Braćo i sestre, u Izvanrednoj Jubilarnoj Godini Božjeg milosrđa, okupilo nas je danas Božje milosrđe, Božja dobrota, Božja ljubav, jednom riječju Božja radost. Božje milosrđe uvijek silazi dublje od dubine u koju pada ljudska bijeda“ (Gustav THIBON). Isus je put Očeve milosrdne ljubavi za čovjeka i put čovjekove ljubavi za Boga. Milosrđe je put našega spasa. Svjesnije slavimo Jubilej milosrđa susretom s Gospodinom. Susresti Isusa znači susresti njegovu ljubav na što nas upućuje i Časni Sluga Božji Petar Barbarić. Ta nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti – evanđelja, njegova milosrđa.
Koliko molitve i milosti treba da u iskrenoj i dubokoj vjeri možemo reći: „Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga! Ova vjera je temelj kršćanskog života i svakog apostolata.Bog je milosrdan. Milosrđe je izvor ljubavi, radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našega spasenja, temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada iskrenim očima gleda brata kojega susreće na životnom putu. Milosrđe Božje je kucajuće srce Evanđelja – naviještajte svim narodima čudesa Gospodnja. Beskrajno milosrđe Božje pokazuje se u Isusu, Bogočovjeku i našem Spasitelju. Stoga je Božje milosrđe, Božja moć koja održava, štiti, promiče, iznova stvara i izgrađuje život. Božje milosrđe hoće život, ono je Božja opcija za život. Ono jasno pokazuje: Bog nije, kako je mislio Nietzsche, neprijatelj života. Bog je snaga (Ps 27,1) i izvor života (Ps 36,10), On je prijatelj života (Mudr 11,26) i Ljubav. On je naš prijatelj i ako se na Njega oslonimo vršeći Njegovu volju sve poteškoće lakše ćemo nadvladati ojačani i svoji na svome.
Reče Isus svojim učenicima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“. Ovo su čudesne riječi: Isus voli svoje učenike kao što Otac njega voli. Otac privlači srca Isusu, Otac privlači učenike Isusu. Moli ih da ostanu u njegovoj ljubavi. Ostati u njegovoj ljubavi znači svjesno i slobodno prihvatiti ulogu učenika. Ovo je definicija Isusova srca. On ne traži da bude izvor ljubavi, zna da ljubav ima početak u Očevu srcu, ali je Isus njezin savršeni ljudski izričaj: primio je u svoje ljudsko srce ljubav koja potječe od Oca i živio ju je na jedinstven način, savršeno. Ako želimo upoznati Očevu ljubav, moramo promatrati Isusovo srce koje je postalo darom za nas. Kušajmo „ostati u njegovoj ljubavi“, sljedeći njegov poziv! Ali kako možemo ostati u njegovoj ljubavi? On nam sam pokazuje: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi“. Časni Sluga Božji Petar Barbarić u svom mladenačkom životu imao je misao vodilju: radije umrijeti nego Isusa uvrijediti, tj. izdati njegovu ljubav. Svi imamo u sebi neizmjernu želju za ljubavlju; ako je želimo ostvariti moramo neprestano traži volju Gospodnju i prihvatiti je čitavim svojim bićem, u velikim i malim stvarima zauvijek. „Uzmite jaram moj na se“ kaže Isus. Radi se o slatkom i laganom jarmu, o njegovoj zapovijedi ljubavi. Ovo je velika razlika u odnosu na zapovijedi starog zakona.
Isus se stavlja kao ideal koji njegovi učenici trebaju slijediti. On je i naš ideal prema kojemu trebamo težiti i naš uzor koji trebamo nasljedovati. Nitko drugi nema pravo niti vjerodostojnost da tako govori i da nam se ponudi kao uzor koji trebamo slijediti. Nitko drugi ne može reći za sebe da je čuvao Božje zapovijedi i bio u Božjoj ljubavi kao Isus. Kao što je on čuvao zapovijedi svog Oca i ostao u njegovoj ljubavi, tako i učenici trebaju čuvati njegove zapovijedi da bi ostali u njegovoj ljubavi. Njegova vjernost Ocu primjer je koji trebamo slijediti. Isus je do kraja svjedočio svoju vjernost Ocu, do žrtve na križu. Da to nije bilo lako ni jednostavno, pokazuje se još one večeri u Getsemanskom vrtu kad je molio da ga mimoiđe kalež muke. Ali i u tim trenucima agonije podlaže se Očevoj volji i tako ispunja sve ono što Otac od njega traži. Da bi učenici ostali u Isusovoj ljubavi, moraju biti vjerni Gospodinu i založiti sve svoje snage u nasljedovanju svog Učitelja. Zapovijedi treba vršiti da bi Isusova ljubav bila u njima. Riječ je o ljubavi, a ljubav uvijek traži zauzetost i spremnost osobnog darivanja. To znači prihvatiti Isusa do kraja i potpuno. Isus ne traži od nas samo dio naše ljubavi i srca. On traži sve. Ni njegova mjera nije djelomična i malena. Ona je potpuna.
U 1. čit. vidimo kako su prvi kršćani razumjeli što znači biti slobodni od beskonačnih zapovijedi. Stoga je vrlo važno biti ujedinjeni s Kristom pomoću vjere i izvršiti njegovu volju u životu. To znači upoznati ga životno, umjesto da ga tražimo u strogim zakonima koji su utvrđeni zauvijek. U SZ određene zapovijedi imale su odgojnu vrijednost i socijalnu zaštitu: Bog je učinio to da je njegov narod bio odvojen od drugih naroda po njihovu vršenju, posebno što se tiče hrane. I danas su Židovi praktikanti odvojeni od drugih, lako ne komuniciraju s drugima, jer ih u tome smetaju precizni propisi koji im ne dozvoljavaju živjeti u jednostavnosti s drugima.
Isusove zapovijedi nisu takve, štoviše to su zapovijedi koje promiču zajedništvo, komunikaciju. Isus ima samo jednu zapovijed: „Ljubite jedni druge“, sve drugo je objašnjenje ove jedine zapovijedi. „Ljubite jedni druge“, tražite moju volju znajući da je ona, u okolnostima trenutka, izraz moje ljubavi za vas i za druge. I štogod radili, mislite na svoje ujedinjenje sa mnom, mislite da budete vjerni mojim zapovijedima, to je živo traženje volje Božje.
Sv. Pavao više puta u svojim poslanicama ističe: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo i savršeno!“ (Rim 12,2). Volja Božja je živa volja koja nas tjera naprijed koja nam ne dopušta ostati prikovani na prošlost.
„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj“. Isus je tražio volju Očevu u svim okolnostima i posebno u dramatičnim okolnostima svoje muke, znajući da je ona bila volja za opće spasenje. Ovo nam govori ne da bi nam nametnuo neizdrživu težinu, nego da bi nam dao svoju radost: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“. Ako tražimo ljubav Gospodnju, naći ćemo radost. Mnoge osobe traže radost i ne nalaze je jer radost ne trebamo tražiti, nego ljubav, tj. volju Gospodnju u svim stvarima: tada ćemo naći njegov mir i njegovu radost, radost punu klicanja, jer je radost biti ujedinjeni u Bogu preko njegova Sina Isusa Krista. Radost je jedna od temeljnih značajki Isusovih učenika i vjernika. Isus ostavlja učenicima svoj mir. Ostavlja im također i svoju radost. Sve im daruje. Sve im to govori da dožive u sebi njegovu radost.
Radost je duševno stanje koje se očituje intenzivnim doživljajem sreće i punine, a posljedica je zadovoljenje težnje. Radost je iskustvo duhovne punine, jedan od darova Duha Svetoga. Središnja novozavjetna poruka je radosna vijest – evanđelje. Radost se poistovjećuje s osjećajem punine, sklada, zadovoljstva nad vlastitom zbiljom. Radost se poistovjećuje i s postignućem skladne ravnoteže svih ljudskih pojavnosti na afektivnome, osjetilnome i intelektualnome polju: nutrina, vanjština, tjelesnost i duhovnost. Stoga se obraćamo Gospodinu.
Gospodine, sve si nam darovao i radost je potpuno ispunila tvoje biće. Želiš da i mi budemo takvi, da budemo veseli darovatelji. Dar samoga sebe traži odreknuća i samozataju. Ako tome izmičemo, onda se u sebe zatvaramo i sve se okreće na našu štetu. Takvi nemamo pristupa pravom životu, istinskoj ljubavi i savršenoj radosti. Ti si nam primjer dao, ali bez tebe ne možemo to ostvariti. Budi uz nas i pomozi nam!
I na kraju postavlja nam se pitanje: Čuvamo li tvoje zapovijedi? Jesmo li u tvojoj ljubavi? Propitujemo se o tome, Gospodine, na putovima kojima prolazimo, na dužnostima koje vršimo, u sredinama u kojima živimo. Ima li tvoje ljubavi u nama? Ti želiš da naša ljubav prema drugima bude konkretna i stvarna. Nisu dovoljne samo riječi i suosjećanje s drugim. Trebamo to stvarno djelima pokazati. U molitvi, u susretima s tobom nalazimo snagu za ostvarenje ljubavi na koju nas zoveš. U povezanosti s tobom postajemo svjesni ljubavi koju nam daruješ i u kojoj živimo. Sve si nam darovao. Pokazao si što nam je činiti. Pomozi nam da te nasljedujemo i da tvoja ljubav bude u nama. Amen.
