Audio: Propovijed biskupa Palića na blagdan sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije

Na blagdan sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije, 15. srpnja 2024., Euharistijsko slavlje u banjolučkoj katedrali Sv. Bonaventure predvodio je potpredsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, u zajedništvu s domaćim biskupom banjolučkim mons. Željkom Majićem, zatim nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem, predsjednikom BK BiH, mons. Petrom Štumpfom, biskupom iz Murske Sobote i potpredsjednikom Slovenske biskupske konferencije, pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i biskupom banjolučkim u miru mons. Franjom Komaricom. Koncelebrirala su 37 svećenika među kojima provincijal Franjevačke provincije Svetog Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. U nastavku u cijelosti donosimo prigodnu propovijed biskupa Petra:

1. Okupili smo se na blagdan sv. Bonaventure, zaštitnika Banjolučke biskupije, velikog sveca i teologa srednjeg vijeka, koji potječe iz 13. stoljeća. Sveti Bonaventura bio je generalni ministar Reda manje braće (franjevaca), a kasnije, kardinal-biskup u Albanu, u blizini Rima, kao i sudionik na Drugom saboru u Lyonu, tijekom kojeg je umro, 1274.

Možda se pitate što sveti Bonaventura ima poručiti nama, koji živimo u 21. stoljeću i koji nastojimo služiti Crkvi, ne nužno kao redovnici ili svećenici, nego kao vjernici laici. Odgovor je, dosta toga!

Tri su pouke iz Bonaventurina života koje bih danas želio spomenuti: Prvo, nadahnut svetim Franjom Asiškim, usredotočio se isključivo na Krista. Drugo, sveti Bonaventura nas uči kako tražiti i pronaći mudrost. Treće, sveti Bonaventura nas uči kako spojiti kontemplaciju i djelovanje.

2. Prvo je Bonaventurina jedinstvena usredotočenost na Isusa. Mogli bismo reći da u tome nema ništa neobično. Postoji li neki svetac koji nije bio usredotočen na Isusa? Međutim, ono što je Bonaventura učinio bilo je prihvatiti i ugraditi u svoj život i nauk i jedinstveni pogled svetog Franje Asiškog na Isusa Krista. Bonaventura je, zapravo, napisao ono što ostaje standardna biografija svetoga Franje i u njoj pokazuje koliko je Franjo potpuno živio Blaženstva i tako postao živa slika Kristova, slika veoma autentična zbog znakova Isusove muke na Franjinom tijelu. Iako učeni, spisi i propovijedi svetog Bonaventure prepuni su intimnog poznavanja i ljubavi prema Isusu. Bonaventura je bio profesor teologije na Sveučilištu u Parizu, zatim se uzdigao do generalnog ministra svoga Reda, a kasnije biskupa i kardinala. Isus je ostao jedini učitelj u Bonaventurinu životu. Sve na njemu upućivalo je na Isusa, a time i na Boga Oca. Mnogi propovjednici i učitelji govore o Isusu, ali Bonaventura je bio u dubokim i veoma prisnim odnosima s Isusom.

Draga braćo i sestre, životni primjer sv. Bonaventure uči nas da smo mi kršćani pozvani staviti Krista u središte svoga života, svakodnevno kroz molitvu i euharistiju ostvarivati blizinu s njime i na taj način odgajati sebe za svetost, koja nas oblikuje na njegovu priliku i prožima sve što govorimo i činimo. Kao što je sveti papa Ivan Pavao II. jednom rekao da moramo usredotočiti naše živote „na samoga Krista, kojega treba poznavati, voljeti i nasljedovati, tako da u njemu možemo živjeti život Trojstva, i s njim preobraziti povijest do ispunjenja u nebeskom Jeruzalemu” (NMI, 29). Kao i sv. Bonaventura, tako i svi mi moramo znati da, unatoč svim izazovima s kojima se Crkva suočava, „Kristova djela ne nazaduju niti propadaju, nego napreduju!“

3. Uz usredotočenost na Krista, Bonaventura nas uči da tražimo i nalazimo mudrost. Vjerujem da ćete se složiti da nam, u ovim izazovnim vremenima, ne nedostaju glasni glasovi, nego nam nedostaju mudri glasovi i riječi. Bonaventuri nisu bila strana teška vremena. Tijekom njegova mandata na Sveučilištu u Parizu, pravo franjevaca i dominikanaca da tamo poučavaju bilo je oštro osporavano. Taj spor je išao toliko daleko da je doveo u pitanje sam legitimitet franjevaca i dominikanaca kao redovnika. Bonaventura nije formulirao svoj odgovor u žurbi ili ljutnji, već je umjesto toga odgovorio na ovu raspravu prekrasnim tekstom koji je pokazao kako prosjački redovnički život jednostavnosti, čistoće i poslušnosti izvire iz samog Evanđelja. Kakva lekcija za nas koji živimo u doba brzih komunikacija. U najmanju ruku, Bonaventura bi nas trebao natjerati da ponekad oklijevamo pritisnuti taj gumb “pošalji”!

Živimo u vremenu brzog protoka informacija. Svi slušamo, čitamo i bavimo se mnogim stvarima i temama tijekom dana. Sve nam to odvlači pozornost, uzima naše vrijeme, a često nas izlaže velikom stresu. Mnogo toga što prolazi kroz naš um i srce nije korisno, mudro i zdravo. Sve su te informacije poput brze hrane. Kad pojedemo brzu hranu, postali smo površno siti i ni najbolja gozba nas više ne može privući. U takvim okolnostima, mudrost ima veoma male šanse. Čuvanje srca i duše od površnih priča i nevažnih tračeva stvara pogodno tlo za mudrost. Hranjivi Božji darovi, vrijeme sabranosti, pravi je poziv mudrosti.

4. Bonaventura nam također pomaže pronaći mudrost u današnjim čitanjima i iz Knjige mudrosti i iz poslanice Korinćanima, u kojoj nas sveti Pavao upućuje na Mudrost Božju, ne na mudrost ovoga svijeta. Mudrost Očeva je Isus Krist, koji svoje učenike i nas kršćane poziva da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta.

Sol je tu da se stavi u hranu i učini ju ukusnijom. Svjetlo nam treba kad smo u mraku, da možemo vidjeti, orijentirati se i kretati se. Isus nam kaže da su kršćani tu, u svijetu da svijet, život po nama kršćanima bude ugodniji i da se ljudi po nama lakše snalaze u životu. Po Isusovim riječima Bog nam govori da u njegovom svijetu, a to je naš svijet, živimo na način da nešto od Božje ljubavi prema životu postaje prepoznatljivo: osjetljiviji na ono što treba učiniti, strpljiviji jedni s drugima nego što bismo očekivali, govoreći jasnije, djelujući s više nade i radosti.

Istinska mudrost mijenja naše životne prioritete, mijenja naše stavove, mijenja naše vrijednosti, jer sve što smo htjeli imati, odjednom postaje nevažno u usporedbi s istinskom mudrošću.

5. Konačno, Bonaventura nas uči kako kontemplacija i djelovanje idu zajedno. U užurbanosti života mislimo da je svetac poput Bonaventure uživao u luksuzu koji mi mnogo puta nemamo, a to je vrijeme koje je proveo u čitanju, molitvi i razmišljanju. Ali, Bonaventura nije sve svoje vrijeme provodio u kapeli ili u knjižnici ili u zajedničkoj sobi s ostalom braćom. Usred molitve i studija, on se suočavao s mnoštvom mučnih problema.

Ono što je tako lijepo kod Bonaventure je to što je, usred izazova i problema s ​​kojima se suočavao, ostao duboko predan kontemplaciji, dubokoj i postojanoj molitvi. To nije umanjilo njegovu djelotvornost u ispunjavanju teških odgovornosti, već mu je umjesto toga omogućilo da donosi odluke na temelju promišljanja i molitve. Molitva, uči on, ne zatvara um nego ga otvara. Molitva nas, uči on, ne zatvara od praktičnih stvari života, nego nas osposobljava da se s njima nosimo, ne nepogrešivo, nego dobro i mudro. Tako je za sve nas sveti Bonaventura uzor promišljanja i djelovanja.

6. Draga braćo i sestre, završavamo molitvom iz srca i pera sv. Bonaventure: „Sve duše odane Bogu, trčite s velikom željom ovom izvoru života i svjetla, i zavapite mu svom snagom svojih srdaca… Tvoja dubina, o Bože, ne poznaje dno; tvoja širina ne zna za obalu; tvoja prostranost nema granica, tvoja bistrina nema mrlje.”

Neka nam Gospodin, koga slavimo ovom euharistijom i primamo u euharistiji, po zagovoru sv. Bonaventure daruje ustrajnost, strpljivost i ljubav kojom ćemo ga tražiti i ljubiti sve dok ga jednom ne ugledamo licem u lice u zajedništvu sa svetima njegovim. Amen.