U subotu, 4. lipnja 2016., na inicijativu vjeroučitelja vlč. Dražena Mirčića u Banja Luci su se okupilo devetnaest vjeroučenika uzrasta od prvog do devetog razreda iz deset Osnovnih Škola s područja Banjolučkog kraja.
Cilj susreta je bio druženje u radosti i slavljenju Boga.
Druženje je započelo slavljenje sv. Mise u kapelici unutar katedrale sv. Bonaventure, koju je predvodio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, zajedno s vlč. Draženom Mirčićem i đakonom vlč. Borisom Jorgićem. Kako je nekima od djece bio ovo prvi susret sa slavljenjem sv. Mise, biskup Franjo ju je slavio tako da je djeci, primjereno za njihov uzrast, protumačio svaki pojedini dio mise, gdje su djeca svaka na svoj način postavljala pitanja oko toga što se trenutno događa. Misu su animirale pjesmama studentice u Banja Luci predvođene časnom sestrom Monikom Martić.
Nakon sv. Mise druženje je nastavljeno u dvorištu Biskupskog Ordinarijata, gdje su djeca sudjelovala u različitim pripremljenim igrama , te u radionicama koje je pripremila s. Dijana Andrić.
Djeci su na kraju uz objed uručene i diplome i nagrade za osvojena mjesta u natjecanjima. Po završetku dodjele djeca su imala priliku obići i sam grad Banja Luku, jer je većini od njih ovo prvi puta da su unutar samoga grada iako žive u blizini Banja Luke.
Kolika je radost bila može se vidjeti i iz samih fotografija.
Vlč. Dražen Mirčić, pored dodijeljenih mu župa Kulaši i Dragalovci, radi kao vjeroučitelj u dvanaest osnovnih škola. Sveukupno predaje školski vjeronauk dvadeset vjeroučenika. I dok se u susjedstvu raspravlja o tome treba li vjeronauku uopće biti mjesto u školama, većini svećenika unutar biskupija BiH, od Banja Luke do Trebinja, od Bosanskog Grahova do Bijeljine, nije teško otići i održati i učiniti zanimljivijim predavanja iz vjeronauka, pa čak i doprinijeti tomu da sutra budu bolji ljudi. Može se reći da je „to njihovo zvanje“, ali važno je istaknuti da većina ovih župnika djeluje i radi u skromnom okruženju. Istina je da se od države dobiva i plaća za taj posao, ali to ni blizu ne može pokriti potrošnju koju oni spremno podnose obilazeći kilometre i kilometre kako bi često navijestili Radosnu Vijest i onome jednom đaku koji ih čeka u učionicama. Taj „slatki Križ“ nije ni blizu težak, kada na kraju svega vidiš jedno veliko hvala u osmijehu i radosti djece kada tome istome župniku, i godinama nakon, zahvaljuju na „sitnim radostima“ koje su im oni uspjeli tijekom školovanja omogućiti.
Poticajno tomu, bez obzira kojoj religiji pripadali, dragi vjeroučitelji pravoslavnih, muslimanskih, katoličkih i drugih vjeroispovijesti trudite se i dalje podučavati dječicu dobru, jer na kraju bitka između dobra i zla vodi se unutar svakog čovjeka. I vi, vjeroučitelji, ste dio nje. Sitnim malim radostima uljepšajte mališanima njihovo djetinjstvo i odgoj, kako religijski, tako i životni.
TABB
Banja Luka, 5. 6. 2016.
