AUDIO: PROPOVIJED NADBISKUPA VUKŠIĆA NA MISI UOČNICI 6. OBITELJSKOG DANA U BIH I 3. SVJETSKOG DANA DJEDOVA, BAKA I STARIJIH OSOBA

Svetu misu uoči Šestog Obiteljskog dana u Bosni i Hercegovini i Trećeg Svjetskog dan djedova, baka i starijih osoba u večernjim satima u subotu, 29. srpnja 2023., u župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Prigodnu propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

Hvaljen Isus i Marija!

Danas, kad smo okupljeni u ovoj crkvi, u kojoj se na osobit način štuje Sveta Obitelj, a u povodu podržavanja šestog dana molitve naše Biskupske konferencije za obitelji u svim našim župama i biskupijskim zajednicama, naravno da se sama od sebe u ovom razmišljanju nameće tema obitelji. Kada tome dodamo da smo ovih dana proslavili i blagdan svetih Joakima i Ane, Marijinih roditelja, a Isusova djeda i bake po majci, onda se dodatno čini vrlo važnim ne samo moliti, nego i razmišljati o našim obiteljima. Uz to sretna je okolnost da cijela Crkva ovih dana obilježava Dan starijih osoba, upravo djedova i baka, i tako u zajedništvu triju generacija moli za obitelj, u zajedništvu triju generacija živi obitelj i izgrađuje obitelj.

Živimo u vremenu koje je nametnulo način života, ritam života i tempo života, kad je sve manje na taj način blagoslovljenih obitelji da mogu sretno živjeti zajedništvo triju generacija. Mnoštvo je razloga, mnoštvo je okolnosti koje su uvjetovali da vrlo često roditelji i djeca nisu u mogućnosti živjeti zajedno s onima koji bi tako rado pored sebe imali svoje unuke ili unuci nisu u situaciji živjeti u takvom stanju da bi vrlo rado kod sebe imali svoga djeda i baku. Ritam života, način i obveze, traženje posla na raznim stranama po svijetu uvjetovali su da u naše vrijeme taj kršćanski ideal triju generacija obiteljskoga života, što naznačuje i upravo maloprije spomenuti način života Svete Obitelji Isusa Marije i Josipa u zajedništvu s Joakimom i Anom, je sve dalje od onoga što je svakodnevnica naših obiteljskih okupljanja. Dovodi to do toga da na osobit način trpe djedovi i bake koji su uskraćeni za mogućnost imati u blizini svoje potomke kao što na svoj način žalosti i njihove unuke koji nisu ili sve su rjeđe u situaciji da mogu osjetiti blagi osmijeh djeda i bake i milovanje njihovih ruku. I dok zazivamo kršćanski ideal i molimo Božji blagoslov za sve obitelji koje na takav način imaju mogućnost živjeti i jednako zazivamo Božji blagoslov za sve one koji su prikraćeni za takav život, da u stanju u kakvome jesu i zahvaljujući ritmu kojim je nametnut mogu živjeti vjernost supruga i supruge i održavati i vršiti svoje zadaće roditelja prema vlastitoj djeci i obratno da djeca mogu sa zahvalnošću izvršavati Božju zapovijed poštivanja oca i majke kako bi i njima zaista lijepo i sretno bilo u ovome životu.

Mnogo je i drugih razloga koji dovode do toga da se ovaj kršćanski ideal triju generacija sve manje i sve rjeđe vrši. Postoji napast, postoji sklonost ponekada i prenaglašena kod mladih generacija za takozvanom neovisnošću koja onda rezultira ponekada žalošću djeda i bake, žalošću onih koji na svoj način bivaju ostavljeni i trpe vrlo često zbog toga samoću. Postoji i s druge strane napast onih starijih djedova i baka da vrlo teško prihvaćaju proces sazrijevanja vlastitih sinova i kćeri i da ponekada vrlo teško prepuštaju odgovornost novoj generaciji roditelja svojim sinovima i kćerima i svojim nevjestama da preuzmu i vode odgovornost za vlastite roditelje, a da oni budu podrška i blagoslov, spoj iskustva i novoga u napredovanju u zajedničkom življenju. Stoga uz onu početnu nakanu na koju smo kazali da ćemo moliti, nastavljamo nizati te nakane. Molimo dragoga Boga da dadne krepost razboritosti onima koji previše naglašavaju potrebu neovisnosti, kao i krepost razboritosti onima koji posesivno žele još uvijek držati u svojim rukama sve ono što se zove obiteljski život, a njihov sin ili kći već je zasnovala svoju obitelj. Neka dragi Bog i jednima i drugima po toj kreposti razboritosti dadne blagoslov obraćenja, blagoslov novog načina življenja i razumijevanja unutar obitelj.

Duh novoga vremena suvremenoj obitelji nametnuo je i nešto što sve češće i sve više ugrožava i kršćansku obitelj, a to je uvjerenje da je sklapanje braka nešto što se čini na privremeni način. Mnogo puta nameće se, zbog različitih vrijednosnih ideoloških načina razmišljanja, uvjerenje da je i bračna zajednica koju se sklapa privremenog karaktera kao što su i mnoge druge stvari u ljudskom životu i mnoge druge odluke koje čovjek donosi privremene, situacijske, donesene na najbolji način u određenoj situaciji, ali ta donesena odluka onda u nekoj drugoj situaciji zapravo i nema svoju vrijednost. Taj vrijednosni stav sve više i više utječe također i na kršćansku obitelj, pa se, ne više rijetko, događa i da kršćanska obitelj zbog ovakvih razloga doživi svoj brodolom. Kršćanska obitelj u duhu toga istoga novoga vremena nagriza također nov način odnosa prema životu, odnosno nov način roditeljskog služenja životu.

Draga braćo i sestre, ženidba se sklapa zbog ljubavi muškarca i žene, ali i zbog rađanja novih slika i prilika Božjih. Sadržaj toga dvoga izrečen je u Božjoj zapovijedi na početku knjige Postanka Svetoga Pisma. Rastite i množite se, rastite u vlastitoj ljubavi, razumijevanju i solidarnosti i darujte po blagoslovu Božjemu i vršeći vlastiti privilegij roditelja sebi samima, vlastitim obiteljima i cijelom svijetu, Kristovoj zajednici Crkve nove slike i prilike Božje. Jer poštivanje života na mnogo strana u suvremeno vrijeme ne odgovara kršćanskom idealu, znademo dobro da i kršćanske obitelji sve više i sve češće trpe zbog maloga broja rađanja. A mi kao narod, kao Crkva u hrvatskom narodu, vrlo često imamo običaj čuti pa i govoriti i misliti da smo marijanska Crkva., da smo Crkva koja svoju pobožnost bitno, naglašeno oblikuje i izriče na marijanski način. I Bogu hvala da je tako gdje god da je tako i kad je tako. Ali, Blaženu Djevicu Mariju, Djevicu i Majku, draga braćo i sestre, časti cijela Crkva samo kao Djevicu i Majku koja je, vršeći obje te vrjednote i krjeposti, izrasla u sveticu prije svih svetaca.

Gospu se časti samo, upamtimo to večeras, kao Djevicu i Majku. I promatrajući nju, mi, marijanski narod, mi, Crkva u narodu koji se diči marijanskom pobožnošću, postavljamo pitanje sa stanovišta poštivanja i vršenja ovih dviju vrjednota, djevičanstva i majčinstva, u kojoj mjeri je suvremena današnja generacija hrvatskih katolika zaista marijanska? Ili u kojoj mjeri stvarno živi vlastito mišljenje, vlastito uvjerenje i vlastito propovijedanje da je marijanska Crkva? Promatrajući mogući odgovor na postavljeno pitanje, iz broja rađanja, iz načina života, iz demografske slike našega naroda i naše Crkve, onda zaista postaje vrlo dvojben odgovor i tvrdnja, bez obzira što to sigurno želimo biti, da još uvijek jesmo marijanski narod.

Večeras, dok razmišljamo o Svetoj Obitelji, u kojoj naravno dominira Isus, ali i Blažena Djevica Marija kao Majka i Djevica, moramo zazvati njezin zagovor da milosrđe i blagoslov njezinoga Sina siđe nad ovu generaciju ne samo hrvatskih katolika, nego katolika i ljudi općenito Europe i cijele zapadne civilizacije na putu njihova i našega zajedničkoga obraćenja u življenju krjeposti djevičanstva i majčinstva. Potrebno je dakle da ova gotovo pa nostalgična tvrdnja o marijanskom narodu ponovno postane stvarna činjenica, da postane svakodnevnica ovoga dijela Crkve Kristove. U tom smislu, primjer Svete Obitelji, obitelji triju generacija, a na osobit način primjer Isusa, Marije i Josipa u življenju, obiteljskih krjeposti postaju vrlo hitni, vrlo potrebni i vrlo aktualni i u naše vrijeme. Potrebni su, jer je svima, kao i našoj generaciji, možda na osobit način potrebno obraćenje, suobličavanje njihovu primjeru i njihovu načinu življenja obiteljskoga života. Hitni su njihovi primjeri za nasljedovanje, jer stvarnost i slika u kojoj živimo zaista čini da tako moramo kazati. Hitni su i vrlo su aktualni ne samo u ovom kraju nego u svim krajevima našeg naroda, u svim dijelovima Europe i, ponovit ću to, osobito u svim dijelovima zapadne civilizacije. Na tom putu obraćanja, na tom putu rasta u poštivanju i življenju obiteljskoga života, zazivamo zagovor Svete Obitelji da po njihovu zagovoru milost Božja i blagoslov Božji siđe na sve naše obitelji, na sve muževe i supruge, na sve sinove i kćeri, na sve bake i djedove, na sve nas koji jesmo potekli iz neke od naših obitelji, da tamo gdje jesmo i u službama koje jesmo u skladu s vlastitim mogućnostima doprinesemo da naše obitelji žive sretno i blagoslovljeno, da bake i djedovi, da očevi i majke, da unuci zaista rastu u svakom smislu, u smislu običnog ljudskog života, u smislu vjerničkog života, u smislu obraćanja i posvećenja slugu i službenica Božjih po Kristu Gospodinu našem.