Briševo, 25.7.2021. (11 sati)
Otk 7,9-17; Ps 124; Heb 10,32-36; Iv 15,18-21
Dragi župniče, vlč. Borise,
(draga braćo svećenici),
draga rodbino nevino ubijenih Briševljana i drugih župljana,
cijenjeni prijatelji Boga i ljudi!
Današnji datum, 25. srpnja iz ratne godine 1992. utisnut je – vjerujem – kao neizbrisiv žig u pamćenje svih vas Briševljana, rođenih u ovom selu i župi kao i vaših potomaka rođenih nakon užasnog progona u ovom selu i okolini i nakon vašeg progona iz ove i susjednih župa.
Današnja nedjelja, zadnja u mjesecu srpnju obilježava se u svim župama naše, Banjolučke biskupije, već mnogo godina – kao Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve za vjeru u našoj biskupiji. Među te žrtve su uračunate ne samo žrtve Briševa, Stare Rijeke i okolnih župa iz zadnjeg, Domovinskog rata, nego i iz Drugog svjetskog rata i poratnog vremena, i to iz svih župa naše biskupije. Prema do sada prikupljenim podacima, tih žrtava ima preko 10.000!
svima njima – pokoj vječni darovao im dobri i milosrdni bog!
Kao Kristovi vjernici, mi smo poučeni od samoga Isusa Krista, da Bog neograničeno i bezuvjetno ljubi sva bića koja je stvorio; da ljubi sav svijet, i da je njegovo milosrđe i spasenje namijenjeno cijelome svijetu i svim ljudima.
Ta Božja ljubav i milosrđe zaslužuje da joj se od strane nas, ljudi, Božjih ljubljenih stvorenja, uzvrati s ljubavlju. To naše ljudsko uzvraćanje Bogu za njegovu ljubav i milosrđe treba se očitovati u našem ponašanju, u našim odnosima prema drugim ljudima, osobito našim bližnjima, koji žive u našem životnom okruženju. Podsjećam vas na vrlo jasne i ozbiljne Isusove riječi, kojima On predskazuje Posljednji sud za cijelo čovječanstvo pa tumači; kako će i po čemu će suditi svakog čovjeka i svaki narod: „Zaista, kažem vam, što god dobro učiniste jednom od ove moje najmanje braće – tj. od svojih bližnjih, meni učiniste … Dođite blagoslovljeni Oca mojega. Primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta“ (Mt 25,40. 34).
Na jednom drugom mjestu, u Evanđelju sv. Ivana, apostola, odzvanjaju ove znakovite i vrlo ozbiljne riječi Isusovog upozorenja: „Bog nije poslao Sina (svoga) na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se, a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u Ime jedinorođenog Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova“ (Iv 3,17-20).
Što trebamo zapamtiti i kako trebamo razumjeti ove Isusove riječi, riječi Isusove opomene, odn. optužbe?
Prvo: Božja volja, ljubav i milosrđe neupitno su usmjereni ka spasenju čovjeka, narodâ, ljudskog roda. Tako to ostaje i nakon što je Bog Otac svome utjelovljenom Sinu, Isusu Kristu prepustio sudbinu cijelog svijeta i svih ljudi.
Drugo: Isusove su riječi usmjerene i na ponašanje čovjeka, odn. nas ljudi. Oštro, strogo odvojeno stoje jedni nasuprot drugih oni koji vjeruju i koji ne vjeruju u Božju objavljenu Istinu, tj. u Isusa Krista, jedinog Spasitelja ljudskog roda. Vječna sudbina jednih i drugih je dijametralno, potpuno različita. Nije dakle, Bog, koji mijenja svoj stav, svoj odnos prema čovjeku, nego se čovjek sa svojim životom, svojim ponašanjem može postaviti protiv Boga. Tako on sam sebe zapravo osuđuje na vječnu propast. Ova riječ „tama“ u Isusovom govoru, označuje zlo, Zloduha i onoga čovjeka koji se dao porobiti od Zloduha, Đavla, te je i sam postao zao i čini zla djela koja ga guraju u vječnu propast. Takav čovjek, takvi ljudi, naprosto izbjegavaju Božje svjetlo, izbjegavaju Božju Istinu. Oni ne žele biti razotkriveni u svojoj zloći, u svojoj opakosti, u svojoj pokvarenosti i nesreći. Upravo ta Božja svjetlost, ta Božja objavljena Istina – a to je njegov Sin Isus Krist – pokazuje i razotkriva bezdan sramote i definitivne nesreće Zloga i zlih djela i Zloga i njegovih slugu, ljudi.
Draga braćo i sestre u Kristu ubijenom i uskrslom,
oko Krista smo se, kao našeg Spasitelja i Suca, okupili danas na ovom svetom mjestu, u zahvalnom, pokorničkom i prosidbenom spomen-slavlju – u povodu 29. godišnjice izuzetno dramatičnog očitovanja zloće, uništavanja i ubijanja svega onoga što je Bog, Stvoritelj i Spasitelj sadio, zalijevao i njegovao po ovim blagoslovljenim brežuljcima i po ovom kraju. Mnogi od nas ovdje nazočnih smo i na vlastitoj koži doživjeli da Zli duh ne poznaje ni religiju, ni naciju, ni partiju, ni stranku, ni bogatstvo, ni ugled, ni utjecaj. On nesmiljeno juriša na svakog čovjeka, na svakog od nas, kao bogoliko stvorenje, na Božju sliku u nama, jer smo svi mi ljudi stvoreni na sliku Božju (Post 1,26).
Zato smo mi ljudi, nažalost, u mogućnosti, da porobljeni od Zloduha, uhvaćeni u njegove paklene mreže, jedni drugima činimo zlo, ne samo neko malo, djelomično, nego i najveće moguće zlo – sve do uništavanja ne samo materijalnog posjeda, nego i samog ljudskog života. Svatko od nas je, zaveden od Sotone bio kadar učiniti manje ili veći grijeh koji nam – sam po sebi – priječi pristup bliže Bogu . Sv. apostol i evanđelist Ivan ovako piše u svojoj Prvoj poslanici: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i u nama nema istine. Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on (Bog) i pravedan; oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti“ (1 Iv 1,8-9).To znači ovo:
Priznanje vlastitih grijeha važan je preduvjet za svakog od nas da budemo spašeni od vječne smrti. Tko odbija priznati svoje grijehe, taj „mrzi svjetlo“ tj. Isusa, koji za sebe tvrdi da je On Svjetlo svijeta. Taj ne prihvaća Isusov nauk, njegovu istinu, njegove zapovjedi! Ne prihvaća njegovu tvrdnju da smo svi mi ljudi Božja ljubljena stvorenja.
Za svakog takvog čovjeka sam Isus tvrdi da su mu njegova djela „zla“. A i ta i takva djela neće se moći sakriti pred Bogom i njegovim Sudom.
Mi, koji smo danas ovdje okupljeni, kao Kristovi vjernici, na ovom molitvenom sjećanju, pokazujemo svoje pravo, istinsko lice pred svim Briševačkim žrtvama, ali i pred svim drugima koji su postali žrtvama prezira Boga i Božjih zapovijedi od strane čovjeka koji je postao rob Sotone. Mi smo svjesni da je naše molitveno okupljanje opravdano, i da je naša molitva kajanja, zadovoljštine, prošnje i zahvaljivanja pred Bogom iskrena i istinita. Isto tako, i ova sveta misa, Kristova Golgotska žrtva, koja se evo, na nekrvni ali stvarni način, obnavlja na ovom oltaru, također je i opravdana i potrebita. I u ovoj svetoj misi, mi slušamo samoga Isusa, koji nam tvrdi, koji nam poručuje: „Ovo je kalež moje krvi, koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen.“ I evo, činimo to što Isus naređuje i tako ispunjavamo njegovu želju. Ujedno činimo najviše što možemo i za same sebe i za sve naše poginule i pokojne Briševljane, Starorječane, Ljubijce, Ravštane, Prijedorčane i sve druge članove naše biskupijske zajednice.
Ova naša liturgijska komemoracija, naše molitveno sjećanje, nije niti ikada smije biti obilježeno ni sjenom, a kamo li da bude prožeto nekom revanšističkom, osvetničkom idejom ili ciljem; kakvih komemoracija postoji i uvijek iznova se održavaju po svijetu. Manipuliranje i instrumentaliziranje, zloupotreba spominjanja komemoracije događanja – bilo od ideologije, stranke ili koje druge društvene ili vjerske zajednice – redovito dovodi do novih međusobnih razdvajanja i neprijateljstava među ljudima. Apostol Pavao u 2. Kor (7,10) piše: „Žalost, koja je po promisli i volji Božjoj, rađa spasonosno i trajno obraćenje, dok žalost svijeta – rađa smrt“.
Tj. čovjek koji nije u vjeri oslonjen na Boga, koji ga trajno drži u svojoj ruci, nužno je izručen strahu od sigurne prolaznosti i definitivne smrti tj. paklu. Ne treba ni korijene zlodjela ni sama zlodjela, koja potresaju živote ljudi ili narodâ, niti negirati, ni prešućivati niti ispričavati; ne samo ova konkretna nad ovdašnjim nedužnim stanovnicima, župljanima ove stradalničke župe i okolnih župa. Jer, u suprotnom ni konfliktne situacije, nasilja i sukobi kao i nepravda i dalje ostali neriješeni i kao takvi – potencijalni izvori novih zalâ i stradanja. Ali, ne trebamo negirati ni svoje grijehe koje smo možda učinili pred Bogom zbog ovih zločina i svih njihovih kasnijih teških posljedica u našem životu.
Stojeći sada pred imenima i likovima ovdašnjih nedužnih ubijenih Kristovih vjernika, mi možemo prepoznati djelovanje samoga Božjeg Duha, Duha Svetoga u tim svjedocima kršćanske vjere, u tim istinskim mučenicima. Milosno svjetlo Duha Svetoga je i njih obasjavalo i osposobilo za njihovu posljednju najvažniju i najpresudniju životnu borbu. Prema – neposrednim svjedočanstvima, koja imamo – hvala Bogu – zapisana i objavljena – između ostaloga – u knjizi „Briševački mučenici“ saznajemo, da su svi ubijeni umirali – ne s mržnjom i kletvom na ustima nego s molitvom predanja i praštanja. Tako su se svojom vjernošću uvrstili među one, bezbrojne Kristove vjerne svjedoke o kojima govori tekst iz knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola koji „dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj, koji sjedi na prijestolju (Bog Svevišnji), razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega … I otrt će bog svaku suzu s očiju njihovih“ (Otk 7,14b-16; 17b).
U ovom kontekstu, podsjećam vas na Isusove riječi iz Ivanova evanđelja, koji čusmo malo prije: „Nije sluga veći od gospodara. Ako su mene progonili i vas će progoniti“ (Iv 15,20).
Krist je i sam bio od Sotone i njegovih bijednih slugu, odn. sotonskih robova, najviše mučen. On je dragovoljno dopustio da se tako s njime čini, kako bi svojim žrtvovanjem vlastitog života izbavio cijeli svijet iz vlasti Zloduha. – U tom smislu – i mi trebamo shvatiti i prihvatiti činjenicu, da Gospodin ne sprječava da i mi, njegovi učenici, mi kršćani budemo progonjeni, da budemo obespravljeni, pa i mučeni i ubijani, zbog naše vjernosti njemu, zbog naše pripadnosti Kristovoj Crkvi, kako bismo njemu postali što sličniji i bili dostojni imati udjela u njegovoj vječnoj krasoti i vječnom, sretnom životu.
Mi, doista, vjerujemo da je tako! Jer, tijekom crkvene godine slavimo tolike blagdane i spomendane svetih mučenika i utječemo se u njihov zagovor, budući da su svi oni, prema Isusovom obećanju, dali za Njega i Njegovo kraljevstvo istine, pravde, milosrđa, ljubavi i mira, sve najvrjednije što su imali. Dali su svoje zemaljske živote i za to su zadobili vječno blaženstvo.
Imamo li razloga sumnjati u izuzetnu cijenu briševačkih žrtava i tolikih drugih nedužno ubijenih katolika naše biskupije?
Što se tiče Krista i nauka Njegovog, koji propovijeda njegova Crkva, – nemamo razloga. – Što se pak tiče ponašanja – barem nekih, a nažalost i mnogih današnjih katolika – Hrvata iz ove zemlje i iz susjedstva – prema vrednovanju i štovanju spomena na njihove žrtve – čini se da je suprotno, tj. da oni ne vrednuju ni izdaleka koliko bi trebali vrednovati te dragocjene žrtve. Inače bi se drugačije morali ponašati prema svemu onome što je tim svjedocima za vjeru i vjernost Kristu i njegovoj Crkvi u ovoj zemlji, na vlastitoj, drevnoj djedovini i očevini, bilo vrijedno i dragocjeno, da su oni za to dali i svoje živote. Hoćemo li se mi, svojim ponašanjem prema baštini naših očeva i djedova, svjesno dati postidjeti svojim ponašanjem pred ovim likovima i imenima, dragocjenim u očima vječnoga Bog? Ispitajmo – glede tog pitanja svoju savjest! Stavljam vam na srce obvezu: učiniti sve što možete da ni vaši potomci ne zaborave vrijednost žrtava vaših briševačkih i staroriječkih žrtava!
Dragi župljani, dragi Briševljani,
od svih dosadašnjih godišnjih molitvenih komemoracija, na ovaj današnji dan, osobno sam bio nazočan, odn. predvodio više od polovinu istih. Neki od vas, zacijelo pamte da smo još uvijek ratnih godina 1993. i 1994. imali slavlje sv. mise na današnji dan – tada dodue, ne na ovom mjestu, nego kod srušene župne crkve. Nakon rata obnavljali smo i obnovili crkvene zgrade, ali također i našu katoličku vjeru i vjernost Kristovom pozivu na praštanje. Poticao sam vas na obranu i promoviranje istine, na traženje pravde, ali i na kršćansko praštanje i obnavljanje svoje vjernosti Kristu! Žao mi je da se vi mnogi niste više potrudili i u materijalnom obnavljanju vaših roditeljskih kuća i vaše djedovinske baštine, koja je inače za svakog čovjeka posebna dragocjenost i obveza; – i u obnavljanju vašeg sela i vaše župe!
Bodrim vas, da se u svojoj molitvi preporučite za pomoć ovim svetim dušama vaših briševačkih mučenika, da vam te duše mučenika, uz druge vaše nebeske zagovornike – sv. Anu, sv. Antu i druge – isprose od Boga još veću, potrebnu spremnost na praštanja i pomirenje – sa svojim rodnim krajem i ovdašnjim žiteljima, koji trebaju i vaše praštanje i vašu vjerničku molitvenu i svaku drugu pomoć!
Pozivam vas, da se i vi ovog časa, svojim mislima i molitvom priključite mojoj glasnoj molitvi koju – u ime svih vas – želim uputiti dobom i milosrdnom Bogu:
Veliki Bože, Oče naših otaca, predaka i svih ljudi, koji si pun milosrđa, Gospodaru mira i života,
Ti imaš planove mira, a ne uništenja!
Ti osuđuješ ratove, zločine i slamaš oholost zločinaca i nasilnika! Ti si poslao svoga Sina Isusa Krista da bude među nama istinski mirotvorac i da zbliži međusobno u jednu obitelj sve narode i pripadnike svih rasa i klasa.
Usliši smjerne molbe, nas svoje djece, koji smo doživjeli strahote mržnje i ratnog stradanja naše braće i naše imovine! –
Ne dopusti da ikada više bude rata – ni u ovom kraju i zemlji, ni nigdje na svijetu!
U zajedništvu s Presvetom Djevicom Marijom, Majkom Tvoga Sina, molimo Te:
– potakni srca svih onih, koji nose odgovornost za sudbinu narodâ;
– zapovjedi im da se sustegnu od osvete i odmazde;
– omogući po djelovanju Tvoga Svetoga Duha nova, miroljubiva rješenja i velikodušne geste pomirenja i zajedničkog života!
Otvori nove putove dijaloga i strpljivog čekanja i traženja pravednog mira za sve ovdašnje stanovnike i za sve žitelje naše biskupije i zemlje.
Daruj, Kriste, svjetlost vječnu da svijetli svim dragim našim pokojima, ubijenima i nestalim žrtvama proteklih ratova i poraća, koji su svoje zemaljsko hodočašće završili s vjerom u Tvoje uskrsnuće!
Neka u tom vječnom svjetlu svi oni gledaju Tebe, svoga Stvoritelja i Spasitelja kakav ti jesi!
Neka im bude dostupno Tvoje božansko, milosrdno lice, s kojeg će njih sve Tvoja božanska krasota obuhvatiti i vječno prožimati.
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
