Vijesti 2016. godina

PROMEMORIJA SREDIŠNJEM DRŽAVNOM UREDU ZA HRVATE IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE

Banja Luka – Zagreb, 25. 11. 2016.

Udruga prognanih Hrvata Banja Luke i banjolučkog područja „Nazaret“ uputila je „promemoriju“ Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, o čemu je preslikom informirala i najviše državne organe RH te banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu.

Tekst „promemorije“ prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Mi smo Udruga osnovana krajem 2015 godine, koja pokušava rješavati probleme prognanih Hrvata iz Banja Luke i banjolučkog područja. Budući da je mnogo problema s kojima se susreću prognani Hrvati s našeg područja, a koji do sada nisu uopće rješavani niti su ikada bili tema institucijā u RH, mi kao Udruga nastojat ćemo:

inzistirati na pravo na povratak svih prognanih i obnovu svih oštećenih ili srušenih objekata

  • rješavati probleme zamijenjenih nekretnina, neadekvatne zamjene, velikih materijalnih štetā
  • oslobađanje od plaćanja legalizacije zamijenjenih nekretnina, pravo na obnovu zamijenjenih nekretnina
  • potreba instituta pravne pomoći u rješavanju imovinsko pravnih odnosa u BiH odnosno RS, zaštita ljudi koji su bili prisilno mobilizirani, na prisilnom radu, a sada kada su tužili RS te dobivaju presude da nisu u pravu i moraju platiti sudske troškove, koji su i do 5000 eura?
  • vraćanje kuća ili stanova u posjed, koji su totalno devastirani i uništeni ali se to smatra riješenim za RS
  • ostvarivanje prava na mirovinu, nejednako tretiranje u Federaciji i RS, kašnjenje isplata

Kao Udruga se zalažemo za to da se svim prognanima čije su kuće srušene, opljačkane i devastirane, kuće obnove i vrate u prvobitno stanje, jer je privatno vlasništvo nepovredivo i neotuđivo pravo, neovisno o tome hoće li se prognani vratiti ili neće, te da se promijeni zakon po kome oni koji su stekli imovinu u RH, nemaju pravo na obnovu. Pa nisu ljudi mogli živjeti 20 godina kao podstanari i umjesto da ih se pohvali što su svojim trudom i novcem riješili svoj stambeni problem, nas se kažnjava tako da nemamo pravo na obnovu u mjestu iz kojega smo protjerani. To je velika nepravda. Ako bi se obnovile kuće, to bi bio veliki poticaj za povratak, koji se nije dogodio i na kojemu treba inzistirati i ne treba nikada pristati na to da je povratak završen.

Kako bi za ostvarivanje i rješavanje ovih naših problema, trebalo napraviti zakonske pretpostavke, to je vaše djelovanje od posebne važnosti.

Posebno bi napomenuli problem zamjene kuća, uglavnom prisilno, kada je prognanik došao u RH, utvrdio je da je kuća već minirana, srušena i on po zakonu o obnovi nije imao pravo na obnovu kuće jer nije 1991. godine bio vlasnik iste? Pa kako bi bio, nije mogao unaprijed planirati da će biti protjeran. Kuće srpskim povratnicima su obnovljene u cijelosti dok naši prognani Hrvati iz Banja Luke i banjolučkog područja, nisu jednako tretirani, odnosno onemogućena im je obnova.  Tako se puno prognanika našlo u neravnopravnom položaju u odnosu na ostale državljane RH. Ovdje postoji mogućnost da izmjenom zakona svi građani u RH imaju ista prava, tako da bi RH mogla obnoviti i zamijenjene, a porušene, kuće prognanih Hrvata iz BiH. To je područje RH i ako postoji dobra volja može se brzo riješiti, za razliku od problema u BiH – RS, gdje je potrebno puno više uvjeta da bi se problemi riješili.

Zamijenjeno je puno kuća, procjena je oko 4000-5000 tisuća kuća/ ne postoji nigdje, ili mi o tome ne znamo, podatak o broju zamijenjenih nekretnina/  Mnoge od tih su bili nelegalni objekti za koje su kasnije prognanici morali plaćati i plaćaju legalizaciju istih. Zamjene su bile uglavnom pod prisilom, neadekvatne, puno prevara o veličini i kvaliteti kuće i još na kraju se poslije svih pretrpljenih šteta, mora platiti legalizacija. Kao što vidite mi smo prognanici za koje nije nitko brinuo. Protjerani smo, prevareni, opljačkani i bili prinuđeni sami skrbiti o rješavanju naših problema.

Udruga je već inicirala i održala tri sastanka da bi sa našom inicijativom i problemima upoznali nadležne institucije. Prvo smo se obratili Državnom uredu za Hrvate izvan RH u koji smo primljeni 4.7.2016. i upoznali smo ih sa našim problemima i zahtjevima. Oni su nas ljubazno uputili, da je adresa gdje možemo riješiti probleme oko obnove na Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, gdje smo bili primljeni 26.7.2016. godine. Primio nas je Predstojnik g. Nikola Mažar sa još dvoje suradnika. Lijepo su nas saslušali i uputili na Ministarstvo graditeljstva, koje je, rekli su nadležno za pitanja legalizacije. U Ministarstvu graditeljstva smo bili 13.10.2016. Primila nas je g. Borka Bobovec, sa još dvije suradnice. Dogovorili smo da za pitanje legalizacije dostavimo okvirni broj zamijenjenih kuća i da će to prezentirati Ministru, da se predvide sredstva u proračunu za rješavanje tog problema. Za sve ostale probleme uputili su nas na Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, da oni imaju sredstava za te namjene. Kao što vidite, upoznali smo neke od nadležnih institucija, ali nismo još ništa konkretno riješili. Shvatili smo iz razgovora da sredstava ima ali nisu namijenjena za rješavanje ovih naših problema. Kao što znate sredstva se mogu prenamijeniti i riješiti dio problema, bolje nego ista vraćati u proračun kao nerealizirana, što se do sada i događalo.

Pravo na povratak i zavičaj je osnovno ljudsko pravo i zato tražimo od političkih i svih drugih predstavnika koji se bave ljudskim pravima da nam pomognu u tome.

Pitamo se i kao Udruga i kao prognanici, kojih je samo sa našeg banjolučkog područja prognano oko 60 0000 Hrvata, te oko 90 000 prognanih Hrvata iz Bosanske Posavine, prostor je to koji obuhvaća sadašnji entitet RS, zašto nitko nema potrebu ni obvezu brinuti se o nama koji smo brutalno istjerani. O našim patnjama, progonu i etničkom čišćenju se nigdje ne govori. Mi prognani Hrvati nismo interesantni „našim“ hrvatskim medijima, za razliku od drugih uvijek „ugroženih“ skupina o kojima se vodi briga i o kojima svaki dan čitamo kako im treba ovo i ono. 150 000 prognanih Hrvata iz sadašnjeg entiteta RS, nije broj koji bi izazvao pozornost našeg neovisnog novinarstva, 150 000 naših sudbina nije tema raznih nevladinih udruga, koji nemaju potrebu baviti se nama, jer strani sponzori i domaći podupiratelji, žele da se istina ne zna, želi se prikazati da smo u ratnoj euforiji, onako zaneseni srpskim prijateljstvom, sami odlučili otići u Lijepu Našu.

Posla je kao što vidite mnogo, kao i problema. Mi ćemo kao Udruga ustrajati u tome da se riješi što više od ovih navedenih problema i očekujemo veliku pomoć od Vas i drugih institucija RH.

Udruga Nazaret trenutno ima 250 članova koji žive u svim krajevima RH, Ogulinu, Zadru, Rijeci, Sisku, Požegi, Zagrebu, Petrinji, Kninu, Plaškom, Okučanima itd.

S poštovanjem,
Udruga Nazaret,
Vinko Laštro.

Povezani članci

Back to top button