Draga braćo svećenici,
drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici –
ovdje u banjolučkoj katedrali i svi vi, drugi koji ste u svojim domovima, u svome vozilu ili na nekom drugom mjestu – a s nama ste povezani uz pomoć valova Radio Marije Bosne i Hercegovine, cijenjeni svi drugi slušatelji!
Dani ovog Svetog ili Velikog Tjedan, koji danas započinjemo, potiču nas kršćane na razmišljanje o najsudbonosnijem događaju za cijeli ljudski rod – o događajima vezanim uz smrt na križu utjelovljenog Sina Božjega Isusa Krista i na njegovo slavno uskrsnuće.
Razotkriva se pred očima naše duše tajanstveni plan Boga Oca, plan koji je već prije ovih događanja bio navijestio svojim učenicima sâm Isus, kako nam u svome Evanđelju donosi sv. evanđelist Marko: „Sin Čovječji (tj. On!) treba da mnogo pretrpi … da bude ubijen i nakon tri dana da uskrsne“ (Mk 8,31).
Trpljenje u Isusovu životu i njegova grozna smrt na križu, nisu bili plod ‘slučaja’, nego je to bilo potrebno za spasenje ljudskog roda, a što je Bog Otac prihvatio.
U svome žrtvovanju na križu Sin Božji, Isus Krist, koji je kao Spasitelj ljudskog roda došao na ovaj naš svijet, dao je nebeskome Ocu savršeni dar izmirenja i ljubavi u ime cijelog ljudskog roda. Time je on ostvario oproštenje grijeha ljudima i otvorio im pristup božanskom, vječnom životu.
To jasno izriče Crkva u središnjem dijelu svoga bogoslužja ovih svetih dana – u himnu kojim započinje Euharistijska molitva, kako ćemo i mi, nešto kasnije u molitvi izreći:
„On, tj. Krist – je dragovoljno trpio nevin za grešnike, nedužan ubrojen u zločince.
Njegova je smrt uništila naša zlodjela, a njegovo uskrsnuće donijelo nam opravdanje.“
Ove, vrlo sadržajne riječi, kojima Crkva zapravo ispovijeda srž svoga vjerovanja, imaju za svoju podlogu svetopisamske riječi u riječima poslanice apostola Pavla Filipljanima, koje malo prije saslušasmo. Te riječi zapravo izražavaju jedno od najstarijih zapisanih svjedočanstava Kristovih učenika, vjernika o njegovoj jedinstvenoj ulozi kad je u pitanju sudbina ljudskog roda.
Ponovit ću neke od tih riječi: „Krist Isus, trajni lik Božji … sam sebe ‘oplijeni’, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, … ponizi sam sebe, poslušan do smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime … da se na ime Isusovo prigne svako koljeno … i svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin“ (Fil 2,6-11).
Za nas, i ne samo za nas, vrlo je važno ovdje ispravno uočiti da je ubijeni i uskrsli Isus Krist definitivni Gospodar i Neba i Zemlje, – gospodar nad životom i smrću. – To uključuje za nas silno usrećujuću, istinitu stvarnost da smisao postojanja svakog čovjeka i cijelog svijeta nije besmisao, nije slijepa sudbina, nije slučaj, nego Isus Krist. On je jedini pravi i definitivni odgovor na sva opravdana pitanja koja se nameću čovjeku i čovječanstvu. U osobi i u spasiteljskom djelu Isusa Krista cijeli svijet pronalazi svoj smisao. Bez Krista, kao Spasitelja i Gospodara ili mimo njega, svijet uzalud traži spasonosnu medicinu protiv svih smrtonosnih „pandemija“ besmisla i nemirâ i svih vrsta svoje porobljenosti.
Ova aktualna pandemija koronavirusa pokazala je ljudima njihovu vlastitu krhkost, ograničenost, ranjivost i slabost. Razotkrila je i sve njihove lažne prioritete. Ujedno je potaknula i ubrzala neke promjene.
Mi danas doživljavamo – ne samo aktualnu promjenu sata, odn. računanje vremena – nego i same promjene vremenâ. Već sada mnogo od onoga što je bilo prije ove pandemije nije više tako.
Upravo zbog toga, vrijeme je da više ne izbjegavamo sebi postaviti određena važna životna pitanja i da se potrudimo ustanoviti koji su to prioriteti – naši osobni i naši zajednički – kao Crkve, kao naroda, kao društva.
Mi, kao članovi Kristove Crkve u ovoj našoj Domovini, dijelimo zajedno s drugim našim sugrađanima našu sadašnjicu i razmišljamo o našoj zajedničkoj budućnosti. Nemamo opravdanih razloga da zbog naše aktualne – po mnogim egzistencijalnim pitanjima – teške pa i dramatične situacije – samo jadikujemo, a još manje da se dadnemo uvući u beznađe i očaj.
Ako barem malo pogledamo u prošlost kršćanstva ne samo u ovoj zemlji, nego općenito – sve od njegovih početaka, onda ćemo ustanoviti da je njemu u svakom vremenu bilo vrlo teško; da je bilo osporavano, trajno napadano.
K tome je i sama Crkva na sebe „natovarila“ grijehe svojih vlastitih članova i grijehe drugih svojih suvremenika.
Tako se ona vrlo često nalazila u situaciji ispod svojih mogućnosti. A tako se događa i danas s Crkvom i s pojedincima u Crkvi.
U isto vrijeme, tj. tijekom cijele svoje 2000-te povijesti Crkva je – zahvaljujući neuništivoj snazi uskrslog Krista – koja joj je zagarantirana – „u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20) – po brojnim svojim članovima, njihovoj spremnosti i vjerodostojnosti, ona je djelovala spašavajući i ozdravljajući u ljudskom rodu. Ona je branila čovjeka i njegovu bogolikost, njegovo nezamjenjivo dostojanstvo protiv svih onih, koji do toga nisu htjeli ništa držati.
Dobro je i potrebno je da to sve mi znademo.
Kao članovi Kristove Crkve u ovoj zemlji – trebamo se – uza svu našu opravdanu ljubav prema našoj slavnoj vjerničkoj tradiciji, truditi više biti otvoreni, zauzeti i znatiželjni glede budućnosti i katolika i nekatolika u ovoj zemlji. – Naime, tradicija nema nikakve šanse, ako ona ne razvija više duhovnog blaga u sadašnjosti za današnje ljude, za njihove utemeljene nade, njihove čežnje i potrebe, za njihovu kreativnosti i spremnost za zalaganje oko izgradnje sigurne i svakog stanovnika naše Domovine dostojne budućnosti.
Draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju,
cijenjeni slušatelji Radio Marije,
solidarnost u trpljenju, bilo duhovnom, duševnom ili tjelesnom, možda je i najjača snaga, koja proistječe iz življenih poruka ovih svetih dana Velikog tjedna, koji danas započinjemo.
Od kada se sâm utjelovljeni Bog – Isus Krist – totalno i definitivno solidarizirao s čovjekom i čovječanstvom nema ni jedne ljudske patnje koja bi bila nezamijećena i da nije uključena u Kristovu spasonosnu patnju!
Nema ni jedne ljudske patnje tako osamljene da ne bi s Kristovom patnjom bila združena.
Nema ni jedne ljudske patnje tako velike, da iznad nje ne bi bilo svjetlo, utjeha i pobjeda Uskrsa!
Zahvalimo dobrom i milosrdnom Bogu za njegovog utjelovljenog Sina, a našeg Spasitelja i spasitelja svih ljudi Isusa Krista!
Zahvalimo Gospodinu Isusu Kristu što nas je pozvao u svoju blizinu, da zajedno s njegovom presvetom Majkom Marijom i mi pred njim smijemo stajati i njemu smijemo služiti. Amen.
TABB
Banja Luka, 28. ožujka 2021.
