milosti kako bismo djelo služenja za koje nas sam Bog odredi mogli u potpunosti ostvariti na slavu Trojedinoga Boga, duhovnu korist povjerenih nam vjernika, pomoć dušama u čistilištu i za potrebe cijele Crkve.

U obližnjoj kapeli, u kojoj je na čašćenje izložena ikona Blažene Gospe s djetetom Isusom u naručju poznata pod imenom Salus populi Romani – Spasenje rimskog naroda, moli i sam Sveti Otac prije svakoga svoga putovanja u inozemstvo, kao i na povratku s putovanja. Papa Pio XII., koji je 1950. godine proglasio Marijino uznesenje dogmom, 1954. godine okrunio je Gospu kao Kraljicu svijeta. Naš narod na poseban način časti Gospu kao Kraljicu Hvata. Stoga u ovoj svetoj Misi molitveno zagovarajmo naš narod, u molitve uključimo tolike hodočasnike koji su u ovoj crkvi Boga euharistijski slavili, na koljenima pred svetohraništem, likom Blažene Gospe i drugih svetaca, milost prosili.

Prema tradiciji u ovoj crkvi, u kripti ispod glavnoga oltara sagrađenoj u obliku betlehemske špilje, u pozlaćenoj škrinji – Sacra Culla – čuvaju se relikvije betlehemskih jaslica. Stoga bi nas i ova činjenica, svejedno radi li se o stvarnim ostacima betlehemskih jaslica u koje je Blažena Gospa položila tek rođenoga Sina ili o pobožnoj predaji, trebala pozvati da danas u ovoj Crkvi na poseban način molimo za život. Svi svjedočimo, jednako u povjerenim nam biskupijama kao i u cijelom hrvatskom narodu, konstantnom i dramatičnom smanjivanju broja vjernika. Zato posebno molimo za obitelji; da budu žarišta vjere i ljubavi; da se supružnici koje je Bog obdario darom roditeljstva otvore novom životu; da shvate kako su oni Božji suradnici, da je sam Bog, stvarajući svijet odlučio da ne bude sam Stvoritelj nego da je stvorio muško i žensko i dao im posebno poslanje da budu suradnici u stvaranju i odgajanju novoga života; da udjeli milost roditeljstva onima koji bi željeli biti roditelji ali zbog raznih tjelesnih smetnji to ne mogu, a onima koji dar roditeljstva teškim grijehom abortusa odbijaju, udijeli milost kajanja i obraćenja.

Za dva dana, Božjim darom, proslavit ćemo svetkovinu Gospodinova uzašašća. U Djelima apostolski sv. Luka nas izvješćuje što se dogodilo nakon što Isus „bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima“; kako su se apostoli s brda zvanoga Maslinsko vratili u Jeruzalem, uspeli u gornju sobu gdje su boravili te da su svi, poimenice spominjući svih 11, bili postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. (Dj 1,9-14)

U ovom, možda za nekoga usputnom spominjanju Blažene Gospe, u govoru o iščekivanja silaska obećanoga Duha Svetoga nad apostole, sv. Luka nam zapravo predstavlja Blaženu Gospu moliteljicu. A to nikako ne može biti usputno spominjanje, nego glasan poziv na nasljedovanje. Jer ona je prva moliteljica. Za sv. Bonaventuru ona je „omnipotentia supplex – svemoguća zagovornica”.

Takva je bila u svojoj nazaretskoj kući svojih roditelja Joakima i Ane. Nije neosnovan naš zaključak da ju je u dubokoj molitvi pronašao anđeo Gabrijel, da je u takvom stanju duboke molitve razumjela volju Božju da Vječna Riječ – Sin Božji, postane i njezin Sin; da ju je u dubokoj molitvi – potpunom predanju osjenio Duh Sveti. Takvu moliteljicu Mariju vidimo u svim kasnijim milosnim događajima kako Isusova rođenja tako djetinjstva i javnoga djelovanja i takvom nam je predstavlja sv. Luka u gornjoj sobi gdje su se s njom u molitvi ujedinili apostoli i pobožne žene.

Marija moliteljica, dok je uronjena u otajstvo Božje ljubavi, ona je u isto vrijeme uvijek otvorena prema zemlji, prema svim ljudskim problemima; prema problemima svakoga i svih ljudskih zajednica, obitelji i naroda, prema problemima čovječanstva, prema poslanju Crkve, prema njezinim nadama i teškoćama, prema progonstvima i nerazumijevanjima, prema svakom služenju koje Crkva izvršuje u vremenu i prostoru na slavu Božju i na korist čovjeku, društvu i narodu. Jer Marija, osim toga što je Isusova Majka, Ona je i Majka Crkve. Marija koja je rodila Isusa, na otajstven način rađa i Crkvu, te postaje Majkom Crkve. Ona je bila prisutna na Kalvariji i jasno čula riječ svoga Sina s križa koji je rekao Ivanu: “Sine, evo ti majke” i, njoj samoj: “Majko, evo ti sina”. Iz tih riječi Crkva sa zahvalnošću naučava da je Isus dajući svoju majku Ivanu za majku, nju dao i svima nama za majku; da je ona postala naša majka, a mi njezina djeca. Stoga i ovo razmišljanje želim završiti s Molitvom Mariji Majci Crkve koju mnogi vjernici svagdanje mole u Gospinoj katedrali, mostarskoj stolnici posvećenoj njoj, Majci Crkve:

Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve, srce naše kliče od radosti što si naša Majka, a mi Tvoja djeca. Ti si postala naša Majka kada Te umirući Isus predao nama za Majku. Ujedinjena u molitvi s apostolima, Tvoje je duhovno majčinstvo sveto. Od tada pa do danas nastavljaš duhovno rađati i odgajati nove sinove i kćeri, koji se po sakramentima Tvoga Sina ugrađuju u svetu Crkvu – Hram Božji.

Čuvaj, Majko, cijelu Crkvu! Budi uvijek uz našeg svetog oca papu, biskupe i svećenike. Izmoli im jakost da neustrašivo naviještaju i svjedoče Božju Istinu. Nastani se u našim obiteljima da u njima vlada ozračje nazaretskog doma: ljubav, radost, mir i odanost volji Očevoj.

Tebi povjeravamo našu mladež; vodi ih putem Svoga Sina da ne posrću kroz tolike pogibelji zemaljskog života. Zakrili nas Majčinskim rukama i čuvaj od tolikih neprijatelja koji žele uništiti svetu vjeru u ljudskim dušama.

U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se Tvom Majčinskom Srcu koje najbolje pozna svu radost nadanja i sve muke stradanja.

Pomozi nam ustrajati u molitvi Crkve da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u krjeposnom življenju, te da sveto umremo u Tvom naručju, a u nebu se radujemo s Tobom i Sinom Tvojim, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen!