POZDRAVNA RIJEČ PREDSJEDNIKA BK BIH KARDINALA PULJIĆA NA POČETKU 68. REDOVITOG ZASJEDANJA BK BIH

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine započeli su 3. studenoga 2016. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu svoje 68. redovno zasjedanje. Pozdrav sudionicima koji je na početku zasjedanja uputio predsjednik BK BiH nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić prenosimo u cijelosti:

Sarajevo 3. studenog 2016.

Nakon molitve Bogu za naš rad, želim u prvom redu pozdraviti sve članove naše Biskupske konferencije: mons. Franju Komaricu, biskupa banjolučkog, mons. Ratka Perića, biskupa iz Mostara, mons. Tomu Vukšića, vojnog ordinarija, i mons. Peru Sudara, pomoćnog vrhbosanskog biskupa. Kao što Vam je poznato, mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, nalazi se trenutno u pastoralnom pohodu u Australiji pa ne sudjeluje na ovom zasjedanju. Pozdravljam i našeg vrlog suradnika generalnog tajnika mons. Ivu Tomaševića.

U svoje ime i u ime svih članova naše Biskupske konferencije pozdravljam naše drage goste, delegate Hrvatske i Austrijske biskupske konferencije: mons. Nikolu Kekića, vladiku križevačkog, koji sudjeluje i kao delegat, ali i kao ordinarij koji ima vikarijat na području BiH. Tijekom dana na zasjedanje bi trebao stići i mons. Werner Freistetter, vojni ordinarij iz Austrije. Mons. Luigi Pezzuto je poslao pismo isprike, a u njegovo ime riječi pozdrava uputit će mons. Giuseppe Trentadue, otpravnik poslova ad interim.

U ovom razdoblju od našeg 67. zajedanja u Banjoj Luci, održanog sredinom srpnja ove godine, društveni život obilježili su na poseban način lokalni izbori. Tijekom predizborne kampanje javnost je bila uzburkana posebno entitetskim referendumom u RS-u koji je još jednom pokazao želju zemaljskih moćnika da, protivno svim Božjim i ljudskim humanim zakonima, u potpunosti ozakone nestanak i obespravljenost drugih i drugačijih na određenom prostoru. U isto vrijeme pokazala su se dvostruka mjerila svjetskih moćnika. Za mnoge Hrvate katolike u BiH, a osobito za malobrojne katolike u entitetu RS, još jednom se potvrdila žalosna činjenica da je većini njihovih predstavnika u najvišim tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini daleko važniji makar i mali teritorij od onih koji su ih birali i za koje su dužni zauzimati se posebno tamo gdje su slabi i manje brojni. Osjećam dužnost po tko zna koji put ponoviti svoj vapaj uz ratnih vremena: Crtajte granice ali ne precrtajte čovjeka! Gotovo sve je ispolitizirano i obojeno stranački tako da nije važan čovjek ili građanin, nego tko je koje stranke i je li „naš“ ili „njihov“ odnosno je le na „našem“ ili na „njihovom“ teritoriju pa se prema tome dijele prava.

U dragoj nam domovini Bosni i Hercegovini brojni su ljudi, tamo gdje su u manjini, već godinama precrtani i od većine drugih i drugačijih, ali i od većine u vlastitom narodu. Tako se opravdava licemjerje po kojem se i veliki dio svoga naroda stavlja u stanje potrebe za skrbnikom pa čak i niječe njihovo postojanje u velikom dijelu vlastite domovine, a da se u isto vrijeme za njih istinski ništa ne čini. Biti na strani slabog i nemoćnog sigurno je put Božji i put istinskog čovještva pa tako i put Crkve, ali i istinske politike.

Hrvati, koji su u najvećim dijelom katolici, osjećaju se duboko pogođenima nedavnim uhićenjima u malom dijelu Bosanske Posavine koji se uspio obraniti te nije prognan tijekom rata. Tko god teži za pravdom, neće se protiviti tome da budu kažnjeni oni koji su počinili zločine. Ne ulazeći u utemeljenost optužnice, s pravom se postavlja pitanje, zašto su ostali nekažnjeni oni koji su prognali desetine tisuća Hrvata katolika Bosanske Posavine o čemu i danas svjedoče toliki srušeni i pusti krajevi? Nisu li najprije trebali odgovarati oni koji su počinili tako velike zločine u tom dijelu Bosne i Hercegovine i koji su sve učinili i nastavljaju činiti da se prognani katolici ne vrate? Takav selektivan pristup teško može biti pravi put ka miru i ispravljanju nepravde.

Iako daytonski okvir unutarnjeg uređenja Bosne i Hercegovine, koji je uvelike legalizirao progone drugih i drugačijih te do danas uglavnom omogućuje biranje vlasti na temelju nacionalne pripadnosti a ne programa, ipak Bosna i Hercegovina gospodarski laganim koracima ide naprijed. Za brži napredak nužno je mijenjati daytonski okvir s ciljem stvaranja normalne funkcionalne držane jednakopravnih naroda i građana u svakom dijelu zemlje. Također je nužno stvaranje pozitivnog ozračja koje je itekako povezano sa stanjem duha i moralnih vrijednosti u čemu i Crkva, kao i mnogi drugi segmenti društva, nužno treba nastaviti davati svoj doprinos. Javno mnijenje i brojne političke zakulisne igre u mnogim ljudima ubijaju nadu pa se na moralno-duhovnoj razini osjeća velika potreba obnove i hrabrenja u nadi. Ipak, tijekom ove Godine Božjeg milosrđa osjetio se zamah vjere u mnogim dušama što je posebno vidljivo prigodom velikih hodočašća. Brojni vjernici prolaze kroz sveta vrata milosrđa, a porastao je broj ispovijedi što otvara vrata Božjem milosnom djelovanju. Dojam je da sve veći broj ljudi odvažnije prihvaća život s pouzdanjem u Boga.

Kada je riječ o djelovanju Crkve u ovom društvu, raduju pojedini pozitivni primjeri koji su iskorak prema razvijenim europskim društvima poput nedavnog potpisivanja Sporazuma o preciznijem uređenju statusa i članstva Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Fakulteta islamskih nauka u okviru Univerziteta u Sarajevu. Nadamo se da će i predstavnici vlasti u Banjoj Luci napokon preuzeti financiranje tamošnjeg Katoličkog školskog centra po uzoru na vlasti u šest drugih gradova u Bosni i Hercegovini. Na žalost, ni nakon deset godina od potpisivanja Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice još uvijek se nije krenulo s mrtve točke u njegovu provođenju. Iako najčešće nailazimo na otvorena vrata u bolnicama i zatvorima širom Bosne i Hercegovine, na čemu smo zahvalni svim ljudima dobre volje, ipak ne možemo bez provedbenog zakona urediti pastoralnu skrb u tim ustanovama. Još uvijek nije ni taknuto pitanje denacionalizacije pa se crkvena, ali i druga imovina otuđuje po nekoliko puta bez suglasnosti vlasnika. Nije riješeno osiguranje vjerskih službenika, a ni kod izgradnje vjerskih objekata nismo oslobođeni plaćanja PDV-a.

Na kraju podsjećam da su glavna tema našeg zasjedanja duhovna zvanja odnosno naša sjemeništa i odgoj budućih svećenika. Želimo zajednički podijeliti brigu za pastoral zvanja, a i zauzetost oko formacije budućih svećenika i njihove trajne formacije.

Još jednom sve pozdravljam i želim blagoslovljen rad po zagovoru nebeske Majke!