Na blagdan sv. Marka, 25. travnja 2018. u organizaciji Katehetskog ureda Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u Livnu je održana Vjeronaučna olimpijada 2018., natjecanje iz vjeronauka s temom “Kršćani na putu dijaloga”. Euharistijsko slavlje predslavio predsjednik Vijeća za katehezu i novu evangelizaciju mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski uz koncelebraciju predstojnika Katehetskog ureda BK BiH don Tome Mlakića, predstojnika Katehetskog ureda Mostar dr. don Ante Pavlovića, predstojnika Katehetskog ureda Banja Luka župnika fra Vinka Sičaju i franjevaca koji djeluju u župi, te svećenika koji su pratili svoje ekipe na natjecanje. Propovijed biskupa Peroći donosimo u cijelosti:
Danas Katolička Crkva slavi blagdan sv. Marka, evanđelista. Svima je našim vjeroučeničkim skupinama dobro poznato, osobito srednjoškolskima, da postoje četvorica evanđelista: Matej, Marko, Luka i Ivan. I da su Matej i Ivan bili u prvome redu Isusovi odabrani apostoli, svjedoci iz prve ruke svega Kristova javnoga djelovanja i govorenja. I, eto, ne samo pozorno slušali, nego i marljivo zapisali što je Isus činio i učio. Hvala im i u ime 18 ekipa koje se danas natječu u vjeronaučnu znanju.
Ova četvorica evanđelista jesu četvorica pravih natjecatelja s obzirom na Kristovo Evanđelje. Oni su se nezavidno i nesebično natjecali koji će bolje, ljepše, dostojnije i doličnije prikupiti podatke i prikazati Isusov život i životno djelo – otkupljenje čovječanstva. I za taj svoj vjernički i krjepostan rad, živeći u skladu s istim Evanđeljem, primili su najveću nagradu: sva četvorica su proglašena svetima u nebeskoj slavi, a Crkva ih je Katolička počastila slavljima liturgijskih blagdana: Marko danas, Matej: 21. rujna, Luka: 18. listopada i Ivan: 27. prosinca.
Ovi natjecatelji iz Mostara znaju da je biskup Pavao Žanić, kojemu ove godine slavimo stoljetnicu rođenja, prije 25 godina, 1993., osnovao četiri župe u Mostaru i posvetio ih upravo četvorici evanđelista.
Nemoj ti, vjeroučeniče, misliti da nije bilo još više pisaca koji su željeli napisati pa i prodavati svoje „evanđelje“: bilo ih je čak više od 50, ali su tijekom vremena poispadali iz natjecanja. I to ne toliko iz neznanja vjerskoga nauka, nego zbog izvrtanja Božje istine, Božjega zakona: gdje je god bila neka pa i najmanja laž u učenju, tj. krivovjerje, nevjerojatnost u moralnom pogledu, nešto što se protivilo putu spasenja, Crkva je to odstranila iz misnih čitanja, pa makar i bilo nekih dobrih stvari u tim tzv. evanđeljima koja se nazivaju apokrifima, lažnima, nevjerodostojnima.
Ima li među ovom četvoricom pravih evanđelista određenih razlika? – Ima ponekada toliko da ti se čini kao da upadaju u protuslovlje.
Na primjer s obzirom na uskrsnuće:
Marko navodi da su žene na Isusovu grobu vidjele jednoga „mladića zaogrnuta bijelom haljinom“ (16,5);
Luka prikazuje na tom istom grobu „dva čovjeka u blistavoj odjeći“ (24,4);
Matej naznačuje jednoga „anđela Gospodnjega“ (28,2); a
Ivan predstavlja „dva anđela u bjelini“ (20,12). E sada: je li bio jedan mladić ili dva čovjeka, jedan anđeo ili dva anđela, zbilja nije važno za sam događaj. Sve su to rješive sitnice prema veličanstvenu događaju i poruci: Isusa nema u grobu, a počeo se ukazivati onima koji su vjerovali u njega, i koji su ga ljubili. To je bit Evanđelja, a ne jesu li bila tri anđela ili njih sedam.
Ili s obzirom na ozdravljenje slijepca u Jerihonu:
Marko kaže: kada je Isus izlazio iz Jerihona, izliječio je jednoga slijepca (10,46);
Matej kaže: kada je Isus izlazio iz Jerihona bila su dva slijepca (20,29), a ne samo jedan, i Isus je oba ozdravio;
Luka veli da je Isus, približavajući se gradu, na ulazu u Jerihon, izliječio jednoga slijepca (18,35). I ovdje ništa ne utječe na istinu da je Isus izliječio i jednoga na izlazu, i dvojicu na izlasku iz grada i jednoga na ulasku u grad. Poruka je i bit Evanđelja da je Isus ozdravitelj i očiju i ušiju, i duševnih i tjelesnih bolesti; on je spasitelj i duše i tijela i uskrisitelj tijela o Sudnjemu danu. A jesu li bila trojica ili sedmorica slijepaca, to je zbilja nebitno. Uostalom, Isus je čitava mnoštva bolesnih, slijepih, gluhih, mucavih izliječio u hipu.
Ili s obzirom na početak samoga Evanđelja:
Marko počinje svoje Evanđelje s pojavom Ivana Krstitelja u pustinji. Ne donosi ništa o Isusovu djetinjstvu.
Luka otvara svoje Evanđelje s anđelovim ukazanjem u Hramu i navještenjem Ivanova začeća i rođenja u Ain Karimu i Isusova začeća u Nazaretu i rođenja u Betlehemu.
Matej polazi od Isusovih davnih predaka, tj. od Abrahama, 2000 godina prije Isusa.
Ivan seže u početak bez početka, kako je Isus kao Sin Božji u vječnosti i ušao je u vrijeme, utjelovio se.
Ali svi su ti početci posve razumljivi jer svaki evanđelist želi pristupiti Isusu – najvećem Evanđelju – Radosnoj novosti ovoga svijeta sa svoga osobnoga stajališta. Svaki je od njih evanđelista pojedinačno proučavao i pisao što je slušao dok nije konačno sastavio ono što je smatrao da je potrebno za spasenje vjernika. Tako se naša Evanđelja susreću, dopunjuju, a ne sudaraju i ne protuslove.
Marko ima 16 poglavlja; Ivan – 21, Luka – 24, a Matej – 28; svega 89 poglavlja.
Svi ćete vjeroučenici primiti jednu knjigu u kojoj je prikazan sv. Marko evanđelist, i njegov ujak sv. Barnaba, zatim sv. Luka i njegov brat Tit, i dvadeset drugih znamenitih imena iz apostolskih vremena. A vjeroučitelji: Sjeti me se kada u raj dođeš!
