AUDIO: PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA NA 6. OBITELJSKI DAN I 3. SVJETSKI DAN DJEDOVA, BAKA I STARIJIH OSOBA

U nedjelju, 30. srpnja 2023. u župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu svečano je proslavljen 6. Obiteljski dan u BiH pod geslom „Obiteljska ljubav je poziv i put svetosti – Od koljena do koljena dobrota je njegova!“. Ujedno je proslavljen i 3. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba koji se, na poziv pape Franje, obilježava širom svijeta pa tako i u svim župnim i drugim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, čiju propovijed prenosimo u cijelosti:

Čit. 1 Kr 3,5.5.7-12; Rim 8,23-30; Mt 13,44-52.

Uvod. Braćo i sestre, danas na sedamnaestu nedjelju kroz godinu ovdje na Kupresu okupila nas je Božja ljubav na VI. Obiteljskom danu u BiH i Trećem svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba.

Misao vodilja ovog dana glasi: Obiteljska ljubav je poziv i put svetosti – Od koljena do koljena dobrota je njegova! Ovaj Dan ispunjen je čestitkama i zahvalnošću za sve ovdje prisutne i mnoge druge koji su na različite načine povezani s obiteljima i s nama preko elektroničkih sredstava komuniciranja. Bog u svojoj ljubavi želi doprijeti do svakog čovjeka i svakog člana obitelji. Zahvalni smo Bogu za svu ljubav očitovanu po članovima naših obitelji, bilo živih bilo već preminulih.

Ovo je treći Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji je papa Franjo posvetio obitelji. Mi smo u Crkvi u BiH zadnje tri godine posvetili molitvi, skrbi i pastoralu djedova, baka i starijih osoba koje su sastavni dio obitelji.

Da bismo dostojno proslavili Gozbu ljubavi, pokajmo se za svoje grijehe.

Braćo i sestre, rekli smo na početku ovog misnog slavlja: danas slavimo VI. Obiteljski dan u Crkvi u BiH i treći Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Obitelj je najvažnija ljudska zajednica na ovoj zemlji. Mi ljudi živimo u različitim zajednicama, u zajednicama ove ili one vrste, u političkim, u vjerskim zajednicama i slično. Obitelj je, međutim, osnovna zajednica na kojoj se temelje sve ostale zajednice. Crkva i država, kao dvije najmoćnije zajednice, također se temelje na obitelji. Isus je rođen u prirodnoj obitelji, ali je osnovao i novu obitelj koja se zove Crkva. Uostalom, on je htio da cijelo čovječanstvo postane jedna obitelj.

Važno je imati na umu ovu istinu: za Božju ljubav – kraljevstvo Božje – nitko nije beskoristan ili beznačajan. Svaki od nas je jedna posebna misija u svijetu, jer je plod Božje ljubavi. Kralj Salomon nas upućuje na važnost molitve za “pronicavo srce“koje će nam dati mogućnost razlikovanja“dobra od zla“. To znači od vječne Mudrosti znati moliti dar mudrosti. Prava mudrost vrijedi više nego sva zemaljska blaga. Kraljevstvo nebesko je bogatstvo koje već postoji neovisno o činjenici hoće li ga netko otkriti ili ne. Nenavezanost na prolazne stvari, na bogatstvo, čini nas slobodnima i omogućuje pronicavost, tj. mudro i razumno srce.

Današnji evanđeoski odlomak uvodi nas u tajnu Kraljevstva nebeskoga, koje se prema čovjeku otvara u svojoj dvostrukosti. Prvi vid ovog kraljevstva jest njegova zagonetna nazočnost u svijetu, a drugi je njegova nadpovijesna, konačna objava i ispunjenje u vječnosti.

Kraljevstvo je Božje Božja vladavina najprije u nama, u svakom pojedinom čovjeku. Ući u kraljevstvo Božje znači prihvatiti tu Božju vladavinu. Isus želi da pogledamo sebe, uđemo u sebe, u svoju stvarnost, da prihvatimo sebe kao dar iz Božje ruke i da Boga prihvatimo i priznamo kao gospodara i oca. Kraljevstvo je Božje u nama ali i među nama. Ljudske zajednice i čitavo čovječanstvo trebaju prihvatiti kraljevstvo Božje, Božju vladavinu nad sobom. Kako Bog vlada? Tako da nas nadahnjuje da vršimo njegovu volju, njegove zapovijedi.

Kraljevstvo Božje je “stanje“ u kojem se nalaze svi spašeni, tj. oni koji su slobodno i savjesno učinili izbor života, izbor vjere. Kraljevstvo Božje nije fizičko mjesto, nego stanje “duhovne“ milosti u kojem se nalazimo po Gospodinovim zaslugama, koji nam je otvorio oči i otkrio nam ovo veliko blago. Svi smo naslovnici ovoga kraljevstva, jer Bog nas voli sve na isti način i osigurava svakome od nas istu nagradu. Pustimo da nas vodi ovaj ponizni kralj bez krune, bez žezla i znamenja, ali ne bez križa.

Isus u evanđelju govori o Kraljevstvu u slikama otkrivanja: “blago skriveno na njivi i skupocjeni biser“. Riječ je o sreći koja se plaća cijenom odvojenosti, odricanja i podložnosti. Seljak, trgovac više su nego zadovoljni pronađenim blagom. Spremni su sve prodati samo da dođu u posjed toga blaga. Kraljevstvo nebesko – Evanđelje, milost, prijateljstvo s Bogom – to je sakriveno blago prisutno u svijetu – prisutno u obitelji. Iako nam je blizu, mnogi ga ne otkrivaju. Ima onih koji ga otkriju ali ga dovoljno ne vrednuju, zanemaruju ga jer više od njega vole zemaljsko kraljevstvo, zemaljske užitke. No, samo onaj koji ima “pronicavo srce“, koji razlučuje dobro i zlo, koji može razlikovati između vječnoga i prolaznoga, između prividnoga i bitnoga, samo takav donosi radikalnu odluku – prodaje sve što ima s ciljem da stekne to blago. Isus nas poziva da uđemo u Kraljevstvo i sudjelujemo u radosti vječne gozbe. Ali od nas zahtijeva radikalni izbor: da bismo osvojili Kraljevstvo, potrebno je sve “prodati“. Dakle: da bismo postigli Kraljevstvo Božje, Isus zahtjeva sve, ali nam jednako tako i obećava sve: vječni život u vječnom i blaženom zajedništvu s Bogom.“Mi znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube“ (2). To znamo, ali često to ignoriramo na neki način.

Isuse, Ti si darivatelj života. Iz tvoje ruke prihvaćamo svaki novi život kojim daruješ naše obitelji. Obiteljski je život slijed rađanja i umiranja. Život koji traje kroz godine obiteljskog života, kroz naraštaje: u maticu života pridodaju se tolika imena, tolike ljepote. I bol i patnja, ali ljepota života sve nadjačava. U obiteljskom životu nijedna smrt nije konačna, bit će čak ni smrt obitelji. Jer život – koji traje čuva usebi, nosi ususret budućih vremena i one koji su nekad živjeli, one koji u povezanosti sa svojim ljubljenima ne prestaju živjeti u njihovim životima. Ne prestaju biti dio njihovih duša.

Obiteljski život je škola ljubavi i jamstvo trajanja. On je zavičaj čežnje i nade; i radosti – koja u mijenama vremena uvijek nalazi prikladne i svježe izričaje. Isus je dao život za druge, jer život je moguće samo dati. Tko god misli da ga je moguće oduzeti, u zabludi je. Život izmiče onima koji ga oduzimaju. Isus je dao život. Otada onaj tko ljubi prebiva u zagrljaju križa i svjetlosti.

Stojimo, braćo i sestre, pred izazovima očinstva i majčinstva u današnjem društvu i njihovim nezamjenjivim ulogama u odgoju i odrastanju djece i obitelji. U jednom zborniku koji se zove „Na ramenima moga tate“, otac je predstavljen čvrstim držanjem, predstavnik je odgovornosti za brak i obitelj, za ispravno odgajanje novog života. Međutim, premda je dijete često na ramenima svoga tate, njegov pogled počiva na majci i govori nam da očeva i majčina figura nisu uzajamno zamjenjive. Nezamjenjiva je figuru oca kao propovjednika vjere svojoj djeci, svjedoka Evanđelja po kvaliteti života koju stvara u svojoj ‘kućnoj Crkvi’. Otac priprema obiteljsko ozračje u kojem dijete može otvoriti svoju dušu životu. Očevi su: blagi, mudri, vrijedni, strpljivi, spremni na žrtvu… Međutim mnoga su djeca doživjela potpunu suprotnost ovomu. Obilježena su, nažalost, ranjenim očinstvom u osamljenim i hladnim domovima. Teme koje nose naslove: „Nedostaješ mi tata“ i „Pismo tati“ sadrže pozive djece koja žele „biti tu“ za svoje očeve, ali ih ne nalaze. Ne zaboravimo povratiti svijetu zaboravljenu autentičnu sliku oca koju imamo u tihom čovjeku iz Nazareta, čuvaru Božjih tajna – sv. Josipu. Sveti Josip je uzor za sve prave očeve koji nas podsjeća da priznamo da smo zahvaljujući njegovu životu i uzoru upoznali svoju vjeru i ljubav i Boga. Istinsko očinstvo podrazumijeva odgovornost i ljubav koji su zapravo lišeni sebičnosti. Oni su znak zrelosti očinstva i muškosti. Očevi koji svojoj djeci pokazuju ljubav, velikodušnost i strpljenje, ako pritom ne traže ništa zauzvrat, slika su Božjeg očinstva. Očeva ramena su za sva vremena, ona nas ne prestaju nositi kada dobijemo koji kilogram ili godinu više. Otac nas uvijek nosi svojom riječju i primjerom.

U zborniku pak radova koji nosi naslov „U zagrljaju moje mame” djeca su u svojim radovima iskazala iskrenu zahvalnost, tražili su oprost i pokazali svoju ljubav prema majci. Iskreno su progovarali o njezinom izgledu (očima i rukama) i ljepoti njezine osobnosti, osobito požrtvovnosti te vjeri koja je duboko usađena u njezine korijene. Posebno su dirljivi uradci koji govore o čežnji za umrlom majkom ili doživljajima one djece koja su često prepuštena sama sebi te žive s bakom kao „drugom majkom”, dok je veliki broj pjesama posvećen Gospi, Nebeskoj Majci, majci svih nas, našoj utjesi i zaštitnici. U likovnim radovima pokazuju se osjećaji majčine neizmjerne ljubavi, sreće, tuge, suosjećanja, ponosa i razdraganosti. Uzor majčinstva i majke jest Blažena Djevica Marija, koja je sve prebirala u svom srcu. Sretna su djeca i mladi koji odrastajući u sretnim obiteljima imaju priliku postati sretni odrasli i odgovorni članovi društva.

U obitelji se dijete uči prvim navikama koje mu daju sigurnost u ponašanju te najvažnije lekcije života: uči način govora i prima elementarnu kulturu koja je u njemu već sadržana, prihvaća glavna pravila djelovanja koja su u počecima društvenog i moralnog života, prima esencijalne sposobnosti u građanskom suživotu i ponekad same tehnike svog budućeg zanimanja.

Drage bake i dragi djedovi, drage starice i dragi starci, u ovom našem svijetu pozvani smo biti tvorci revolucije ljubavi – Od koljena do koljena dobrota je njegova! Molitva je očitovanje ljubavi i očitovanje vjere. I zato iskreno očitujmo svoju ljubav prema Bogu i bližnjemu. »Postanimo i mi pomalo pjesnici molitve: uživajmo u traženju vlastitih riječi, poslužimo se onima kojima nas uči Isus Krist«.

Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba stoga je prilika da još jednom, s radošću, posvjedočimo da Crkva želi slaviti zajedno sa svima onima kojima je Gospodin – kao što kaže Biblija – “obilno ispunio dane” od koljena do koljena dobrota je njegova. Proslavimo ga zajedno!

Molimo Gospu, Majku nježnosti, da nas sve učini tvorcima revolucije ljubavi kako bismo zajedno oslobodili svijet od sjene samoće i zloduha rata. Današnji dan može nam i treba biti svjetlo života. Prihvatimo ga, jer samo u vjernosti Bogu i služenju životu u obitelji možemo naći puninu života obećanu vjernim vršiteljima njegove svete volje. Amen.