Na spomendan sv. Karla Boromejskog, u petak 4. studenog 2022. biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i biskupi delegati slavili su Euharistiju u kapeli Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa prije početka radnog dijela svoga 85. redovitog zasjedanja i susreli se s bogoslovnom zajednicom. Svetu misu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik BK BiH. Prigodnu propovijed uputio je dopredsjednikom BK BiH mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Propovijed biskupa Palića prenosimo u cijelosti:
Draga braćo u biskupskoj službi, poštovani poglavari, dragi bogoslovi!
1. Kao i u svakoj euharistiji, tako i u ovoj otvaramo svoje srce Božjoj Riječi. Poruka iz Pavlove poslanice zajednici u Filipima nam je donekle jasna.
Mahatma Gandhi je jednom primijetio u razgovoru s kršćanima: “Sviđa mi se vaš Krist, ne sviđaju mi se vaši kršćani. Vaši su kršćani tako različiti od vašega Krista.” Mogli bismo se složiti s ovom primjedbom, jer nas ljudska bića tako razočaraju. Sigurno i mi čujemo ponekad od nekoga da je život nekog navodnog kršćanina razlog da netko drugi ne prihvati vjeru, odnosno kršćanstvo. Pavao daje dobar odgovor na ovakvu primjedbu. Treba pogledati Krista i ugledati se na njega, ali i na pojedince koji se trude oponašati i nasljedovati Krista.
Pavao poziva Filipljane i čitatelje da ga nasljeduju. Nije to znak Pavlove taštine. Jer Pavao često sebe stavlja kao negativan primjer promatranja svoga statusa i vlastitih postignuća pred Bogom (Bijah progonitelj…) Pavao oblikuje svoj život prema Kristu, što se odražava u riječima “jer za mene je život Krist, a smrt dobitak” (Fil 1,22). Pavlov poziv da ga nasljedujemo zapravo je poziv na nasljedovanje Isusa.
Neki, međutim, ne slijede ovaj primjer i postali su “neprijatelji Kristova križa” (Fil 3,18). Ne razmišljaju o Kristu, nego o zemaljskim stvarima. Neprijatelji su križa Kristova, jer se odbijaju prilagoditi primjeru poniznosti i samoodricanja, kako nam je Isus pokazao.
Budući da je grad Filipi bio rimska kolonija, ponosili su se svim pravima i povlasticama rimskih građana. Pavao, međutim, redefinira to državljanstvo. Kršćani imaju samo jednu domovinu i to onu na nebesima, jer smo kao kršćani građani Kristove domovine, kojom upravlja Evanđelje. Odnosno, živite kao građani dostojni evanđelja. A način življenja na koji poziva Pavao nije samotnjački posao i život, već se nužno obavlja u zajednici. Ostvariti svoje nebesko građanstvo znači slijediti primjer Isusa Krista po uzoru na Pavla, djelujući u poniznosti i samopožrtvovnoj službi drugima.
Evo i prve poruke današnje Božje riječi: jedino i samo ako kao kršćani, a nadasve kao svećenici živimo život u poniznosti i požrtvovanosti u odnosu prema drugima, naš je život vrijedan oponašanja i stekli smo državljanstvo nebesnika.
2. Ova liturgijska godina u nizu ,,C“ bila je Lukina godina. Kod Luke nailazimo na mnoge prispodobe, kojima se Isus služio kako bi poučio svoje učenike, prenio moralnu istinu i poučio druge kako pravilno živjeti svoj život. Današnja prispodoba o nepravednom upravitelju je kompliciranija za razumijevanje od ostalih. Sadržaj je jasan: upravitelj je pred vlasnikom, bogatašem optužen da rasipa imanje. Dobit će otkaz zbog krađe. Mijenja stil odnosa i na kraju čujemo: „I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi.“
Mogli bismo isprva zaključiti da Isus hvali krađu i nepoštenje u upravljanju. Međutim, Isus jasno daje do znanja najprije da je taj nepošteni upravitelj bio daleko više posvećen svome održanju, svom životu nego što su to bili Isusovi učenici u širenju Evanđelja. Jer, „sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. “
Isus ne kaže da je u redu biti prevarant, niti manipulirati događajima u vlastitu korist. Jer, cilj nikada ne opravdava sredstvo.
Isus nas želi poučiti odgovornom načinu uporabe novca i moći. Život nije gomilanje bogatstva. Umjesto toga, potrebno je osigurati da se bogatstvo koje imamo pravilno koristi. Život je gledanje izvan nas samih na potrebe drugih te na uzroke i djela koje dovode ljude u Kraljevstvo Božje.
Kraljevstvo Božje je višeznačna stvarnost. Isus nas uči da se za njim traga, radi njega se ostavlja ono što mislimo da nam je sigurno u rukama, radi njega se napušta dosadašnji način života i traže se nove mogućnosti, upravo poput upravitelja iz današnje prispodobe.
I još jedan poučak iz današnje prispodobe. Ako se pokvareni ljudi ovoga svijeta toliko muče i trude da budu zli, nepošteni, varalice i sebični, zašto mi njegovi učenici ne možemo i ne ulažemo toliko ili čak više truda da budemo Njegovi sljedbenici, “sinovi i kćeri svjetlosti”.
Ovdje i sada planiramo za vječnost, ovdje i sada zadaća nam je dovesti ljude u Božje kraljevstvo. Jedan od načina je upotrijebiti sve što jesmo i što imamo da podržimo Božje djelo, kako bismo stekli prijatelje za vječnost.
Isus ne želi polovično sljedbeništvo. On želi da ga sa svoje strane potpuno nasljedujemo. I stoga iz današnje prispodobe izviru dva pitanje: Gdje je tvoj trud? I koji su tvoji prioriteti?
3. Čovjek, koji je poput mnogih, do kraja nasljedovao Isusa, čiji je trud bio vidljiv i prioritet jasan, jest biskup sveta života Karlo Boromejski, milanski nadbiskup i kardinal, koji je svega sebe uložio u katoličku obnovu nakon Reformacije i koji je usmjeravao rad Tridentskog Sabora. Njegov doprinos nije samo u doktrinarnim formulacijama sabora, nego i u konkretnoj provedbi saborskih odluka i dekreta. Godine 1576.-77. kuga je pogodila grad Milano u Italiji. A nadbiskup Milana u to vrijeme bio je današnji svetac Karlo Boromejski. On nas danas ima mnogo čemu naučiti, a njegov nam je primjer još uvijek važan, pa i u ovo vrijeme dok je još uvijek prisutan koronavirus. Kao biskup, sveti Karlo je bio pažljiv prema znanosti svoga vremena, te je prihvatio da okupljanje ljudi na javno bogoslužje može biti opasnost za javno zdravlje. Čak je i sam prednjačio u predlaganju odluka poglavarstvu Milana, kao što je držanje distance i zabrana izlaska iz kuća. Zato je zatvorio milanske crkve na dvije godine dok se grad borio da kugu stavi pod kontrolu. Očito, ono s čime smo se i mi suočili, zatvaranje naših crkava za javno bogoslužje, nije povijesno bez presedana.
(https://www.sancarloborromeo.ch/index.php/il-santo/l-epidemia-di-peste/la-peste-di-san-carlo)
Ali sveti Karlo nije jednostavno zatvorio crkvena vrata. Ono što je učinio bilo je slaviti misu vani i na uglovima ulica kako bi ljudi mogli gledati sa svojih prozora. Praksa neprimanja euharistije u svetoj pričesti, već samo duhovne pričesti, tada je bila uobičajena praksa za većinu ljudi. Sveti Toma Akvinski nas podsjeća da prije nego što primimo Euharistiju trebamo biti duhovno sjedinjeni s Isusom, trebamo ga već ljubiti, željeti primiti ga i nastojati živjeti životom koji mu je ugodan. Znamo da to nije punina sakramentalnog zajedništva, ali primanje duhovne pričesti praksa je koju su milanski kršćani u doba svetog Karla dobro poznavali.
Molimo zagovor sv. Karla Boromejskog da i mi sami svojim primjerom nade, vjere i ljubavi svijetlimo drugima. Provedimo ovaj život koji nam je Bog dao da damo slavu Bogu. Kao što je sveti Karlo rekao: “Potrošimo ga za Isusa Krista i duše, ne kako mi želimo, nego u vrijeme i na način kako Bog želi.” Amen.
KTA
Sarajevo, 4. studenog 2022.
