Župa Sv. Josipa – Trn, nalazi se 10-ak kilometara od središta Banje Luke u pravcu Bosanske Gradiške. Spada među najmlađe župe u Banjolučkoj biskupiji jer je osnovana prije 38 godina.
Unatoč svojoj „mladosti“, njezina izranjavana zajednica vjernika čuva dosta priča, u što smo se i uvjerili. Iako malobrojni, Hrvati-katolici Trna ne gube nadu i s entuzijazmom gledaju u budućnost…
Protjerivanje Hrvata
Iako smo posjedovali navigaciju dolazak u Trn nije nimalo lagan. Nakon nekoliko pogrešnih skretanja i vraćanja, zamijetili smo toranj katoličke crkve (pravoslavnih crkvi ima nekoliko, a ima i jedna grkokatolička) te konačno došli na odredište. Dočekao nas je i sa svojim župljanima lijepo ugostio fra Dominko Batinić.
Fra Dominko je od kolovoza 2016. u Trnu i već se prilagodio na novu župu i njezine vjernike koji su ga srdačno primili.
Kako smo odmah saznali, ulica u kojoj se nalazi crkva nekada je gotovo u potpunosti bila naseljena hrvatskim obiteljima. Danas je najbliža katolička kuća oko kilometar i pol udaljena od crkve. Inače, župu tvore tri naselja: Trn, Jablan i Bukovica, koja su prije rata imala oko 2 200 vjernika.
„Župu je 1980. osnovao pokojni biskup Pichler, a crkva je sagrađena 1985. Ona je normalno funkcionirala do rata kada nastaju perturbacije. Narod se počeo iseljavati, neki su otišli dragovoljno, dok su drugi bili prisiljeni. Možemo opisivati što želimo, ali je ipak bilo pritisaka da se ode odavde“, rekao nam je na početku razgovora fra Dominko te napomenuo kako je župa 1995. spala na oko 120 vjernika što je i brojka koja se danas održava.
Upravo u toj činjenici kako je župa raseljena 1995. u svibnju kada je i minirana crkva, leži naša velika nepoznanica o stanju katolika grada Banje Luke i okolice. Obično kada pomislimo na protjerivanje i rat u sjećanje nam dolazi 1992., i masovni egzodus nesrba s teritorija RS-a. Međutim, prema župnim statistikama Trn je 1994. imao čak 1 372 katolika. Pitali smo se kako je to moguće?
Odgovor je veoma jednostavan, tamošnji Hrvati nisu predstavljali niti vojnu, niti političku opasnost za većinske Srbe koji su u svojoj obrani imali korpus bivše JNA koji je povlačenjem ljudstva i naoružanja iz Slovenije i Hrvatske porastao na možda najjaču vojnu formaciju bivše JNA. Neki smatraju da je bio i najveći korpus u Europi koji je pod oružjem imao skoro 80 000 vojnika.
Bilo je jasno da Hrvati, bez organizacije i oružja ne predstavljaju nikakvu opasnost te nisu ni protjerivani. Sporadičnih ubojstava, bacanja bombi na kuće i odvođenja je bilo, ali većina katolika je dočekala svibanj 1995. u svojim domovima. Postojala je radna obveza, a nemogućnost kretanja spriječilo je masovnije iseljavanje.
Međutim, problemi su postali nepodnošljivi kada su se počeli doseljavati Srbi iz Hrvatske pokrenuti poznatom vojno-redarstvenom operacijom Bljesak te jasnim pripremama Oluje.
Nažalost, trnska je crkva tada minirana kao i župna kuća, dok je zvonik ostao sačuvan, a većina Hrvata protjerana je.
Ponovna izgradnja crkve
Takvo stanje bez crkve, kao središnjeg mjesta za okupljanje katolika, trajalo je do 1999. kada fra Dujo Ljevar započinje ne obnovu, nego izgradnju potpuno nove i tri puta manje crkve nego što je bila prijeratna. Gradnju je nastavio fra Ivo Brezović te je crkva posvećena 2010.
„Čuo sam prigovore pojedinih da ovako male župe ne trebaju svećenike. Ne slažem se s time, jer ako ikome treba svećenik, to su ovi ljudi. Oni su sretni, i ja sam sretan. Kada sam ušao među njih shvatio sam da je svećenik ovdje kao jedan magnet koji okuplja ljude, ne samo na vjerskoj osnovi, nego i na običnoj ljudskoj“, istaknuo je fra Dominko.
Zanimljivo je spomenuti da se misa, budući da je župa bila bez crkve 15 godina, slavila u obližnjoj grkokatoličkoj crkvi. Nakon izgradnje nove bogomolje ne može se izbjeći njezina usporedba s onom starom. S obzirom da su pastoralne potrebe drugačije podignuta je manja crkva te je sva pozornost stavljena na njezin interijer.
Možemo sa sigurnošću reći kako je riječ o jednim među najljepšim crkvenim interijerima u BiH.
Posjet župi Trn završili smo na obilaskom Suvaja, jednog od dva mjesna groblja. Suvaje su posebno mjesto za župljane, osobito mještane Bukovice i Jablana. Uz pomoć uprave Grada Zagreba kupljen je plac pored groblja koji služi za parking prilikom velikih okupljanja. Groblje je uređeno, a cvijeće krasi i grobove onih koji su pokopani prije više desetljeća.
Iako je groblje bila posljednja točka našeg obilaska župe, fra Dominko smatra kako Trn nije župa za umiranje, nego za život. Vjernici zajedno sa svojim ujakom nastoje živjeti svoje katoličanstvo i pod misama i pobožnostima pokušavaju svjedočiti život s Bogom. Nije župa za otpis: prilično ima vjere i duha, a činjenica kako se prije nekoliko tjedana doselila jedna potpuno nova katolička obitelj Ćosić,svjedoči da ovdje još ima mjesta za život.
www.nedjelja.ba
Piše: Željko Ivković
