AUDIO: PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA NA 5. SUSRETU SVEĆENIKA BOSNE I HERCEGOVINE

Susret svećenika u franjevačkoj samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu.

Vrhunac Petog Susreta svećenika Bosne i Hercegovine, održanog u srijedu 1. lipnja 2022. u franjevačkoj samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu, bilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je predvodio predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, u zajedništvu sa svim nazočnim biskupima i uz koncelebraciju svih okupljenih svećenika te asistenciju đakona. Prigodnu propovijed, koju je uputio pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, prenosimo u cijelosti:

Čitanja: 1 Kr 19,4-9a.11-14a; 1 Tim 6,11-14, 20-21; Iv 15,13-17

Draga braćo biskupi i svećenici, radujem se što smo se, s područja cijele naše Biskupske konferencije, sastali po peti put na ovaj molitveno-duhovni susret. Zahvaljujmo milosrdnom Bogu za ovaj milosni događaj i molimo Njegov blagoslov, kako bismo mogli stalno duhovno rasti. Našu radost uvećavaju prisutna braća, koji su također podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a djeluju u drugim krajevima. Dobro nam došli!

Draga braćo biskupi i svećenici,

Ivanovo Evanđelje na mnogim svojim stranicama govori nam o ljubavi, i to o prijateljskoj ljubavi. U Ivanovu Evanđelju Isus je pouzdan, postojan i vjeran Prijatelj. Bog Otac također je apsolutno pouzdan, postojan i vjeran Prijatelj. Isusovi učenici, tj. svi mi kršćani, Isusovi smo prijatelji. Ta prijateljska ljubav posve je bezuvjetna, posve nesebična i posve bezgranična. Najveća se ljubav sastoji u tome da svoj život položiš za svoga prijatelja. Isusova smrt na križu vrhunac je Isusove ljubavi, vrhunac njegova prijateljstva prema svome Ocu i njegova prijateljstva prema ljudima. Istina se na hebrejskom jeziku kaže emet. U Bibliji istina je osobna kategorija, što znači da samo osobe mogu biti istinite. Osoba je istinita onda kad je ona pouzdan, postojan i vjeran prijatelj. Kad kažem da je Bog Istina i da je Isus Istina, onda to znači da je On posve pouzdan, posve postojan i posve vjeran prijatelj.

Svi veliki pobožni kršćani tijekom povijesti nazivali su Isusa Prijateljem. Spomenut ću samo Tomu Kempenca i njegovo planetarno poznato djelo Imitatio Christi [Nasljedovanje Krista], koje je prvi put objavljeno na latinskom jeziku oko 1418. do 1427. godine. Kempenac kaže da se ne može dobro živjeti bez prijatelja. Ako ti Isus ne bude prijatelj prije svih, onda ćeš biti previše tužan i osamljen. Tereza Avilska (1515–1582) kaže da je Isus dobar i pravi prijatelj, jer je njegova muka, njegovo trpljenje, njegovo razapinjanje na križ izraz njegove prijateljske ljubavi. Veliki crkveni učitelji – kakvi su Ignacije Lojolski, utemeljitelj Družbe Isusove, veliki isusovački teolozi rođena braća Hugo i Karl Rahner – stalno ističu jednu izreku o Isusu koja glasi: Non coerceri a maximo, contineri tamen a minimo, divinum est (Ne podleći prisili onih najmoćnijih, a podleći „prisili“ onih najmanjih, to je nešto božansko). Isus se nije dao prisiliti od onih koji imaju najveću moć, tj. najveću vlast. Nosioci moći nisu ga mogli prisiliti ni na što. To je njegova unutarnja sloboda, koja je u njemu ostala neslomljiva. Dao se okružiti, obuhvatiti od onih najmanjih. To dvoje: ne podleći prisili onih najmoćnijih, a podleći „prisili“ onih najmanjih, to je nešto božansko. U Markovu Evanđelju Isus ništa ne odgovara na Pilatovo pitanje (15,5). U Ivanovu Evanđelju Isus ne odgovara na Pilatovo pitanje: „Odakle si ti?“ (19,9). Nadalje, u Ivanovu Evanđelju Isus se nije povjeravao onima koji imaju i vole moć, jer ih je dobro poznavao i jer je sam dobro znao što je u čovjeku (2,24). Odolio je trima kušnjama u kojima mu se nudila moć (Mt 4,1–11). Isus je duboko suosjećao (imao compassio), zajednički trpio s umornim i iscrpljenim ljudima, koji su bili kao ovce bez pastira (Mk 6,24). Udovici kojoj je umro sin jedinac rekao je: „Ne plači!“ (Lk 7,13), a preljubnici: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti“ (Iv 8,11).

Vrhunac Isusove ljubavi, po Ivanovu Evanđelju, jest razapinjanje na križ. Ta Isusova ljubav nastaje iz njegove slobode. Ivan pravi velike kontraste da bi to izrazio, dakle, spaja ono što je za naš um nespojivo. Ovaj svijet, po Ivanu, Isusovu smrt na križu smatra najvećom nemoći, a Ivan baš tu smrt na križu smatra najvećom moći. Time Ivan želi reći da je Isusova nemoć moćnija od svake moći ovoga svijeta. Ono što ovaj svijet zla i grijeha smatra najvećom nemoći za nas je kršćane najveća moć. Oni koji druge ubijaju za nas kršćane su, po Ivanu, najnemoćniji, a oni koji iz slobode i ljubavi daju svoj život za druge – najmoćniji su. To je taj temeljni paradoks kršćanstva, koji glasi: Nemoć (Isusova smrt na križu kao izraz najveće ljubavi) jest najveća moć, jer je moćnija od svake moći ovoga svijeta.

U prošlom stoljeću napisani su mnogi romani i snimljeni mnogi filmovi koji govore o Isusu kao pouzdanom prijatelju, koji daje svoj život za druge, osobito za bolesne i progonjene. Talijanski pisac Ignazio Silone u svom dvodijelnom romanu, čiji prvi dio nosi naslov Vino i kruh, a drugi Sjeme pod snijegom, opisao je kako je jedan borac protiv fašizma u Italiji, kad je obolio, otišao u jedno zabačeno talijansko selo i tamo se predstavio kao svećenik pod imenom Don Paolo Spada. Nije dijelio sakramente kao svećenik, nego je živio pošteno i pomagao ljudima u nevolji, osobito tjelesno i duševno bolesnima i progonjenima. Ljudi su ga toliko poštovali da su ga počeli nazivati svecem, svetim čovjekom. Kad se njegov prijatelj, gluhonijemi Infante, koji je bio od svih izrabljivan i ponižavan, usprotivio svome nasilnom ocu i pritom mu nehotice zadao smrtonosan udarac, Don Paolo Spada preuzima krivicu na sebe i tako riskira svoj vlastiti život jer predstavnici režima razotkrit će da je on njihov neprijatelj i dosuditi mu smrtnu kaznu. Na taj je način pisac Ignazio Silone opisao kako se Isusov učenik ponaša i kako se ima ponašati u današnjem svijetu.

Veliki njemački renesansni slikar Matthias Grünewald oslikavao je oltar u Isenheimu (sada u Francuskoj u pokrajini Alzas) od 1512. do 1516. i pritom prikazao Isusa mrtvim da ne može biti mrtviji, a Isusovu patnju pokazao tako da razdire srce svakom čovjeku koji to gleda; istodobno je pokazao da je ta patnja izraz Isusove ljubavi, tj. da nas ta Isusova nemoć spašava. Veliki njemački pjesnik židovskoga podrijetla Paul Celan, gledajući tu sliku, rekao je da je to moć nemoći. Elias Canetti, austrijski pisac bugarskoga i židovskoga podrijetla, rekao je da je pred tim oltarom, koji se sada nalazi u Colmaru, stajao cijeli dan te da, pod dubokim dojmom, nije znao kada je došao ni kada je otišao. Htio je postati nevidljiv, pa onda noću, dok je muzej zatvoren, otići gledati Isusovo mrtvo tijelo. To mu se Isusovo mrtvo tijelo pokazalo lijepim i preobraženim. Ono što mu se prije gadilo sada je postalo istinom i ljepotom. Inače, veliki slikari pokazuju da je u Ivanovu Evanđelju Kristovo tijelo razapeto i istodobno preobraženo. Time je, dakle, izražena istovjetnost razapetog i uskrslog (preobraženog) Krista.

Iz svega što sam kazao proizlazi da najveća sloboda nastaje iz najveće ljubavi, a najveća ljubav svoj vrhunac postiže u davanju života za svoga prijatelja. To je put Isusa Krista, našega Prijatelja. To je put svakoga kršćanina, a osobito put svakog svećenika i biskupa.

Davanje vlastitog života za svoga prijatelja, koje onima zaljubljenima u moć izgleda kao najveća nemoć, nama je kršćanima ta nemoć moćnija od svake moći ovoga svijeta. O tomu nas poučava i papa Franjo, koji je odgovorio na tri pitanja o svećenicima. Na prvo pitanje odgovara kako svećenik treba biti spreman da mu plamen gorućega grma spali karijerističke ambicije i čežnju za moću te težnju da se svidi moćnicima. Na drugo pitanje papa odgovara da svećenik ne smije čeznuti za ovozemaljskim častima niti se vezati za one koji su najveći, nego za one koji su najmanji. Na treće pitanje papa Franjo uzvraća tvrdnjom da je svećenik tu radi Božjega kraljevstva, drukčije rečeno, svećenik je tu da nasljeduje Isusa Krista koji je dao život za svoje prijatelje. Amen!