Rekao je jednom prilikom jedan od najvećih hrvatskih književnika Dragutin Tadijanović, kako ništa u životu nije slučajno te kako su čudni putovi Gospodnji. Mi, svećenici Banjolučke biskupije, poslije ovog našeg hodočašća na mjesto stradanja bl.Miroslava Bulešića i na njegov grob, mogli smo zaključiti da su, uistinu, putovi Gospodnji, ne samo zanimkljivi nego čudesni i sveti!
Dvadesetak svećenika sa svojim biskupima: ordinarijem mons. dr. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom mons. dr. Markom Semrenom, našli su se u svojoj Prvostolnici sv. Bonaventure u jutarnjim satima 7. Lipnja na molitvi za blagoslovljeno hodočašće koju je predvodio organizator ovog putovanja, banjolučki župnik i animator svećeničkih rekolekcija vlč. Vladislav Žarko Ošap.
Istina, ovo je hodočašće bilo planirano prije dvije godine, ali su ga tada zaustavile one velike poplave koje su zadesile ove naše krajeve. Sada smo bili posebno radosni da smo mogli krenuti u našim prevoznim sredstvima: kombi i tri auta.
Nakon pet sati putovanja stigli smo u župu Lanišće, u mjesto u kojem danas živi 90-ak stanovnika a u vrijeme onih krvavih događanja 1947. preko tisuću. Selo je tiho, bez dječje igre (samo ih je troje) a žena koja nas je dočekala (nije bilo nikakve najave) bila je gđa Marija (rođ. 1937.) koja je živi svjedok svih događanja vezanih uz mučerničku smrt vlč. Miroslava. Od nje smo dobili ključ od crkve u kojoj smo ušli i izmolili prigodne molitve bl. Miroslavu te čuli od Organizatora u vezini mučeničke smrti bl. Bulešića. Po izlasku iz crkve nastavljamo razgovor sa gđom Marijom koja je toga dana, 24. kolovoza 1947., zajedno sa svojom sestrom i još 245 krizmenika primila sv. Krizmu po rukama dr. Jakoba Ukmara, delegata Svete Stolice kojega je, toga ljeta, dok je podjeljivao krizmu u mnogim župama Istre pratio mladi svećenik i odgojitelj u pazinskom sjemeništu vlč. Miroslav Bulešić (rođ. 1920.) Naime, poratne godine u cijeloj Istri su za vjernike i svećenike uistinu bile teške. Vjernički život se nastojao zaustaviti različitim provokacijama od strane mladih komunista i dojučerašnjih partizana, posebno kada su u župama neka velika događanja kao što je podjela sv. Krizme. U Buzetu su nedjelju prije uspjeli zaustaviti podjelu krizme praveći nerede i nasilno protjerivanje vjernika a u Lanišću su dogovoreni termin u 11.00 sati preko noći, svećenik sa svojim vjernicima, promjenili u 9.00. Sv. Misa je na miru proslavljena i krizma podjeljena i u 11.00 sati su Krizmatelj, župnik i vlč. Miroslav već bili u župnoj kući. Komunisti su provalilui u kuću i s kata je prvi sišao vlč. Miroslav. Bio je odmah uhvaćen, odveden u obližnju sobu i tu od jednoga Slavka, koji je živio nekoliko kilometara dalje u drugom selu bio nožen zaklan, jer je, noć prije dok su mladi komunisti zasjedali i planove stvarali, na njega pala kocka da taj zločin izvrši. Krvi je bilo po svuda, a krvnik Slavko je govorio, aksnije okupljenomk mnoštu vjernika da je vlč. Miroslav izdisao s riječima: „Bože, primi dušu moju.“, a ja sam govorio: „Ja sam ti je uzeo!“. Nakon ubijanja vlč. Miroslava uhvatili su dr. Ukmara i toliko ga izudarali da je 20 sati ležao u komi. Župnika Stjepana Ceka nisu uhvatili jer se sakrio i tako ostao na životu. Sve nam ove pojedinosti priča navedena gđa Marija. Ulazeći u trošnu župnu kući (župnika nije bilo jer on u ovu župu dolazi preko tjedna jednput i nedjeljom za sv. Misu) mogli smo vidjeti u spomen-sobi uokvirenu tapetu na kojoj su tragovi krvi Blaženika. Ubijenog vlč. Miroslava, ondašnje vlasti nisu dali pokopati u njegovu rodnu župi već na groblje u Lanišću i tu je bio 10-ak godina, a njegova majka, priča nam gđa Marija, redovito je dolazila na grob svoga sina, više pješice nego li prevoznim sredstvima iz Svetvičenta, ali su i mještani redovito dolazili na njegov grob i molili.
Naše hodočašće nastavili smo 50-ak km prema Svetvinčentu, rodnoj župi Blaženika i crkvi u kojoj se čuvaju njegove relikvije. Dočekao nas je župnik vlč. Darko Zgrablić i odmah smo pošli u crkvu na slavlje sv. Mise koju je opredvodio biskup Franjo, a župnik je, na početku Mise, dosta toga rekao o Blaženiku i svim događanjima vezanih uz njegov život i mučerničku smrt. Njegove riječi su imale za cilj u nama svećenicima probuditi dodatnu vjernost pozivu i poslanju ističući nam primjer Blaženika. U toj crkvi Blaženik je zaređen na Cvjetnicu 1943., a fra Ćiro Lovrić poskočio od radosti, jer je i on zaređen na Cvjetnicu 1976., i to istoga datuma – 11. travnja. Kakvo divno otkriće! Misu smo slavili na oltaru u kojem su kosti Blaženika. Nakon Mise obišli smo oko glavnoga oltara i tu mogli vidjeti reverendu Blaženika, poderanu i okrvavljenu, te krvavi jastuk kojega su žene stavile pod glavu Blaženika nakon ubijanja.
Dan ispunjen mnogim susretima, saznanjia i molitvama završili smo večerom i noćenjem u Biskupijskom Centru „Emaus“ u Novigradu.
Sutradan, nakon jutarnje molitve i doručka, posjetili smo 20-ak km udaljeni Poreč, tj. Ordinarijat i Eufazijevu Baziliku iz 6.st. koja se naslanja na prvu crkvu koju je sagradio sv. Mavro, mučenik, prvi biskup Poreča iz 3 st. Tu nas je srdačno i bratski dočekao mons. Sergije Jelenić, kancelar, preko kojega smo sve ovo i organizirati te župnik vlč. Milan Zgrablić s kapelanom. Nakon slavlja sv. Mise, koju je predvodio biskup Marku, mons. Jelenić nam je pokazao mnoge znamenitosti koje se čuvaju u biskupijskom muzeju te samu Baziliku govoreći nam o mnogim pojedinostima.
Nakon osvježenja i razmjenjenih darova nastavili smo putovanje 60-ak km do Pule. U Biskupijskom – misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ dočekao nas je vlč. Piergiorgio De Angelis, ravnatelj sa svim odgojiteljima i 30-ak bogoslova koji su tu došli iz 17 država. Nakon svečanog zajedničkog ručka koji je bio prožet pjesmom i bratskim druženjem razgledali smo bogosloviju te se uputilo do pulske katedrale iz 4 st. koju nam je pokazao kapelan vlč. Madej Marcin.
Prepuni dojmova i velikog duhovnog osvježenja, sretno smo se, u kasnim večernjim satima, vratili u Banja Luku. Sve nas je oduševio svećenički život bl. Miroslava, rad, vjera i njegova spremnost služiti Bogu i narodu po cijenu prolijevanja krvi.
Danas smo ga mi mnogi izabrali za svoga uzora i zagovornika na Nebu. Dobili smo novi polet i novu dodatnu snagu za naš svećenički život!
Najiskrenije zahvaljujemo biskupu porečko-pulskom mons. dr. Draženu Kutleši, koji nas je, preko svoga izaslanika kancelara mons. Jelenića, bratski ugostio i počastio, kao i svim svećenicima, posebno vlč. Darki i Ravnatelju Bogoslovije.
Blaženi Miroslave Bulešiću, moli za sve pastire Banjolučke biskupije i odane vjernike!
