Prema već ustaljenoj biskupijskoj praksi i ove godine po sedamnaesti put je održan svećenički sabor Banjolučke biskupije. U srijedu, 21. rujna, na blagdan sv. Mateja, okupilo se – osim nekoliko teško bolesnih – oko 60 dijecezanskih i redovničkih svećenika u pastoralu biskupije. Predvođeni banjolučkim biskupom mons. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom, svećenici su najprije slavili svetu misu u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure.
U svojoj prigodnoj homiliji, biskup Franjo je protumačio blagdanska čitanja u skladu sa svećeničkim pozivom te zapitao prisutne prema saslušanim svetopisamskim čitanjima, u kojoj ulozi pronalaze sebe. „Osobno sam sklon svrstati nas – unatoč našoj mogućoj osobnoj ispravnosti i pobožnosti pred Bogom – u ulogu „carinikā i grješnikā“, koji su ovisni o Božjem milosrđu“ – rekao je biskup Komarica, te nadodao: „Da li se mi doista čudimo i divimo bezgraničnoj i bezuvjetnoj Isusovoj ljubavi i milosrđu poklonjenom bezuvjetno svakome od nas osobno? I kakva je naša spremnost danas, da sav svoj život, sve snage uma i srca, svoje zdravlje i talente stavljamo kao odgovor Isusu na Njegovu ljubav prema nama, koju nam je On prvi iskazao, pozvavši nas u redove svojih ministerijalnih svećenika?“.
Homiliju je završio poticajnim riječima da „sebi uvijek iznova posvješćujemo izuzetni dar kojeg smo dobili od Krista Spasitelja dioništvom u Njegovom Velikosvećeništvu. Nemojmo se naviknuti na taj dragocjeni dar – namijenjen ne samo nama nego po nama i mnogima oko nas!“
Nastavak programa ovogodišnjeg sabora bio je u dvorani Europske akademije u prostorijama Ordinarijata Banjolučke biskupije. Radnim dijelom je predsjedao pomoćni biskup Semren, koji je i generalni vikar. On je otvorio radni dio svojim prigodnim predavanjem na temu „MILOSRĐE – TEMELJ SVEĆENIČKOG POSLANJA“. Izražavajući zahvalu svima koji su došli na sabor naglasio je „važnost ovog svećeničkog sabora banjolučke biskupije, ozbiljnost i odgovornost u prijeđenom putu od prošlogodišnjeg sabora kao i planiranja rada za novu pastoralnu godinu“. Posebno je u tomu vidu istaknuo važnost Godine milosrđa (i bule „Misericordiae vultus” – Lice milosrđa). „Valja nam imati otvorene oči kako bismo mogli vidjeti tuđu bijedu, da bismo vidjeli potrebe koje se danas vrlo brzo mijenjaju; imati otvorene oči da bismo u drugomu gledali lice Isusa Krista koji je rekao: Ono što ste drugom učinili, meni ste učinili. Te otvorene oči su dakle nova ili obnovljena mistika, mistika dobroga Samarijanca. Milosrđe je dakle snaga koja nas vodi u budućnost, a istodobno je i Božji dar za budućnost današnjega svijeta“, kazao je biskup Marko, upućujući svećenike na milosrđe, kao temelj njihova svećeničkog poslanja. Posebno je naglasio važnost ispovijedi, rekavši: „Kad je u tom kontekstu riječ o ispovijedi, onda se radi o nastojanju da ona ne bude tek „valjani“ čin, nego iskustvo istinskoga susreta s milosrdnim Bogom. To, istina, ovisi poglavito o Božjoj milosti, ali u skladu s načelom da milost ne dokida narav, i ljudsko djelovanje može više ili manje pogodovati ili ne pogodovati iskustvu. Tako je, prema slici Dobroga Pastira, svećenik čovjek milosrđa i samilosti, blizak svojemu narodu i služitelj svima.“
Program je nastavljen izlaganjem biskupa Franje i drugih povjerenika Banjolučke biskupije.
Biskup Franjo je najprije govorio o dragocjenom sadržaju Jubilarne godine milosrđa za sve članove Crkve, osobito za svećenike. Podsjetio je svećenike na crkvene dokumente o nužnosti zajedničkog pastoralnog planiranja i djelovanja čitavog prezbiterija jedne biskupijske zajednice u tijesnom jedinstvu s dijecezanskim biskupom. Osvrnuo se na neka posebno važna događanja iz Opće Crkve i s područja Vrhbosanske Metropolije. Ukratko je prikazao postsinodalni dokument pape Franje „Amoris Letitiae“ – o kršćanskom braku i obitelji, te dokument Kongregacije za nauk vjere „Iuvenescit Ecclesia“ – o odnosu između hijerarhijskih i karizmatičnih darova za život i poslanje Crkve.
Govoreći o događanjima u Metropoliji i cijeloj zemlji, biskup se osvrnuo i na 3. susret svih svećenika iz Metropolije održan u Tomislavgradu, te na dva susreta svih dekana iz Metopolije u Travniku.
Posebno je istaknuo aktualne izazove za biskupijsku zajednicu, koji su utemeljeni dobrim djelom „na nesređenoj društveno – političkoj situaciji u cijeloj zemlji“. Istaknuo je „dugogodišnje kontinuirano pomanjkanje političke volje, pravne države i ekonomske pomoći povratku, ostanku i opstanku katolika ove biskupije“. Osvrnuo se i na nove odlaske uslijed ekonomskih problema iz više župa biskupije, poglavito s područja FBiH, među kojima su najviše mlade obitelji i mladi. „Najnovija pojava“ – istakao je biskup Franjo – „kao i već odavno postojeće stare u više od 2/3 naših župa, koje su uslijed rata i poraća spale na jednocifreni postotak svega predratnog broja, sili nas na zajedničko angažiranje na socijalnom planu“, te nadodao osvrnuvši se na pastoral, da je potrebno „na mnogim našim župama još konkretnije i učinkovitije se posvetiti pastoralu starijih osoba, jer su nam one u mnogim župama glavnina župe.“
Nakon biskupovih obraćanjā, mons. dr. Mile Aničić, direktor Caritasa Banjolučke biskupije, je ukratko iznio izvješće o protekloj godini i radu Caritasa. Mons. Aničić je naglasio da i dalje Caritas, unatoč raznim obećanjima vlasti, sporo prima obećanu pomoć, koja i kada stiže mnogo je manja od obećanog. Samokritički se osvrnuo na slabu ukorijenjenost Caritasa u župnim zajednicama, što se, u više navrata na razini cijele zemlje, bezuspješno pokušavalo pokrenuti s mrtve točke. Na kraju je zahvalio svima, koji su se – na bilo koji način – angažirali u dosadašnjem tridesetogodišnjem radu Caritasa.
Ekonom biskupije mons. Ivica Božinović, iznio je statističke podatke iz ekonomata.
Sa svojim izlaganjem je nastavio mons. Anto Orlovac, koji je iznio podatke o dosadašnjem unosu imena u martirologij biskupije. Do sada je prikupljeno i uneseno 9 600 imena, od kojih su podatci neki potpuniji, a drugi pak oskudniji.
Mons. Vlado Lukenda, povjerenik za misije, u iznošenju statističkih podataka, izrekao je svoju posebnu zahvalnost za prikupljanje sredstava, unatoč činjenici da je Banjolučka biskupija najsiromašnija biskupija u BiH, gdje su kolekte najmanje, ali poput i novoproglašene svetice Majke Terezije, koja nije imala velikih sredstava, imala je veliku ljubav u obavljanju i življenju svoga zvanja.
Statistiku o župnoj katehezi iznio je povjerenik vlč. Marko Vidović. U svom govoru iznio je poražavajuću statistiku o sve manjem broju učenika u školama, tako da je ovu školsku godinu u OŠ „fra Lovro Karaula“ u Livnu manje 68 učenika; u OŠ „13. rujan“ manje je 65 učenika; u gimnaziji Livno manje je 77 učenika ove godine, te ekonomska manje 62 i u SŠ Nikola Šop u Jajcu manje 51 učenik.
Daljnju riječ su preuzeli i voditelji dva Katolička školska centra, mons. Ivica Božinović, voditelj KŠC-a u Banjoj Luci i dr. Slavo Grgić, voditelj KŠC-a u Bihaću. Oba voditelja su istaknula pozitivan učinak Katoličkog školskog centra, koji oni ostavljaju na gradove, ali i na sve manje učenika, koji se upisuju, ne samo u KŠC-ove, nego i u ostale škole u Bosni i Hercegovini. Mons. Božinović i ovaj put je izrekao, kako se već 12 godina, KŠC u Banjoj Luci se bori sa financijskom stabilnošću, zbog toga što vlasti entiteta RS ustrajno ne žele staviti školu pod financiranje kao prosvjetnu instituciju.
Daljnja izvješća su iznijeli vlč. Žarko Vladislav Ošap, povjerenik za sjemenište i bogoslove, te duhovna zvanja Banjolučke biskupije, zatim povjerenik za mlade vlč. Boris Ljevak i povjerenik za ministrante vlč. Predrag Ivandić.
Susret je završen zajedničkom molitvom i objedom u blagovaonici u prostorijama Ordinarijat.
TABB
Banja Luka, 21. rujna 2016.
