PROPOVIJED BISKUPA VUKŠIĆA PRIGODOM OBILJEŽAVANJA 50. SVJETSKOG DANA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA U BIH
U okviru obilježavanja 50. Svjetskog dana društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini, svečano Euharistijsko slavlje u nedjelju, 25. rujna 2016. župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u središtu Banja Luke predvodio je predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH. Propovijed biskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:
SREDSTVA DRUŠTVENIH PRIOPĆAVANJA: MJESTO I SREDSTVO PLODNOGA SUSRETA KOMUNIKACIJE I MILOSRĐA
50. Svjetski dan sredstava društvenih priopćavanja
Župa Pohoda Blažene Djevice Marije; Banja Luka, 25. rujna 2016.
Katolička Crkva svake godine jednu nedjelju, na svjetskoj razini, posvećuje sredstvima društvenoga priopćavanja, njihovoj ulozi i značenju, posebice u promicanju kršćanskih vrednota, evangelizacije svijeta i sloge među ljudima. Na području Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine već se ustalio običaj da to bude posljednja nedjelja u mjesecu rujnu te su i svećenici i ostali vjernici pozvani da toga dana, posebice u svojim propovijedima i molitvama, pozornost posvete nauku Crkve o značenju medija u crkvenom dušobrižništvu i društvenom životu.
Svjetski dan društvenih komunikacija je jedino događanje na svjetskoj razini, koje je predložio Drugi vatikanski sabor. Učinjeno je to 4. prosinca 1963., kada je objavljen Dekret „Inter mirifica“ o sredstvima društvenih komunikacija. Toga dana ga je potpisao papa Pavao VI., a u njemu se (br. 18) kaže: „Da bi se djelotvornije jačao mnogoliki apostolat Crkve u sredstvima društvenog saobraćanja, neka se u svim biskupijama svijeta po sudu biskupa svake godine slavi dan kada će se vjernici podučiti o svom dijelu zadatka u toj stvari. Neka se pozovu da mole za tu stvar i dadu prilog u tu svrhu, koji će se potrošiti da se uzdržavaju i promiču ustanove i pothvati koje je Crkva u toj stvari poduzela već prema potrebama čitavog kršćanskog svijeta.“
Prvi put je ovaj dan obilježen 7. svibnja 1967., a prvu poruku za taj dan objavio je 1. svibnja iste godine tadašnji papa Pavao VI., što je postalo neprekinuta tradicija. Do sada je tako objavljeno pedeset ovakvih okružnih pisama, a svako je posvećeno nekoj posebnoj temi, ali uvijek povezanoj s tematikom medija.
Papa Franjo je svoju ovogodišnju okružnicu naslovio „Komunikacija i milosrđe: plodni susret“. Iz samoga naslova, i još više iz sadržaja ove okružnice, očito je kako Papa želi da se, zajedno s ostalim zdravim snagama u društvu, i sva dobronamjerna sredstva društvenoga priopćavanja, a među njima posebice ona crkvena, izravno uključe u program jubilarne godine milosrđa, koju je on proglasio, i koja je upravo u tijeku.
Isus Krist je, po svom živom utjelovljenju milosrdnoga Boga, ljudima donio i priopćio upravo to Milosrđe, te je i Crkva, kao živo tijelo Kristovo, pozvana živjeti i priopćavati ljudima to isto Milosrđe. Drugo ime za Milosrđe Božje jest Ljubav, a svaka je ljubav po svojoj naravi komunikacija, priopćavanje i davanje sebe drugomu. Članovi Crkve, kao djeca Božja, pozvani su tu istinu i sebe same komunicirati svima, bez iznimke. U tom smislu, najveće djelo milosrđa, koje se može učiniti prema čovjeku, sastoji se u tomu da mu se donese i približi milosrdnoga Boga, utjelovljenog u Isusu Kristu.
Riječ, koja se izgovara, najčešće je sredstvo komunikacije među osobama. Njome se služe i Bog sam. Dapače, Bog jest Riječ, kako čitamo u Ivanovu Evanđelju: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1,1). Imenom „Riječ“ je nazvan i sam Isus Krist. On je Riječ Božja, koja je postala čovjek, a da time nije umanjila svoje božanstvo. Tako je Isus, kao „Riječ“ Božja, sredstvo priopćavanja Božje ljubavi prema ljudima.
Riječ je također redovito sredstvo komuniciranja među ljudima, gdje su odnosi nekada dobri a nekada to nisu. Svjestan toga, papa Franjo u svojoj poruci predlaže, da se pažljivo biraju riječi i geste, jer mogu pomoći da se ozdravlja ranjeno sjećanje, da se podižu mostovi među ljudima, obiteljima, društvenim skupinama i narodima. I nastavlja: „Zato neka naše riječi i djela budu takvi da nam pomažu izaći iz začaranih krugova osuđivanja i osvete, koji i dalje zarobljavaju pojedince i narode i koji dovode do toga da se ljudi služe porukama mržnje. Riječ Kristova učenika, naprotiv, trebala bi nastojati pomoći ljudima da rastu u zajedništvu i, čak i u slučajevima kad treba odlučno osuditi zlo, nikada ne bi smjela prekidati odnos i komunikaciju.“
Prihvaćanjem milosrđa kao pravila ponašanja te stvarnim ponašanjem u skladu s kršćanskim milosrđem, ozdravljaju se prekinuti odnosi, vraća sklad i mir među pojedince, u obitelji i zajednice. Naspram tomu, stare rane i dugotrajna mržnja zarobljavaju osobe, sprječavaju komunikaciju i onemogućuju pomirenje. To isto vrijedi također za odnose među cijelim narodima.
Budući da i odnosi među narodima i među državama često padaju vrlo nisko i završavaju u nesporazumima ili okrutnim sukobima, poželjno je i da jezik politike i diplomacije bude nadahnut milosrđem. To vrijedi posebice za osobe koje obnašaju odgovorne službe u državnim institucijama, u politici i koje rade u oblikovanju javnoga mnijenja. Stoga Papa apelira da oni budno paze kako govore o drugima, o onima koji misle drukčije, koji ne rade kao oni, kao i prema onima koji su pogriješili. Potrebno je upravljati svim procesima tako da ih se usmjerava prema izgradnji povjerenja i trajnoga mira. Za takve je Isus rekao: „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! […] Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5, 7-9).
U ovom istom kontekstu, za crkvene pastire Papa kaže da način njihove komunikacije treba biti takav da nadiđe logiku, koja jasno dijeli grešnike od pravednika. Oni mogu i moraju osuđivati situacije grijeha – kao što su nasilje, korupcija, izrabljivanje i drugo – ali ne smiju osuđivati osobe, jer samo Bog može zaviriti u dubinu njihova srca. Njihova je zadaća opomenuti one, koji griješe, i prokazati zlo i nepravednost, kako bi se oslobodilo žrtve i podiglo one koji su pali. Isus Krist i njegovo krotko milosrđe mjerilo su za njihov način naviještanja istine i osuđivanja nepravde. Njihova je zadaća istinovatiu ljubavi (usp. Ef 4, 15), jer samo one riječi, koje su izgovorene s ljubavlju i praćene krotkim milosrđem, mogu na Isusov način dotaknuti srca ljudi.
Ispravna komunikacije je uvijek barem dvosmjerna, uključuje davanje i primanje. Za nju je važno znati, da je davanje je uvijek spojeno s primanjem, a govorenje sa slušanjem i prihvaćanjem. Slušati drugoga mnogo je više od čuti drugoga. Naime, čuti se odnosi jedino na primanje informacije, dok slušati drugoga uključuje blizinu i zauzimanje pravoga stava, zajednički hod, oslobođenje od osjećaja nadmoći, stavljanje svojih sposobnosti u službu konkretnoga čovjeka i općega dobra.
Na takav način slušati drugoga nije lako jer ono, nastavlja Papa, uključuje neku vrstu mučeništva, to jest žrtvovanja samih sebe u susretu s drugim. Zato se može reći da je obdaren velikom milošću onaj tko zna slušati i to provodi u djelo.
Sredstva društvenoga priopćavanja mogu olakšati ovaj način komunikacije, kao što ga mogu otežavati ili sprječavati. No, za to nisu odgovorna ta ista sredstva kao takva, već ljudsko srce i njegov način korištenja sredstava koja su mu na raspolaganju.Ljudska srca, po tim sredstvima, mogu uspostavljati i potpomagati dobre odnose, ali mogu također poticati razmimoilaženja i podjele među pojedincima i zajednicama. Svijet medija je kao neki veliki trg na kojemu se druge može voljeti ili mrziti, podržavati u dobru ili ranjavati, odgajati ili kvariti, voditi korisnu raspravu ili provoditi moralni ili neki drugi linč.
Ta sredstva su veliki Božji dar i s njima se, da bi bila korisna za opće dobro, treba znati služiti na pravi način. Ona se koriste na ispravan način uvijek kada pomažu ljudima, da prošire svoje obzore i kada izgrađuju bliskost među ljudima i skupinama. Pomaganje da se uspostavlja bliskost je veliko djelo milosrđa, jer se po njoj očituje briga i utjeha. Ona ozdravlja, prati i slavi! To je vrlo važno u svijetu našega vremena, kojega razdiru podjele.
U skladu s ovim Papinim željama, sva sredstva društvenoga priopćavanja dala bi velik doprinos ako bi se velikodušno, i još više negoli do sada, pridružila podržavanju i promicanju plemenite misli i djela milosrđa, koja su uvijek izraz ljudskoga humanizma i kršćanske ljubavi. Taj poziv vrijedi posebice za urednike, suradnike i vlasnike novinskih izdanja, televizijskih i radijskih postaja u složenim i podijeljenim društvima. Odnosno, bilo bi vrlo prikladno i društveno uvelike korisno, da na svojim stranicama i u svojim emisijama nađu prostora i vremena, te javnosti predstave tolika doba djela i tolike plemenite ljude, koji oko nas postoje i djeluju. Naime, poseban oblik milosrđa vršili bi mediji širenjem dobrih vijesti u vremenu, kad je suvremeni čovjek gotovo istraumatiziran poplavom loših vijesti i crnih kronika.Potrebno je to činiti također iz zahvalnosti, koju svi dugujemo prema osobama i dobrotvornim organizacijama, koje čine dobra djela, ali još više je potrebno to vršiti kako bi se potaknulo cijelo društvo, te kulturne, političke i gospodarske sustave, znanstvene i odgojne ustanove, i pojedince u njima, da se još više uključe u izgradnju dobrih odnosa i pomaganje potrebnima kojih, nažalost, ima mnogo. Neka tako bude! Amen.
