OBILJEŽENA DVADESET I PRVA OBLJETNICA SMRTI ŽUPNIKA FILIPA I KATEHISTICE S. CECILIJE
U svetištu sv. Terezije od Djeteta Isusa u banjolučkom naselju Presnače, 12. svibnja 2016. obilježena je 21. obljetnica mučeničkog stradanja vlč. Filipa Lukende, župnika i čuvara svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa u Presnačama, i redovnice Milosrdnice sv. Vinka Paulskog s. Cecilije Grgić, katehistice u toj župi.
Euharistijsko slavlje predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica u zajedništvu s pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom i uz koncelebraciju osmorice svećenika. Sudjelovalo je tridesetak sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, sestre Klanjateljice Krvi Kristove i Misionarke ljubavi te malobrojni vjernici iz župe Presnače i rodbina s. Cecilije. Sve zajedno su molili za pokoj duša ubijenih s. Cecilije i vlč. Filipa.
Prigodnu propovijedi uputio je biskup Semren. „Draga braćo i sestre, nalazimo se u Izvanrednoj jubilarnoj godini Božjeg Milosrđa čiji je jedan od zaštitnika sv. Leopold i sjećamo se 21. obljetnice mučeničke smrti vlč. Filipa i s. Cecilije. Isus je put Očeve milosrdne ljubavi za čovjeka i put čovjekove ljubavi za Boga. Milosrđe je put našega spasa. Susresti Isusa znači susresti Njegovu ljubav na što nas upućuje i sv. Leopold i naši pokojnici. Ta nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti“, kazao je biskup Semren. Podsjetio je na riječi pape Franje izgovorene 6. lipnja 2015. u Sarajevu kojim je pozvao da ne zaborave svoju povijest ne da bi se svetili nego mir stvarali i da bi voljeli kao što su to voljeli vlč. Filip i s. Cecilija dajući vlastite živote za svoje bližnje i tako u smrti pronašli svoj život u Kristu.
Biskup Semren je progovorio i o životu sv. Leopolda Mandića i njegovu radu kao ispovjednika, djelitelja Božjeg oproštenja i ljubavi. Spomenuo je i zgodu kada je jedan svećenik došao o. Leopoldu na ispovijed i rekao: „Oče, vi ste previše velikodušni. Rado se kod vas ispovijedam, ali čini mi se da ste previše velikodušni.“ A o. Leopold mu je odgovorio: „Ma tko je velikodušan, sinko moj? Gospodin je velikodušan, ta nisam ja umro za grješnike nego Gospodin. Kad je bio onako velikodušan razbojniku, kakav je mogao biti s drugima!“.
Na kraju Svetog misnog slavlja mons. Franjo je molio za pokoj duša vlč. Filipa i s. Cecilije, a svi zajedno su izmolili molitvu otisnutu na spomen sličici. Uslijedilo je druženje uz okrjepu.
„Dvanaesti! Svibanj! Presnače! Samo jedna riječ i misao je tu, prisutna spoznaja, sjećanje. Sjećanje na našu s. Ceciliju Grgić. Što se to dogodilo? Zašto? Je li zaista moralo tako biti? Ovo je samo jedan dio onih pitanja koja su u nama i koja su uvijek tu ostala neobjašnjena, neshvatljiva iz godine u godinu. Ona su tu i ostaju ne samo u nama nego se prenose iz generacije u generaciju, iz naraštaja u naraštaj. U stvari: to smo mi, ta stvarnost je dio nas, bila i ostaje! Naša sestra, naša stvarnost! Ona i mi! No, bez obzira na broj ovo je mjesto tako jako i tako snažno i kad je samo. Tu ne može biti nikakve ravnodušnosti. Tu nije svejedno, tu je poticaj i sila koja obara na koljena, koja budi žar i vapaj srca i duše. Nama ostaju riječi i srce zahvalno dragom Bogu za hrabrost i ljubav svjedočenja naše s. Cecilije i vlč. Filipa, za očinske riječi i poticaje koje nam neumorno, svake godine upućuje mons. Franjo i sam svjedok nemilih događanja u njegovoj biskupiji i cijeloj BiH. Zahvala također biskupu Marku na upućenim riječima, našim sestrama u Banja Luci koje sve nas sa puno radosti i sestarske brižljivosti primaju i ispraćaju. Hvala i župniku vlč. Ivici Božinoviću koji svake godine, ali i preko cijele godine otvaraju vrata srca, kuće i župe za sve one koji se žele pomoliti na mjestu stradanja“, kazala je milosrdnica s. M. Rahela Brkić.
KTA
Presnače, 18. svibanj 2016.
