AUDIO: PROPOVIJED NADBISKUPA VUKŠIĆA PRIGODOM OBILJEŽAVANJA 56. SVJETSKOG DANA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA U BIH

U prigodi proslave Svjetskog dana društvenih komunikacija u BiH, u nedjelju, 25. rujna 2022. godine, predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u župi sv. Ante Padovanskog u Bihaću. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

PRAVO SJEDIŠTE SLUŠANJA JE SRCE, A SLUŠANJE JE PRVA SLUŽBA KOJU DUGUJEMO DRUGIM LJUDIMA

Svjetski dan sredstava društvene komunikacije; Bihać, 25. rujna 2022.

Katolička Crkva već 56 godina obilježava Svjetski dan sredstava društvene komunikacije, koji je jedina crkvena manifestacija na svjetskoj razini što ju je zaželio Drugi vatikanski sabor. Ta želja izrečena je 4. prosinca 1963. kad je objavljen saborski dekret Inter mirifica o sredstvima društvene komunikacije u kojemu je napisano: „Da bi se djelotvornije jačao mnogoliki apostolat Crkve u sredstvima društvene komunikacije, neka se u svim biskupijama svijeta, po sudu biskupa, svake godine slavi dan kada će se vjernici podučiti o svom dijelu zadatka u toj stvari. Neka se pozovu da mole za tu stvar i dadu prilog u tu svrhu, koji će se upotrijebiti da se uzdržavaju i promiču ustanove i pothvati koje je Crkva u toj stvari poduzela već prema potrebama čitavoga kršćanskog svijeta“ (Inter mirifica, 18).

Tijekom procesa provedbe saborskih zaključaka, koji je uslijedio u narednom razdoblju, papa Pavao VI. je 1. svibnja 1967. objavio poruku kojom je odredio da se Svjetski dan sredstava društvene komunikacije prvi put ima slaviti te godine u nedjelju prije Duhova, 7. svibnja 1967. To je ujedno razlog što se u najvećem dijelu svijeta ovaj dan slavi upravo u tu nedjelju, dok je u nekim krajevima obilježavanje ovoga dana, zbog pastoralnih razloga, premješteno u neko drugo vrijeme. Tako se, u skladu s odlukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, Svjetski dan sredstava društvene komunikacije u našim biskupijama održava u posljednju nedjelju mjeseca rujna jer je tijekom proljeća u našim župama mnogo drugih pastoralnih obveza.

I.

Već 56 godina zaredom, rimski biskupi se u povodu Dana medija posebnom porukom obraćaju cijeloj Katoličkoj Crkvi, kao i svakom njezinu članu ponaosob, ali i cijelomu svijetu, te vlasnicima, urednicima i svim djelatnicima u tom važnom području života suvremenoga svijeta. Naravno, obraćaju također jednako i korisnicima njihovih poruka, ideja i informacija. I svake godine ta je poruka posvećena nekoj novoj temi, koja u prethodnom razdoblju nije bila sadržaj papinskih poruka.

U povodu 56. svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije papa Franjo se ove godine obratio cijeloj svjetskoj javnosti porukom koju je naslovio „Slušati uhom srca“, pa je ovo prigoda u nastavku ovoga razmatranja predstaviti neke njegove misli. Ustvari, prije godinu dana pisao je o potrebi da se dođe i vidi kako bi se moglo imati ispravan uvid u stvarnost i o njoj pripovijedati drugima, a ove godine, nastavljajući razmišljati u istom duhu, svoju poruku posvetio temi slušanja. Naime, naspram raširene pojave gubitka sposobnosti slušanja sugovornika, kako u svakodnevnim odnosima tako u raspravama o najvažnijim pitanjima zajedničkoga života u društvu, slušanje ostaje temeljno za ljudsku komunikaciju. U tom smislu spominje kako su nekoga poznatog liječnika, koji je bio naviknut liječiti rane duše, pitali: Koja je najveća čovjekova potreba? Na to je on odgovorio: „Bezgranična želja da ga se sasluša.“ Dapače, tvrdi papa Franjo: „Slušanje je prvi bitan čimbenik dijaloga i dobre komunikacije. Čovjek ne komunicira ako nije prije slušao i nema dobroga novinarstva bez sposobnosti slušanja.“

Biblija nas uči, podsjeća papa, da je slušanje bitno povezano s odnosom između Boga i čovječanstva. Tako se riječi: „Čuj, Izraele!“ (Pnz 6,4) uvijek iznova ponavljaju u Bibliji. A sveti Pavao će reći da i vjera dolazi slušanjem Riječi Božje (usp. Rim 10,17). Pri tomu, inicijativa dolazi od Boga, koji nam govori i kojemu odgovaramo slušajući; a i to slušanje također dolazi u konačnici od njegove milosti, kao što je slučaj s novorođenčetom koje radosno reagira na pogled i glas majke i oca.

II.

Bog se uvijek objavljuje, nastavlja Papa, a čovjek je pozvan biti s njim „na istoj frekvenciji“ i slušati. U tom odnosu, Gospodin poziva čovjeka na savez ljubavi kako bi u potpunosti mogao postati ono što mu Bog daje, a to je biti slika i prilika Božja u sposobnosti da sluša, prihvaća i daje prostor drugima. Naspram tomu, postoji unutarnja gluhoća, koja je gora od tjelesne, nastavlja papa Franjo. Ustvari, slušanje se ne tiče samo osjetila sluha, nego osobe u cjelini. I pravo sjedište slušanja je srce. Stoga treba slušati istinske potrebe čovjeka. Jednostavno moramo krenuti od toga da slušamo. To jest, započeti od želje da budemo u prijateljskom odnosu s drugima. Nismo stvoreni živjeti sami i izolirani, nego živjeti zajedno. Tako je slušanje, u konačnici, dimenzija ljubavi.

Čovjek je sklon izbjegavati odnos, „začepiti uši“ kako ne bi morao slušati, okretati leđa drugomu i ne vidjeti njegove potrebe. To odbijanje slušanja i ljubavi na kraju se često pretvara u agresiju prema drugome, kao što je, na primjer, bio slučaj sa slušateljima đakona Stjepana, koji su se, pokrivši uši rukama, svi zajedno okomili na njega (usp. Dj 7,57). Ili se pretvara u nebrigu za druge kao što je slučaj bogataša koji se „odijevao u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio“ (Lk 16,19) ali, u gluhoći svoga srca, nije vidio siromašnoga, gladnog i bolesnog Lazara što je, prema ovoj Isusovoj prispodobi (usp. Lk 16,19-31), koja nam je danas naviještena, grijeh koji biva kažnjen čak vječnom osudom.

U mnogim razgovorima ljudi uopće ne komuniciraju, nego jednostavno čekaju da drugi završi govor kako bi nametnuli svoje stanovište. U tim situacijama, dijalog postaje duolog, odnosno dvoglasni monolog. U pravoj komunikaciji, naspram tomu, i „ja“ i „ti“ su „u izlasku“ ususret drugomu, pružaju se jedno drugomu.

Slušanje je, dakle, prvi čimbenik dijaloga i dobre komunikacije, a nema ni dobroga novinarstva bez sposobnosti slušanja. Jer, da bi se ponudilo uravnotežene i cjelovite informacije, potrebno je dugo vremena slušati.

Ne samo u svijetu sredstava društvene komunikacije i u ljudskom društvu općenito, nego i Crkvi postoji velika potreba da jedni druge slušamo. To je najdragocjeniji i najplodonosniji dar, tvrdi papa Franjo, koji možemo dati jedni drugima. Odnosno, slušanje je prva služba koju dugujemo drugim ljudima. I tko ne zna slušati svojega brata i sestru, vrlo brzo neće moći slušati ni Boga. Zato: „Trebamo slušati Božjim uhom, ako želimo moći govoriti njegovom Riječju“ (D. Bonhöffer).

Iskusni dušobrižnici znaju koliko je u pastoralnom radu s ljudima važno djelo „apostolat uha“. Treba znati slušati, prije negoli govorimo, kao što apostol Jakov opominje: „Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori“ (Jak 1,19). U tom smislu, izdvojiti malo vlastitoga vremena da slušamo ljude prvi je čin ljubavi.

III.

Katolička Crkva, podsjeća Papa pri kraju svoje poruke, nalazi se u procesu izgradnje suodgovornoga djelovanja svih, na zajedničkom putu, kojega se naziva sinodalni i koji započinje pozornim slušanjem drugih glasova. Stoga molimo da Crkva iskoristi ovu veliku priliku za uzajamno slušanje. Crkveno zajedništvo, naime, nije rezultat običnih strategijâ i programâ, nego se gradi na slušanju Božjega glasa i na međusobnom slušanju među braćom i sestrama. Kao u zboru, jedinstvo Crkve ne zahtijeva jednoličnost, monotoniju, nego mnogostrukost i raznolikost glasova, višeglasje. Svaki odgovoran glas u zboru istodobno pjeva i osluškuje druge glasove i ugrađuje se u sklad cjeline. Taj sklad je osmislio skladatelj, ali njegovo ostvarenje ovisi o simfoniji svih i svakoga pojedinačnog glasa.

Molimo također da u cijeloj Bosni i Hercegovini, koja je mnogostrukost identiteta i raznolikost glasova, svatko uvažava i poštuje drugoga, da svaki glas odgovorno sluša druge glasove i da se ugrađuje u sklad cjeline kako bi se zajednički život svih njezinih ljudi i naroda, njihovih kultura, vjera i uvjerenja, koja slijede, izražavao na način skladnoga višeglasja, u društvenoj slozi i skladnom prijateljstvu, u zaštiti njihova dostojanstva i stvarnom poštivanju pojedinačnih i kolektivnih prava. Sve na slavu Božju i na sreću svakoga čovjeka.

Dok u svoje molitve uključujemo nade i potrebe svakoga vjernika iz župe svetog Ante Padovanskoga u Bihaću, kojima najsrdačnije zahvaljujem za uzorno gostoprimstvo, molimo također za sve ljude ovoga kraja a, po zagovoru svetoga Franje Saleškoga, zaštitnika novinara, preporučujemo u Božji blagoslov i sve djelatnike u sredstvima društvene komunikacije sa željom da promiču dostojanstvo i prava svake ljudske osobe, istinu i opće dobro, da dadnu svoj doprinos za izgradnju i učvršćenje stvarnoga zajedništva i sloge među ljudima. Amen.