(Fil 3,20-21; Ps 63; Iv 12, 24-26)
Drage redovničke susestre preminule s. Danijele,
provincijalna poglavarice s. Julijano i druge,
draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju svih nas!
Prije tri mjeseca smo se na ovom istom mjestu očitovanja Božje istine o prolaznosti ljudskog zemaljskog života oprostili od vjerne Kristove zaručnice S. Terezije, iz ovdašnjeg drevnog samostana sestara Milosrdnica Sv, Vinka Paulskog. A, evo, danas nas je opet okupila Božja ljubav očitovana na divan i nezaboravan način u zemaljskom životu i prelasku iz ove suzne doline u vječne stanove nebeskog Oca – njezine susestre iz iste redovničke kuće i zajednice – s. Danijele.
Želimo ovim svetim liturgijskim činom – kao njezina braća i sestre u vjeri i u krsnoj milosti zahvaliti dobrom Bogu za bezbrojne darove koje je On udijelio svojoj poniznoj i požrtvovnoj suradnici, Kristovoj vjernoj zaručnici s. Danijeli.
A preko nje, sestre Danijele i njezinog dugogodišnjeg nesebičnog služenja – brojnim njezinim bližnjima – kako članovima njene obitelji, tako i brojnim drugima – na raznim mjestima i životnim sredinama – koje je Božja providnost bila poslala na njezin životni put.
Među tim brojnim smo bili i mi neki, koji smo ovdje sada zahvalna srca nazočni u molitvu za njezinu plemenitu dušu, koji smo tijekom brojnih zadnjih godina njezina života i nesebičnog milosrdnog djelovanja u našoj sredini i u ovoj njenoj rodnoj biskupiji – iskusili njezino plemenito i milosrdno srce.
U ovoj biskupiji, u rodnoj župi njenih predaka i roditelja Staroj Rijeci započeo je njezin život s Kristom nakon njezina krštenja u roditeljskom domu, gdje je odrasla u ozračju kršćanskog života, Ono, što je u njenom djetinjstvu i ranoj mladosti dobri Bog po njezinim roditeljima i drugim njezinim bližnjima bio posijao u njeno otvoreno i plemenito srce, to je u kasnijim brojnim godinama – unatoč brojim iskušenjima – u njenom redovničkom životu i poslanju donosilo obilne plodove njene milosrdne ljubavi.
Za njezin život se doista može reći da nije proživljen površno, a pogotovo ne uzalud. Jer je ona – po krsnoj vjernosti Bogu – a onda i po vjernosti Kristu, svome nebeskom Zaručniku – po svojim redovničkim zavjetima – bila tijesno povezana s Kristom, a time ujedno i njegovim jedinstvenim načinom osmišljavanja svakog ljudsko života.
Dobra i draga naša sestra Danijela je – Božjim darom – čvrsto vjerovala u Krista kao Spasitelja svoga i cijelog ljudskog roda. Vjerovala je da je On došao k nama na zemlju da nam omogući vječni život. Bezbroj puta je ponavljala – zajedno s drugim svojim susestrama – da ona vjeruje „u uskrsnuće tijela i život vječni“. Životu vječnom, koja tajanstvenoj stvarnosti ona se svakodnevno svjesno približavala.
Dobro je znala i značenje Isusovih riječi: „Ako pšenično zrno na umre, ostaje samo, ako li umre, odnosi obilan rod“ (Iv 12,24). Znala je da se te Isusove riječi prvenstveno odnose na Njega samoga, koji umire iz ljubavi prema nebeskom Ocu i prema nama ljudima i time ujedno omogućuje spasenje cijelom ljudskom rodu. Ali, ona je također znala, poučena u svome redovničkom zvanju i životu u Družbi sestara Milosrdnica, da je i naš osobni život može biti plodan za mnoge ljude, ako se i mi, poput Isusa, također stavimo u službu drugima – u svojoj nesebičnoj ljubavi i požrtvovnosti. Tko svjesno od sebe odbaci tjeskobnu brigu oko svoga uskoga „ja“ i nesebično se otvori potrebama drugih oko sebe da te potrebe barem donekle ublaži, ako ih ne može potpuno otkloniti, ta već u ovozemaljskom svome životu urasta, ulazi u vječni život.
T uostalom, garantira i sam Isus Krist, umrli i uskrsli, kad jasno kaže: Ako tko hoće služiti mi, služeći svojim bližnjima i njihovim duhovnim i tjelesnim potrebama, ja ću ga proglasiti na posljednjem sudu blaženim, blagoslovljenim Oca mojega; taj će biti nakon završetka svoga zemaljskog života ondje gdje sam ja, kod nebeskog Oca, u sretnoj vječnosti. Njega će počastit moj Otac (usp. Mt 24,34; Iv 12,26).
Drage sestre i draga braćo u Kristu,
Ako se barem malo osvrnemo na upravo završen ovozemaljski tijek drage nam pok. s. Danijele, na onu njenu višegodišnju, zadnju životnu etapu, ovdje među nama, vjerujem da mnogi među nama mogu s radošću i zahvalnošću potvrditi da su barem nešto, ako ne i mnogo dobili od njezine dobrote, blagosti, smirenosti i požrtvovnosti. Zato joj dugujemo zahvalnost dok god živimo. A dugujemo zahvalnost i dobrom Bogu, koji nam je poslao tako vjernu i vjerodostojnu svoju suradnicu. Njegovom milosrđu preporučimo ne samo u ovom, pogrebnom slavlju, nego i u buduće u svojim molitvama, plemenitu dušu drage nam i nezaboravne sestre Danijele. Utemeljeno vjerujemo da će ju njezin božanski zaručnik Isus Krist uvesti u svoje vječne stanove koje je On pripravio onima koji ga na zemlji ljube. Također vjerujemo da će ju i sam nebeski Otac počastiti kako je to obećao Isus za one koji mu na zemlji vjerno služe!
POKOJ VJEČNI DAROVAO JOJ GOSPODIN I SVJETLOST VJEČNA SVIJETLILA JOJ. POČIVALA U MIRU BOŽJEM. AMEN.
